Razmažena?!?

nedjelja, 30.10.2005.

Napokon sam i to čula… U jednoj svađi, koja nije bila beznačajna, ljudi su mi u lice, bez okolišanja, ozbiljno i začudno smireno rekli da sam razmažena, da samo tražim pažnju, da bih se trebala probuditi iz svog svijeta jer da nisam nitko tko bi zaslužio pažnju više od njih… A ti ljudi, oni neznaju moju priču, nisu me saslušali, ma ništa nisu učinili što bi pokazalo da me razumiju!

Image Hosted by ImageShack.us



Zar je loše što želim da me se posluša s vremena na vrijeme, zar je loše što želim da mi netko pokaže da me voli, kao što ja pokazujem drugima?!?
Želim da mi netko dođe i kaže da sam mu draga, da me voli, da sam mu nedostajala, a ne da svi misle da ja nemam nikakvih osjećaja, jer ih imam i više nego što mi treba, i sitnice koje uočim katkada mi puno znače, dam im značaj, a kada ih se nakupi, stvorim sliku, pa ako su te sitnice loše, onda pomislim da me ta osoba koja je učinila, rekla te sitnice, da me ne voli, da joj nisam draga…

Mišljenje drugih mi je važno, kao vjerojatno i svima drugima mojih godina, pa što onda?!?

Volim male znakove pažnje, pogotovo volim poklanjati, ali i primati smješak sa drugih lica, ona mi odmah postanu draža. Vjerujem da nisam jedina.

Svemu ovome je rezultat – moja razmaženost?!?

Dajte……. Da sam razmažena, bila bih cendrava i svadljiva, sve bih htjela itd., a takva nisam, znam i ja i drugi ljudi.


Inače, danas nisam mogla spavati dugo, a ono malo što sam sanjala bilo je o uglu neke stare zgrade gdje sam se često sastajala sa svojim društvom… Svi mi nedostaju i želim ih ponovno vidjeti, no pola njih je otišlo, kao i ja, i bilo bi teško ponovno se okupiti…
Prgy, Marina - moji najdraži iz ekipe… Falite mi!!! I to jako…

Sada slušam neki mix koji sam dobila za prošli rođendan, trenutno trešti Atwa…

Pokušati ću sada zaboraviti sve muke, idem oprati kosu, sutra je novi dan… Pozdrav od maze…….
| 20:25 | Komentari (10) | Isprintaj | # |

<< Arhiva >>