< siječanj, 2006  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



PREDGRAĐA (Fakofbolan)

Bezidejno lutanje
monolitnim predgrađima
i zatiranje frustracija
bježanjem od stvarnosti

sudbina je mladeži
kojoj je obecana buducnost
a istina je okrutna
i tu je prici kraj

nema više ni ciljeva
kojima bi se stremilo
a svijet vrvi od
patoloških slucajeva

ali budimo optimisticni
budimo pozitivni
jer neke se stvari baš
nikad nece promijeniti

stoga natrag doma
u sigurno susjedstvo
gdje mladež tone
u civilizacijski glib

mi smo još jedna
izgubljena generacija
na putu bez povratka
na putu za nikuda
mi smo još jedna
izgubljena generacija
u celiji bez prozora
u tunelu bez izlaza




LUTAK ISKRIVLJENOG LICA (Majke)
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me

01.01.2006., nedjelja

"zato što se svake noći vračam kući pijan, zato je kriva industrija piva!...."


Otišla iz kuće u osam u najpoderanijim i starijim trapericama i isto tako poderanoj ispranoj majici na chainse. Ajde oprala sam kosu! Stari me pitao jel idem na bauštelu ili na neki party. Pa reklo bi se nešto između. Došla do ane. Promijenila majicu, namazala se i nakon toga još jednom zaključila da neću više nikada. govnasti osjećaj. U busu do čvare cugali šeri brendi. Za kojih sat vremena bila je ponoć. Kao da i nije. Konobar iz zvuka častio ivu i mene pelinom. Od ponoći do šest pila sam pivu za pivom. Srela kenny( maco koje hlačice..wuuuu!!!), aglaju, ivana i njenu sistericu (ja se ispričavam na neskoncentriranosti…piva je kriva)i svoju vilu koja više nema svoje kose( nisam ju prepoznala!). neki tipovi su mi cijelo vrijeme žicali cigare i davali svoje pive( fala! Baš ste baza, samo što sam ja tipična ženska koja vas samo iskorištava kako njoj paše pa ste ostali suhi među nogama). U sedam sam došla doma. U glavnom gradu lijepe naše ne postoji nešto s hranom što radi(jebem vam mater!). buraz me čekao budan. Čak sam se upitala da li me možda i voli. Još sam bila janpi. Puštali su neku seruckavu muziku, ali da li je uopće bitno? Meni je bilo tak svejedno. Skakala sam na kaj god. Ujutro sam se nažderala graha i luka i odvratne hladne janjetine. Nakon toga vjerujem da se više nikada u životu neću zrigati jer nisam ni tada. Plakala sam više puta. Ne onako jadno i slomljeno, već onako…pijan si..ni ne znaš da plačeš…oči te peku, glava puca i opet si u ružičastim oblacima, makar se čini nemoguće. Kolko se god sve ovo čini kao rigotina…nova je bila baza!( ne kao emil krajina, ali ipak..)ločite djeco, ločite! Dok vam jetre funkcionišu…

p.s. karala….PUUUSAAAAAAAAA!!!!