Ludorije nesuđene rockerice pod tužnom zvijezdom.....

Danas mi se pohvalio prijatelj da je dobio novi mob E730 ili tako nekako… I da to čudo ima razne napaljene opcije poput AAC playera (?!?), 250 000 boja, radioprijemnik i 96 MB memorije (!!!), a kameru i njenu razlučljivost da ni ne spomenemo… Naravno da nije cijenu ni spominjao jer zna da kad ja čujem na što on troši teško stečenu lovu uvijek preokrenem očima i održim mu predavanje o siromašnim ljudima u Africi.
Kad sam primila taj mobitel vidjela sam da je dosta lagan naspram moje stare, dobre Nokie 3310. Nije loš mobitel (naravno s obzirom na sve što sadrži) , ali što će mu sve te opcije kada je do jučer imao Siemens C75?!?

Za te pare što je dao za mobitel mogao si je financirati studij, kupiti si možda novu majicu (skoro uvijek šeće u jednoj te istoj) a mogao ih je i staviti na stranu, ne bi mu to bilo loše.

Ali neće on slušati, odreže mi da ne petljam svoju mudru glavicu u njegove fetiše :)



Eh, ja sam dosta štedljiva, i baš si ne kupujem često modne markice koje nose ostale gradske šminkerice. Najskuplja majica koju sam si uzela bila je za novogodišnji tulum 2005 i za nju mi nije žao, bila je 300 kuna ali je majica prekrasna i nosim ju često na zabave (ona je jedna od onih kojima je cijena proporcionalna kvaliteti).
Ujedno imam samo jedne traperice iz Diesela i to kao dar, dakle nisam ih ja kupila. Za traperice najviše izdvojim 350 kuna, dok recimo moja sestra uvijek kupuje u Witboyu ili Levisu (500 +)…

Blah…..dosta o novcima.

Sada baš i nisam pri novcu pa mislim da bi mi bilo bolje prestati pričati dok se ne počnem poistovječivati sa jadnim ljudima bez posla… Sklona sam pretjerivanju ;)



Evo, Halloween je a ja sjedim pred kompjuterom… Nije da nemam kamo otići, nego sam mogla birati između dva tuluma. A na svakom od ta dva tuluma ima ljudi koje uopće ne želim vidjeti, a vjerojatno i oni mene.
Zato sam se dogovorila sa prijateljem (onim odozgo) i doći će kod mene na noć gutača filmova i kokica lol.
Malo sam se prošetala po Rijeci i vani je mnogo ljudi, ali me ne privlači ništa, ni partyji po kafićima, ni jučerašnja Točka… Neznam, izgubila sam volju za izlascima. Dragi mi se razbolio, bila sam kod njega i izgleda užasno. Pustila sam ga da spava…

Sada pozdrav svima od rockerice! PUSA!

Napokon sam i to čula… U jednoj svađi, koja nije bila beznačajna, ljudi su mi u lice, bez okolišanja, ozbiljno i začudno smireno rekli da sam razmažena, da samo tražim pažnju, da bih se trebala probuditi iz svog svijeta jer da nisam nitko tko bi zaslužio pažnju više od njih… A ti ljudi, oni neznaju moju priču, nisu me saslušali, ma ništa nisu učinili što bi pokazalo da me razumiju!





Zar je loše što želim da me se posluša s vremena na vrijeme, zar je loše što želim da mi netko pokaže da me voli, kao što ja pokazujem drugima?!?
Želim da mi netko dođe i kaže da sam mu draga, da me voli, da sam mu nedostajala, a ne da svi misle da ja nemam nikakvih osjećaja, jer ih imam i više nego što mi treba, i sitnice koje uočim katkada mi puno znače, dam im značaj, a kada ih se nakupi, stvorim sliku, pa ako su te sitnice loše, onda pomislim da me ta osoba koja je učinila, rekla te sitnice, da me ne voli, da joj nisam draga…

Mišljenje drugih mi je važno, kao vjerojatno i svima drugima mojih godina, pa što onda?!?

Volim male znakove pažnje, pogotovo volim poklanjati, ali i primati smješak sa drugih lica, ona mi odmah postanu draža. Vjerujem da nisam jedina.

Svemu ovome je rezultat – moja razmaženost?!?

Dajte……. Da sam razmažena, bila bih cendrava i svadljiva, sve bih htjela itd., a takva nisam, znam i ja i drugi ljudi.


Inače, danas nisam mogla spavati dugo, a ono malo što sam sanjala bilo je o uglu neke stare zgrade gdje sam se često sastajala sa svojim društvom… Svi mi nedostaju i želim ih ponovno vidjeti, no pola njih je otišlo, kao i ja, i bilo bi teško ponovno se okupiti…
Prgy, Marina - moji najdraži iz ekipe… Falite mi!!! I to jako…

Sada slušam neki mix koji sam dobila za prošli rođendan, trenutno trešti Atwa…

Pokušati ću sada zaboraviti sve muke, idem oprati kosu, sutra je novi dan… Pozdrav od maze…….

I tried to be perfect, LOL!
Eh…..da sam ja, da si ti savršen(a)… Neznam baš kako bi to izgledalo…
Savršenstvo svakako ima svojih prednosti, ali ima i mana. Došla sam do zaključka da je savršenstvo stadij u razvijanju kao i svaki drugi, ali da ima i epitet „završne točke“.
Koja ne mora uvijek biti lijepa i dobra…

Zamislite da ste savršeni…ja ću to zamisliti za sebe.

Meni bi savršenstvo bilo lijepo lice i sve što tu spada, ali ne baš ono manekenski lijepo, nego prosječno, no neki detalj, nešto što se ne može prepoznati na prvi pogled, te da to daje dojam slatke ljepote…
Osobine čovjeka… To je malo teže za zamisliti. Savršen čovjek bi po mom mišljenju imao puno dobrote, no dovoljno pameti da prepozna kada ga netko želi iskoristiti, a kada mu se samo netko želi približiti… Trebao bi se snalaziti u škakljivim situacijama, biti šaljiv, ali i dobar… Biti druželjubiv, da nalazi prave prijatelje… A najvažnija osobina, da uči na pogreškama, da ih ne zaboravlja i da ne prelazi preko njih, da im se ne pokuša oduprijeti smijehom i šalama (što ja inače radim)…

Vjerujem da je vama svakome sada drukčije mišljenje, savršenstvo nije svima jednako, i zato je teško doći do njega…
Ono što je meni savršeno, vama nije, i ta činjenica moje savršenstvo čini nesavršenim…



Danas sam malo razmišljala o toj temi i došla do takvog zaključka.

Promatrala sam ljude oko sebe, nove i stare prijatelje, tajne i znane ljubavi – svakome sam našla dosta dobrih osobina, ali i mane… Razgovarala sam sa prijateljicom o njima, ono što se meni čini kao mana, njoj je to dobra osobina… ili obrnuto. Ali ona je njima pronašla mnogo više mana, koje ja zapravo nisam ni primječivala…

Zar me to čini lošom osobom?

Loše je to što ne pronalazim u ljudima loše strane, gledam samo dobre?
Nažalost je. Upravo to je razlog mojim čestim tugama, razočaranjima i svemu što me čini nesretnom, nezadovoljnom sobom i svojim krugom prijatelja, bolje reći poznanika…



U mom životu ima jedna draga osoba, kojoj ne mogu pronaći mane ni nakon dugog, dugog, dugog razmišljanja… Ta osoba nije nažalost uvijek uz mene, ali znam da je tamo negdje i da ću u njoj uvijek moći naći utjehu, razumijevanje i da ću znati da me voli, kao i ja nju…

Najbolji prijatelji ostaju kroz cijeli život…A da se njoj nešto dogodi, s njom bi otišao i veliki dio mene, preveliki… I zato ću ju čuvati, jer ona je moja naj…

Dakle, blog ima mnoge funkcije.......

Moja je samo jedna u moru njih, ali neka.

Ovdje ćete čitati moja razmišljanja, vidjeti ćete sve osjećaje, podijeliti ćemo šale, smijati se ludim situacijama, ali najviše ću pričati o svim onim svakodnevnim situacijama koje se naočigled čine bezvrijedno, no ubrzo postaju uspomene, bolne, male, slatke, kratke, ali jako, jako, jako vrijedne.....

Volim ljubav, volim prijatelje, volim pjesmu, ples i smijeh, a sve što volim čuvam dugo, dugo i ne dam da itko naudi mojim najbližima... Nadam se sretnom životu, pogledom punim očekivanja svaki dan krećem u budućnost, u nepoznato ali uvijek iza ugla nađe se netko, nešto što me slomi...Najčešće su to ljudi s kojima bih voljela biti bliža, voljela bih više vremena provoditi sa njima...ali neznam način na koji da se približim...

Znam da ima mnogo djevojaka sa sličnim problemima, sumnjama, željama i nadanjima, a moja je želja, jedna u moru njih, da vide da nisu same.....kao što bih i ja to htjela vidjeti.....ne samo znati....i misliti....

Sada vas ostavljam, evo, prva priča je završena....ali biti će ih još....

Uskoro će blog biti odraz moje osobnosti, i nadam se da se nećete razočarati......pusa svima od vaše rockerice!