Prva priča....
srijeda, 26.10.2005.
|
Dakle, blog ima mnoge funkcije....... |
| listopad, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
- Svatko ima neke teen probleme koje nema kome reći, a oni postaju sve teži i teži ako ih čuvamo u sebi. Lijepo je podijeliti ih, ali još ljepše pisati o njima.........
Linkovi
- Blog.hr
Forum.hr
Luda glazba hrvatskih numetalaca
Nesmijem zaboraviti ni moje drage forumaše bez kojih bi mi bilo teže u životu...
tišina - moja sekica
otkačeni tip, al još zelen lol
draga djevojka koja ima isti fetiš kao i ja - nogomet
best friend sa foruma, ali prestao je piskarati
uvijek nasmiješena dalmatinka
moja draga ignorantica
A sada neforumaški blogovi na koje sam slučajno došla, no dosta su zanimljivi...
razmažena lol
prekrasan blog, slična mišljenja kao ja
I jedan, jedini, neponovljivi blog koji mi je pomogao...
tutorica, uglavnom
Moj klub, najdraži, s kojim sam i u dobru i u zlu...... (pojedinci se čude kako sam strastvena navijačica)
HNK Rijeka
I njegovi vjerni navijači.......
legendarna ARMADA
Malena...
- Stajala si na uglu snova,
Prvog septembra,
Davnih godina…
Na zid bola naslonjena,
Glave pognute,
Kao da patiš… Ali za njim.
Sive ulice i jesenja kiša,
Život se odvijao,
Tebe zaobilazio…
Voljela si smijeh i suze,
Sve što proveli ste zajedno,
No jedno nisi mogla zaboraviti.
Sanjala si danima,
Dok još sunce je sjalo,
No sada je nestalo…
Snovi i sunce.
Danas još stoji sjena tvoja,
Od davnog prvog septembra,
Onih godina,
Tako lijepih, veselih,
Sada tamnih, maglovitih,
No sve je nestalo…
Ti i on…
Malena…
Nema te više,
Promijenila si se,
Stavila is masku na lice.
On je zaboravljen,
U umu…
Srce ga još uvijek pamti.
Više nema dana,
Da sunce sija,
Na uglu snova,
Prvog septembra,
Od davnih godina…..
DRUGA PJESMICA....
Bila mi je prva…
Prva djevojka koju sam ljubio,
Prvi put „volim te“ rekao,
Prvu suzu za nju sam pustio…
Ugao ulice na kojem sam te vidio,
Još uvijek osvijetljen je ostao,
Istom svjetiljkom ispod koje si,
Tada još životom sjajila ti.
Zaboraviti neću tebe,
Tvoj osmijeh i oči plave,
Zaboraviti neću uspomene,
Koje od tebe su ostale.
Da sam tada znao,
Da sam te upozorio,
Ne bi tako završila -
- u tami sjećanja…
Jer na ulici još svijeće gore,
Razlog zašto ugao je osvijetljen,
Razlog zašto ja sam tugujem
Sjećam… okrenula si se,
Trenutak, pala si, bila bez života.
Jedino što je sjajilo istim žarom,
Bila je tvoja zlatna kosa.
Bez misli sam ostao,
Zar tebi prekinut je život,
Ti ne postojiš,
Tebe više nema?
Ti mrtva si,
Otišla si na neko mjesto,
Gdje bez mene sada stojiš,
Gdje tvoj glas sluša netko drugi…
Ti nestala si,
Ostao sam samo ja,
Bez djevojke koju volio sam,
Bez zlatne kose, sunce moje bila je…
Tebe više nema,
Nema više tvog osmijeha,
Skriven je pod grobom sivim,
Na kojem još plačem za –
- mojom Anitom.
Za mojim suncem, osmijehom,
Zlatnom kosom, očima plavim kao
Svijeća koja i danas gori…
Suza koja i danas pada…
Sjećanje koje i danas boli…
Misli koje i danas žele samo tebe
Vole samo tebe, tvoju sreću,
Pamte samo tebe, tvoje lice,
Žele samo tebe, tanke usne
Nedostaješ samo ti…
Da sam samo znao…
Prvi put sam suzu pustio,
I prvi put ostavljen bio...
U osjećaju koji i danas traje,
U tuzi za dragim bićem
Koje sada živi drugdje…
Anita,
Volio sam te…
Treća pjesmica.....
Osjećaji nisu bitni,
Ljudima koji razočarani su,
Svijetom u kojem žive,
U koji ne pripadaju.
Osjećaji nisu bitni,
Onima koji kao stijena jaki su,
Riječi nemaju osnove,
Oni sami opstaju.
Ali nama, koji živimo u snovima svojim,
Nama, koji trebamo ljubav i potporu,
Nama osjećaji bitni su…
Jer bez njih ne bi bili mi, bili bi netko drugi…
I znam, znam da uskoro i život moj
Završit će,
Znam, znam da nije vrijedno
To sve…
Nije vrijedno suza,
Neprospavanih, hladnih noći,
Nije vrijedno tuge…
Nije vrijedno govora,
Ranjenog, samog srca,
Nije vrijedno razmišljanja,
Zaljubljenog uma…
Vrijedno je zaborava…
Nije vrijedno suza,
Govora, razmišljanja…
Vrijedno je samo, jedino zaborava…
Koji ostvariti nemogu ja…
Ali ostaje,
Vrijedno je zaborava…
Četvrta pjesmica...
U tuzi nastala pjesma…
Sama stojim na ulici, sama
Sama osjećam poniznu tugu,
Tugu, sjećanje onih dana
Dana kad sretna sam bila,
Nisam bila sama.
Kriva li sam što sama ostajem?
Što dopuštam da me pregaze,
Njihove riječi koje prolaze,
S ciljem da bi povrijedili mene.
Jer nije teško povrijediti osobu,
Osobu koja nema nikoga na svojoj strani
Kao posljednji vojnik u bitci,
Kao jedini putnik na tonućem brodu,
Osjećam se, bivam, jesam ja.
Žalim za danima sreće, žalim
Žalim za onim što sada mrtvo je,
Je, jer više nema onih dana,
Dana kad sretna sam bila,
Nisam bila sama.
Kao mladica, kao nejaka vila,
Promatrala sam svijet vedrim očima,
Jer tada imala sam sve.
Kao napušteno dijete, kao prosjak,
Želim primiti smiješak upućen meni,
Samo meni jer drugome i ne može biti,
Jer sama stojim na ulici.
Sama sam, takva ću i ostati,
Povratka nema jer osjećaji su prejaki,
Nije bitno što nema spasa za mene,
Pouku naučite iz ove pjesme…
Napisane nejakom rukom,
Skladane glazbom sa drugog svijeta…
Nema više mene,
Osobe koja napisala ju je,
Jer bila je sama,
Sami ljudi ne žive,
Sami ljudi odlaze daleko, bez ikoga svog,
Sa sobom nose stihove,
Na kojima drugi uče…
Free Website Counters
Nešto o meni…
- bila plavuša, zatim crna, a sada tamno smeđa (griva mi sve to jako dobro podnosi, nakon toliko blajhanja je mekana i zdrava)
- oči mnogo govore o meni, imam tužan pogled
- volim grožđe i lubenice, volim more i plivanje, općenito volim ljeto
- nikada nisam obukla nešto žute boje, ali zbilja nikada
- labello, mobitel i kemijska sa mojim nadimkom (poklon za rođendan) obavezno su mi u torbi
- slike svih prijatelja imam uokvirene pored kompjutera na zidu
- nadam se da ću uskoro upisati faks
- ostala sam bez inspiracije……
Za kraj, par lijepih porukica......
Kad ti sreća okrene leđa, šutni ju u dupe...!
Trenutak je dovoljan da se upozna, trenutak je dovoljan da se zavoli. Ali samo trenutak može razoriti sve što je trenutak uspio stvoriti...
Ti si još tu, na usnama što gore, ti si još tu, gdje je srce moje. Ti si još tu iako nisi kraj mene...
Sinoć sam sjedila kod prozora, kiša je tiho padala. Nisam te opet vidjela, samo se uzalud nadala.
Prolazim kroz tamne ulice koje su nekad bila svijetle, ulice tamne kao i moje srce kada ti nisi kraj mene....
Mjesec je pao, ja sam zaspao, al tvoj zagrljaj nisam osjetio. U tuđini duša mi sada zebe, jer će jutro svanuti bez tebe...