< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



PREDGRAĐA (Fakofbolan)

Bezidejno lutanje
monolitnim predgrađima
i zatiranje frustracija
bježanjem od stvarnosti

sudbina je mladeži
kojoj je obecana buducnost
a istina je okrutna
i tu je prici kraj

nema više ni ciljeva
kojima bi se stremilo
a svijet vrvi od
patoloških slucajeva

ali budimo optimisticni
budimo pozitivni
jer neke se stvari baš
nikad nece promijeniti

stoga natrag doma
u sigurno susjedstvo
gdje mladež tone
u civilizacijski glib

mi smo još jedna
izgubljena generacija
na putu bez povratka
na putu za nikuda
mi smo još jedna
izgubljena generacija
u celiji bez prozora
u tunelu bez izlaza




LUTAK ISKRIVLJENOG LICA (Majke)
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me

31.12.2005., subota

živjeli!

Image Hosted by ImageShack.usZadnji dan je ove godine. Poprilično sam živčana. Možda zato što je tata opet imao svoj janpi petak sa nazovi kolegama, koje se meni više neda posluživati i točiti im gemište i brisati pod nakon sveke razbijene čaše!, i zato što se nisam naspavala. Jedino čega se mogu sjetiti ovaj trenutak nije nikakav događaj vrijedan sjećanja iz ove godine, ništa vrijedno spomena (ne kažem da takvih trenutaka nije bilo) već to da se želim odseliti iz ovog prokletog zagađenog kvarta( ajmo, čekam paljbu:»vidi ti nje, rasistu jebeni!!!») u kojem na svakom uglu stoji pet mačo kretena sa deset zlatnih lančuga oko vrata i isto toliko kila zlata na svakom vuhu, i koji onako iritantno 24 sata na dan kao papige ponavljaju:» cigarete, ajmo cigarete..», a da pritom ne možete proći(ako imate pičku)a da ne dobace jednu od svojih slasnih! Ukoliko si prolazeći tamo zamišljate par pendreka na njihovom vratu, iz tog sna prenut će vas slika pandura koji baš kupuje te ilegalne šteke cigara i petarda za sebe i kompanjona koji ždere i čita novine u toplom autu parkiranom u blizini. A ta ista divna policija sad diže neku buku za veća prava i štrajka! Pa oni cijeli život štrajkaju! Masni debeli gadovi! Ali trgovina u dubravi cvjeta(istina da je snijeg malo sjebao cigiće pa se livada na okretištu prvi puta za moga života čini čistom), na svakom metru otvaraju se kebabi(od kojih vam se riga, ako ste ikada pojeli kebab koji valja!). gradi se. Zbilja se gradi. Velike odvratne zgrade(svaka ima tri kladionice barem!) čije kričave neukusne fasade otpadaju prije nego se netko i useli u njih! Osim što me moj divni kvart svake godine sve više mami da ostanem živjeti u njemu, sve sam sretnija što mi je država osigurala i prekrasno studiranje! Dok ja živim ovdje, ubijam se u školi i molim boga i vraga da nakon svega upišem i taj jebeni faks(koji sam na kraju krajeva i zaslužila i kojeg vraški želim upisati), neki cmizdravi sinčić pun para koji je u hrvatskoj bio svega dva put i ne zna naći dupe konja kralja tomislava(ako uopće zna da u zgbu postoji istoimeni trg)u svojoj 18 godini osjeti patrijotske osjećaje i dođe ovdje studirati te ima izravan upis, ja ću piti duplu dozu claretina za smirenje! Jer uz te stranjske guzice postoje i iznutrice čiji će debeli tatek srediti kćerkici upis dok si reko keks! I dok tako primorac rješava sva pitanja u vezi školstva(kako bi pokazao da je upućen u zapadnoeuropski sustav =>osim što oni imaju tri puta manje predmeta), mi hrvati se okupljamo po trgovima dok nam tompson i škoro pjevaju kako bi pokazali da smo veliki patrioti i da nedamo svoje generale! Za isto to vrijeme sanader se uvlači u dupe karlici, makar je izbore dobio na foru:» mi nećemo dati svoje generale!» derući se u splitu pred masom. Ako pogledate populaciju povodljivih, to su 16-ogodišnjaci koji samo traže razlog da bi uništavali, pa u ime gotovine pale aute po zadru!jebeni mijoc je zadnjih mjesec dana škole bio sav obljepljen slikama gotovine i ustaškim znakovima! Ako pokušate prebaciti program na kojemu pijani šeks podriguje u saboru, možete pogledati superuberkuljebozovnog jamesa bonda koji jebe više nego profesionalne njemačke prostitutke. I što vam ostaje? Da na božič(kao što sam ja npr)cijelu noć gledate noćnu moru i ševu i cigana kako kite bor. Premda će još malo biti ukinute sve emisije u kojima su voditelji imali barem malo muda i koje su išta valjale, ostaje vam Car Malnar. Ma šta ja pričam, a videoteke? Npr, poznata videoteka Kum. Želite pogledati Klub boraca, Pakleni šund, Paklenu naranču, Rekvijem za snove, Rosemarinu bebu, Čarobnjaka iz Oza? Ma dajte! Pa žena nikada nije čula za paklenu naranču! Ali glavno da se svaki mjesec polica sa lošim pornićima proširi na još jedan zid i da posudba raste jer žena za pultom ima sisetine! I dok nam je baza televizije sopekica(koja ne zna čitati) i VelikiBrat(zbog kojeg moja sestrična svaki petak ide vrištati pred jadran film, a baka pije tablete za smirenje), kao najveća glazbena diva ističe se ivanica brkić koja obrađuje balaševića(bože sveti to treba tužiti!) te čak i naslov albuma ne može sama smisliti nego kupi fore.

Sve u svemu mogu zaključiti da je ova godina bila sasvim oke. Prestala sam svirati, ostavila sam dečka koji mi nije dao ni jedan razlog za to, ošišala sam se jednom, prestala sam brijati noge, plakala sam mali milijon puta zbog više kretena, propustila white stripese, boys sets fire i levellerse. Osim toga popila sam više alkohola nego prošle godine( što mi daje povod da sljedeće popim još više), promijenila sam mišljenje o pederima i lezbama, čula sam dosta grupa koje sam željela čuti, nabavila sve cedee koje sam od uvijek htjela, uspjela sam ne gristi nokte mjesec dana, postala ovisna o jebenom blogu, donijela odluku da nikome nikada neću dati da me jebe u čmar, odlučila da ću nadograditi mjehur, preživjela gardenland, odlučila ostariti i umrijeti u Lici…i još dosta sranja…
Sad kad sam nasrala sve što sam htjela kako bih vam uljepšala dan, slobodna sam napiti se par puta tijekom ove noći s ljudima s kojima želim, tamo gdje će mi mozak biti na paši i osjećati se sretno što sam tu di jesam! Živjeli drugovi moji!

p.s. jedina odluka koju sam donijela je da ću pod svaku cijenu drkati više jer je to baza!oi!

29.12.2005., četvrtak

Just you, you and no one else..

Image hosted by Photobucket.com
Tri jebena dana sam se bavila hranjenjem. Hranjenjem izuzetno hranjivih namirnica punih vitamina. Sve samo najčišči šečeri, margarini i ostali dijetni proizvodi. Moje unutarnje praznine sada su popunjene, a zaštopane žile nije ni alkohol uspio pročistiti.
Jučer sam pohodila čvaru. Napravili su malog Satana( krvavog snjegovića pa ga ja nazvah Satanom)sa lancem i bocom.wiiiiii!( ukoliko još jednom napišem ovaj wiiiii! propucat ću se!)
Antenat
Prošli puta kad sam ih čula u živo bila sam u stanju u kojem ih nisam ni vidjela ni čula. Znam da je stvarno čudno što sam ih «otkrila» tek jučer, makar se stalno priča antenat ovo, antenat ono, jebeni pjevač sim tam…zapravo to je jedna od boljih stvari koje sam u zadnje vrijeme čula! Stajala sam odmah do ograde i škiljila pod onim svjetlima. Jedan od rijetkih trenutaka u kojem nisam imala potrebu za cugom, cigaretom, travom, kurcem i sličnim ljepotama. Pred sobom sam vidjela Medu. Na kraju nisam bila sigurna da li me očarala muzika i antenat ili samo Medo utjelovljen u Nenadu. Isti glas, isti pogled, ista pojava. Zastrašujuće.
Mikrofonija
Loše pjevanje. Bezvezni, isfurani tekstovi. Loše. Ali volim ih. U kurac ne znam zašto ali ušli su mi u glavu. Počeli su sa pjesmom svoga tijela gospodar. Svirali su nemoj za mnom, prva u svemu, sam, kraj, budućnost, nemam snage, nema nikoga, mislili su da je papak, laž i još dvije stvari koje su mi bile nepoznate. Skakanje, znojenje i tako u krug. Sve što sam htjela i što mi je trebalo. Osim što nisu svirali vumen…gadovi!

Ostale bendove nisam slušala jer me nasip pod snijegom vukao van iz dima i gužve. Ležala sam u hrpi snijega i osjećala se kao plectrude. U jednom trenutku osjetiš kako te tijelo napušta, ali ubrzo ne osjećaš ništa. Samo toplinu.
Upoznala sam p. Blossom. Ne volim internetska upoznavanja. Uvijek su jadna. Totalno nedorečene situacije. Barem se ja uvijek osjećam debilno kad tako stanem pred nekoga. Ali nju sam zbilja htjela pogledati u oči. Curu koja stoji naslonjena na zid i žmiri. J
Bilo je čudno leći u krevet toliko zaleđen da se osjetiš sretnim. Nije bazdio alkohol iz mene. nitko se nije napio. Prvi puta sam imala osjećaj da ću biti nepoželjna, zapravo više izvan svega ako se napijem. Ne mogu ja piti bez ive. Ona je moj suđeni alkos. I to je amen.
Image hosted by Photobucket.com

25.12.2005., nedjelja

želim ti nesretan božić!!!



o ne već vidim ga dolazi
polako uz kičmu mi plazi
praznik nasmješena lica
svečan kao marcipanska gica
euforija sad sve proganja
...žaruljice i božićna sranja
želim odatle van
božić bojkotiram
hoću prosinac da prespavam
sve je..green, makes me wanna scream
samp prave pizde mogu past
pred božić dat mi nogu
kao stara već se čeka
eto ti sad moja čestitka
želim ti nesretan božić
da bar se udebljaš preko praznika
želim ti nesretan božić
da nemaš ništa pod borom
da je panika!

želim ti nesretan božić
da bar se udebljaš preko praznika
želim ti nesretan božić
da ti se zapali bor
da ti je panika aa!
zvončići, zvončići zvone cijelu noć
upucala bih sve do jednog
da bar imam moć
nek me puste da spavam

što treba da vam dam
..tika tak, meni pada mrak
svi se cmaču a ja želim sve da odnese vrag
bio si ...od početka
eto ti sad moja čestitka
želim ti nesretan božić
da bar se udebljaš preko božića
....lollobrigida..

22.12.2005., četvrtak

i can watch but not take part


Jučer sam nakon škole vidjela ivana. Ima novu rupu. Stan u potkrovlju. Soba sa stolom, dvije stolice, kompom, krevetom i praznim frižiderom. Na stolu stoji vrećica s travom, a roba je u kutu. Jebeno. Popili pivu, napušili se i obadvoje jedva čekali da svatko ode svojom stranom. Meni je bilo zlo i želudac mi se od jutra stezao. Nisam ga mogla gledati u oči dok sam pričala. Slušali smo majke i to je bilo to. kad sam izašla van iz tog stana osjećala sam se posrano. Ili možda samo jako napušeno i odvratno.
Doma sam otišla samo ubaciti hranu u sebe i kako mi je bilo još više zlo, reko sad se trebam naliti ko guzica…barem neću znati da mi je zlo!he..dobar plan, nema šta!
U tramvaju sam skužila da medo stoji do mene dva metra. Nakon 47 dana. Morala sam rukama stezati trbuh jer sam jedva stajala. Bila sam gotovo uvjerena da je prošlo previše vremena da bi mi se opet to događalo. Ovo je bilo nenormalno. Nisam ni jednom okrenula glavu. Skužila sam da je tamo samo po glasu i kosi koju sam slučajno vidjela.
nije ni srce uvek crvena fasada
pukne baš onda kada najmanje se nadaš
jebiga stara. Možda da si probodeš trbuh ili ga izdubiš pa više neće jebati?
U papillonu je bila svirka pa smo tamo i završili. Vina je bilo premalo, ali svadbass su nadoknadili nedostatak svega u meni. Ljubica( jadna žena, kakvog li imena!) me hipnotizirala. Pasao mi je dim, mrak i pjesme koje je pjevala i način na koji se kretala, i sve. Lollobrigide su mi se prvi puta svidjele. Bilo je to mojih pet minuta veselog skakanja! Tip iz kawasakija je bio pijan ko guzica, tako da smo odskakali «ja snifo sam glu!…», a ostatak se derao pa-pi-llon..iliti ja-dran-ko! Da…zanimljivo..
Da ne zaboravim spomenuti svojih pol minuta slave! Naime čula sam da smo bili na vijestima, fotograf nas je fino uhvatio!sad sam faca..da, da…
Htjela sam sutra na tamaru obrovac, ali dečec ide. Dakle-spavam doma.
danas sam rastopila čokoladu i vrhnje. novo otkriće=D

19.12.2005., ponedjeljak

viša sila



Ove subote bila na rumu. dovukla se do trga s apc-om u ušima(depra, teška depra..)i mislima o Plectrude, balerini iz Amelinine priče. smrzla se ko pička! inače rum konzumiram u palačinkama, ne u tekućem obliku. ove subote napravih iznimku.
već za sat vremena pričala sam ko navijena i smijala se ko mutava! reko..ništa mi neće ovi dan pokvarit... završili na Savi. u Papilonu svirali neki. unutra vruće, dim..bzv. sjeli mi na neki klimavi stol ispred(koji se u više navrata i prevnuo)i zborno graktali Satana Panonskog. jebalo me jedino pišanje. uz jetru otišo mi i mjehur. spremnik je premali za moje potrebe. ako se bogato udam (KAD SE BOGATO UDAM) odoh na operaciju nadogradnje mjehura! vi koji ste mislili da se Sava izlila, krivo ste mislili...ja sam pišala svake minute!
upoznala sam Greyp..nadasve lepa i simpatična plavojka. malo sam isprepadala i malu Kenny.
nađoh još jednog nesretnika koji ovo čita. di ih samo sve nađem..(di me samo svi nađu..)
oko jedanaest smo pohodili pekaru i zabavljali se severininim obradama..mili moj, kako si danas samo uspravan..blablabla..bla..
došla sam doma rano..divlja, vesela i trijezna..weee!! odrapala se još malo na dela i rodneya u ulozi batmana i robina. pročitala Robert je njeno ime do kraja i skoro vrištala s kakvim je krajem koza upropastila dobru knjigu! ne podnosim bzv krajeve!!! ostatak noći sam slušala six pack( cijelu nedjelju nisam slušala radijohed...wee!!)
i ne znam koj kurac je mene puko al počela ja cmizdrit! nisam dugo plakala i puklo me. plakala ko mutava nakon šta sam se tu istu večer cerila najvećim mogućim glupostima! konj mi počeo pjevati Višu silu i nema mi pomoći.
Kada počne da propada sve,
sve što imaš
Svetlo nestane, senka te napusti:
Biće da sasvim si sam!

cijelu večer me T. nije diro. osim kad mi je pogled pao na njegove bijele tregere. nitko nikome ni riječi nije rekao cijelo vrijeme, osim kad sam izlazila iz papilona, a netko mi s leđa raščupa kosu. okrenula se, nasmijala se i otišla. reko jebi se.
Stavljaš prst na čelo, gledaš u nebo
Pitaš se: "Zašto baš ja?"
Ko se to igra sa tvojim životom
nije ti jasno
Zašto na trenutak sklopiš ruke
kao da očekuješ
da kiša što ti kvasi misli
što pre prestane
Da li postoji neka sila iznad nas?


totalna glupača.

"Bože pomozi", zoveš i shvataš
niko ne čuje tvoj glas.
I kao da si hteo da dohvatiš nebo
da iz njega iscediš krivca
za sve ružno što se dogodilo

Kad tamo sivi oblak spava-
ničeg osim beskraja
Možda je Darvinova teorija
ipak ispravna?

U stvari sile postoje samo
kada neko
treba da najebe,
da plati grehe još ne počinjene
.
Kiše u glavi sad padaju još jače
a ti kao kroz san
mrmljaš molitve, tiho, najtiše
... ionako te niko ne čuje!


..zvao me ivan da dođem do njegovog stana. strah me. strah me ući u tu sobu. imam kratke živce što se tiče toga. nešto što je bilo ne treba dirati. mislim da u toj sobi više ne bi bila u stanju ni joint popušiti da ne poludim.

Kada počne da propada sve,
sve što imaš
Stavljaš prst na čelo,
gledaš u nebo
Pitaš se: "Zašto baš ja?"


p.s. sliku posvećujem ivi.

17.12.2005., subota

skoro sam objavila post bez naslova!

Upravo sam otvorila oči. Na pamet mi padaju..
I woke the same as any other day
Except a voice was in my head
*jebote pa moram u školu!!
*danas ću se naliti hmeljaste, žute tekućine..o da!tako mi svega!
*danas je urban..šmrc, šmrc…popušit ću i ovaj koncert. Zbog velike ne zainteresiranosti mojih kolega, odlučila da ću otići sama! Kad sam vidjela cijenu karte odlučila sam da neću ići nikako!
*tko mi je ugasio radiohead?crkle baterije?brzo puštaj myxomatosis!!!
*da li to po mrtvim dabrovima smrdi iz moje usne šupljine ili čije?sama sam doma..moja je..kalodont mi ne gine..kurac..mrzim jutro zbog različitih smradova i ukočenih dijelova tijela!
*mogla bih do kraja pogledati star warse..ili ne?preloše!doduše znala sam to i prije čim je moj brat izjavio da je to fenomenalno!čak deset puta bolje nego svi do sada i blabla!hm da…naime zaspala sam u onom dijelu gdje se portmanica diže iz kreveta sa frizurom na katove, koja nakon spavanja stoji bolje nego šta bi meni da samo nepomično sjedim! Njen pederasti dragi( tko je uopće pomislio da mu ona bijeda od kosice po vratu dobro stoji?!)bulji kroz prozor i razmatra veliku životnu odluku: biti dobar ili zao! Da..a tek kako mlada zvijezda glumi! Gotovo na nivou bilo koje naše zvijezde iz bilo koje naše sapunice! Zlo mi…
…šta sam radila ovih dana?
Kako je grad pred božić sav divan, svaku večer sam se prešetavala po trgu i cvjetnom, buljila u glupe štandove na kojima su jedino čarape lude i bila sam u prvom redu kad je na pozornici pjevala ona! Njena božanstvena kosa je u slapovima padala preko njenog kaputa, glas je bio usmjeren samo mojim ušima, a u jednom trenutku su me eowyn i happy morale pridržati jer sam u zanosu za tom ženom izgubila tlo pod nogama. Bila je to vlatka pokos!
Jedan dan sam ušla u krivu knjižnicu i pošteno se zbrukala! Veli meni tip: «mala, u krivoj si ustanovi!» da..od sad posuđujem knjige isključivo u jednoj knjižnici!
Imala sam opet noćne sate zvane radiohead..pa sam malo farbala zidove..možda sam trebala ići u malere?vidiš, vidiš..
malo nečega
neš
oh!
Prekjučer je bio jebeno čudan dan! Išle smo poslije škole do vinceka jer nam se jeo sladoled. Kod algoritma je svirao nirvanamen. Taj mlati masne pare! Ima glas, a i svira uvijek kad je ispod nule temperatura. Igra na suosjećanje građana. Sjedim na klupici i hipnotizirano slušam rape me. Skužim da imam nirvaninu majicu na sebi što je totalna rijetkost jer tu krpu nosim jedino na tjelesnom! Uđemo u šubidu da zgrijemo dupe, kad svira nirvana! Reko u kurac! Bila sam uvjerena da to neš znači..naravno nije značilo niš.
Nova? Čvara. Nema tu previše mozganja. Palo mi na pamet da ostanem doma. U svom krevetu skrivajući ispod poplona kolače.

The day I tried to live
I wallowed in the blood and mud with
All the other pigs


moram ići popuniti želudac...


11.12.2005., nedjelja

human rights film festival


Od želje da me netko s bocom vranca baci među masu pankića, došla sam do toga da samo hoću popiti kuhano vino sa svojim babama i pogledati neki dokumentarac ili više njih. Čisto ženska večer.
Zagreb je sad skroz okićen. Stavili su one sitne plave lampice na drveće u draškovićevoj u koje bi mogla buljiti satima! Smrzle smo se ko pičke! Onda smo se tako fino nameračile na vruće vinske pare kojima je nemoguće odoljeti! Jednu čašu smo dale jednom čovjeku kojemu je očito bilo hladnije nego nama! Jebiga, bio je magičan dan!
Kako je teško sjediti pored mirisa kobasica koje se peku, svi su ogladnili! Dok sam čekala u redu došo mi je neki mali cigić i zamolio da mu kupim nešto za jesti jer je gladan. Dala sam mu svoj hot dog i ostatak večeri bila gladna i sretna! Nikad nisam napravila tako nešto, jer ne volim davati pare poznatim uličnim pijanicama, ali ovo je bilo prvi puta da me netko tražio hranu, a ne pare. Kažem vam, magično večer!
Od osam do deset prikazivala su se 4 filma u sklopu human rights film festivala. Prvi video film posvećen je ratom razrušenom Sarajevu. Traje samo dvije minute, ali rečeno je sve što je potrebno. Zadnja rečenica glasila je otprilike-neki ljudi žive loše, ali umiru dobro! Film Andyja Warhola 6 Sontag Screen Tests (1964.)mi je nekako najviše bio upečatljiv, bez obzira što se pola dvorane smijalo ko blesavo, a druga polovina uspjevala suzdržavati. Film traje 24 minute i cijelo vrijeme prikazuje statične snimke susan sontag. Buljiti 24 min. u crno bijelu facu mlade žene sa smiješnom frizurom činit će vam se kao da netko od vas pravi konja. U pola filma vjerojatno ih je pola htjelo dreknuti WTF?!?. Ljudi su čak odlazili van. Ja sam bila nekog magičnog raspoloženja i vjerojatno sam jedina očarano buljila 24.min u njene oči. Ako se čovjek skoncentrira na to lice koje mu se nudi, može vidjeti i zamisliti apsolutno sve! Ne postoji ništa što mora shvatiti i vidjeti. Lice ne predstavlj aništa, bezizražajno je i čini se kao da se ona dosađuje. Ali ja sam se u jednom trenu dvoumila da li je ona žena ili muškarac. Imala sam osjećaj da se smije, makar je imala skroz ozbiljan izraz lica. Zamislila sam da mogu upravljati njome i da će se svaki čas nasmijati jer ću je ja natjerati na to. nakon nekog vremena počela se smijati. Jedina promjena koja se događala bila je skidanje i stavljanje sunčanih naočala. Vjerujem da je autor stavio pred nas to lice i ostavio nas sa svim našim asocijacijama na lice čovjeka. U mnei je nekako nadvladao pojam ljepote. Susan sontag nije ni po čemu lijepa žena. Ima muške oči. Ali nakon onolikog promatranja činila se prekrasnom. Šiknulo mi je u glavu da su svi ljudi baš takvi. Prekrasni! Treći film Interviews with My Lai Veterans sam prespavala. Žalim slučaj. Uglavnom, govori pet bivših vojnika koji su sudjelovali u uništenju sela my lai u vijetnamu. Američka vojska počinila je masakr nad vijetnamskim civilima, a broj žrtava je 347. gamad!prokleta gamad!
I zadnji film, cuba si. Film je snimljen 1961. na kubi. Film je čak bio zabranjen. Zabranio ga je francuski ministar. Daje slike razdoblja prije revolucije i neke intervjue s castrom. Zanimljivo u svakom slučaju.

07.12.2005., srijeda

If i ever leave this world alive!!!

If I ever leave this world alive
I'll thank for all the things you did in my life
If I ever leave this world alive
I'll come back down and sit beside your
feet tonight
Wherever I am you'll always be
More than just a memory
If I ever leave this world alive

Izglancala sam marte. Baš kao što to radim svake godine za sv.nikolu. zapravo ja samo želim poklone, a moja mama pristaje na to jer su mi cipele čiste barem 2 dana u godini. To se zove kompromis. Kakve veze ima sv.nikola u svoj toj priči, nemam pojma! Sad fino imam šibetinu i nemrem srat od količine čokolade. Jebeno.
Pogađajte koje su prije glancanja a koje poslije:D


ovaj vikend ima svačega. Još ne znam na kaj bi. Zapravo mi je tak svejedno. Već me dugo drži samo potreba da me netko hiti u gužvu na neku buku i da tako u mraku među ljudima koji divljaju stojim cijelu noć. Ne ide mi se tamo zbog idijota, pasa ili molestersa(kak se već piše), nego zbog potrebe da se zgubim negdje, sama, s nekim, tak svejedno. Volim ja i idijote i pase i bambije, ali mi je trenutno previše stalo do ničega, tako da. Ove zimske praznike ću svirati. Moram si poštelit đitru jer je u komatoznom stanju, ali budem. Zbilja želim, samo što sam sad prestrgana. Čini se da će ovaj božić bez zime biti. Totalno jadno i šugavo. Jebogaja.
Ja sam danas shvatila da ne postoji muško prema kojemu bi ja mogla gajiti osjećaje kao prema ženi. Ne mislim pod ovim da volim žene, nego da jednostavno moj mozak automatski na muško reagira kao na predmet koji me seksualno privlači(ili ne, nije bitno). Postoje i žene prema kojima imam te reakcije, ali stvar je da ženu uvijek prvo doživim kao čovjeka, a tek onda kao ženu, dok muško uvijek, ali uvijek prvo(i to sasvim instinktivno)vidim kao muško, a tek onda kao čovjeka. Ne znam da li kužite ova sranja, ali to stoji. To je u stvari sasvim ok. Čak je i prirodno. Valjda. Ili nije. Ma je.i danas mi je u mozak došlo da su mene moji roditelji dobro odgojili. zapravo da se ispravim, oni su napravili sve kako bi to postigli. sam ishod sam zajebala ja, ali kolko god bili gamad, trude se.pitanje je kakvo će ispasti moje dijete.

05.12.2005., ponedjeljak

podočnjaci moji dražesni..

Jedina stvar koju želim je slušati radiohead. Mislim na radiohead. Pjevam u sebi radiohead. Imam osjećaj da mi krv žilama ide u melodiji radioheada. Da je to jedina stvar koja me pokreće. Zapravo i je. Tjera me da hodam uspravno, kolko tolko, da slušam ljude, kolko tolko. Tjera me da ne spavam kako bih što duže slušala. Vidjela sam T. nakon nekog vremena. Do tad sam se smijala. Zaista sam se dobro nosila sa umorom. Onaj tko me ne pozna, ne bi primjetio ništa, osim podočnjaka. On je bio isti kao i uvijek. Ništa ne govori, samo gleda ispod one crne kose, ne smije se i izgleda kao da mu u glavi svira karma police od radioheada. I nakon toga zaboravim da sam se smijala i jedino što osjećam je umor. Fizički umor. Neispavanost i osjećam si podočnjake pod kožom. Zadnjih dana, tjedana, ljudi mi umjesto bok govore»a šta je s tobom?». Ne, ja zaista ne znam da imam podočnjake i da sam blijeda..ma od kud vam samo to?…molim vas, prestanite to primjećivati. Jer ja to barem pokušavam ignorirati. Hvala.
Sutra je sveti nikola. Juhu! Već sam obavjestila mamu da ne namjeravam uzalud prati marte( srce mi se kida). Baš me zanima od kolko će metara ove godine biti šiba. Ako uopće dobim i to. ma ja sam uvjerena da je moja majčica milostiva srca.i džepa. Kad bih mogla birati poklon, izabrala bih da cijeli dan mogu slušati pyramid song…neprestano..i da me nitko ne tjera jesti i pričati…
Jučer sam u ono malo sati sanjala T. opet se vraćam na njega. Imao je bijelo vampirsko lice i crno namazane oči. Mislim da me želio ubiti, ili pojesti. Tak svejedno.
Mislim da ću otići pogledati «kavu i cigarete» u kino. Sama. Ne podnosim više zrak između zidova. Oči mi se magle. I prsti su mi bijeli kao vrat. Otišla mi sva krv u pizdu m…

04.12.2005., nedjelja

zločesti simpsoni! zločesti...i ti ježiću što nisi na hrvatskom!kako se samo usuđuješ?!mislim...


SIMPSONI PRED EUROPSKIM SUDOM!

Građanin Smikov želi zabranu emitiranja crtane serije ili barem premiještanje termina za emitiranje u kasnije sate, tvrdeći da ona promovira narkotike, nasilje i homoseksualnost. Kako je ovaj zahtjev odbijen na susu u Moskvi, došao je čak do europskom suda ljudskih prava u Strasbourgu! Zahtijeva i 10.000 dolara odštete od TV-kanala REN-TV jer je serija moralno oštetila njegovog devetogodišnjeg sina.


POĆI ĆU S VAMA JER VOLIM ŠALU, HOĆU DA VIDIM JEŽA BUDALU…

Ježeva kućica trebala se vratiti na popis lektire za osnovne škole. No, s tog je popisa nestala i to zato što 'nije napisana hrvatskim jezikom'. Odgojna uloga manje je važna od nacionalne.
Iako je pomoćnik ministra Dragana Primorca za osnovno školstvo Nenad Marković rekao da nema zabranjenih knjiga, vidljivo je da ih ipak ima. "Bilo je dogovoreno da će Ježeva kućica biti na službenom popisu knjiga za 1. razred. Ježeva kućica ima veliku odgojnu ulogu. U njoj se govori o ljubavi prema domu i to je bila naša glavna vodilja zašto smo to djelo vratili u lektiru", rekla je članica povjerenstva Mirjana Sučević.

IZABRANA MISS HIV POSITIVE

MOSKVA - Ruska frizerka u četvrtak je pobijedila na prvom ruskom izboru za miss među ženama zaraženim virusom HIV-a, te je okrunjena za Miss Positive na natjecanju ljepote organiziranom kako bi se otklonila stigma s oboljelih od AIDS-a u Rusiji.
Svetlana Izambajeva, stara 24 godine, titulu je osvojila na Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, a natjecanje je organizirao časopis Šagi, namijenjen HIV-pozitivnim čitateljima.
» Ako sam Miss Positive, onda moram biti pozitivna", rekla je Svetlana sa smiješkom u razgovoru za rusku televiziju NTV. Rusija ima najveći broj oboljelih od AIDS-a i HIV-pozitivnih osoba u Europi. Službene statistike kažu da 330.000 Rusa ima HIV, no stručnjaci UN-a kažu da stvarna brojka dostiže milijun osoba, te da je riječ o jednoj od epidemija u svijetu koja se najbrže širi.


02.12.2005., petak

da li je flaša puna očaja, nešto više od strane lakšeg otpora?

..gadno mi se pije...usta su mi suva
..moj luster..
..u banani je...
..star je...

..
..osvanula je još jedna stvar na mom zidu..apc u retardiranoj veziji sa slovima u lijevo..
..trijezna sam bila...

..prazne boce...
...nažalost..

..raps koji izgleda kao da je u komadu, ali nije..i on je u banani
..isteko mu rok trajanja..
..šmrc..

...rasturih danas sociologiju..
..zvjerka sam..
..ne znam kad sam zadnji puta učila pet sati u komadu...
..poprilično sam gotova...
...odoh spat..

01.12.2005., četvrtak

Fuck you, I won't do what you tell me!...vrtim rage..



Mislite da znate šta je ljudima, s kojima ste svakodnevno u glavi..zato što pričate o tome što ste jeli svaki dan…zar mislite da znate, samo zato što znate koliko puta seru u tjednu..nemate vi pojma. I to je lijepo. Ne bih se mogla nositi s tolikim kaosom uz moj vlastiti.
Mislim na medu svaki dan, ne prođe ni jebena minuta da ga se ne sjetim..ni jedna jedina jebena.
U početku, kad shvatite da se na nečiju pojavu tresete ko bijedna pička, jedina stvar koja vas okupira je naći se na mjestima gdje ga možete vidjeti, kao slučajno sresti, samo na tren vidjeti. Svaki glas o njemu u vašoj glavi stvara cijelu priču, sretni ste samo zato što taj netko hoda istim asfaltom kao i vi. Smijete se i u sedmom ste jebenom nebu.
Druga faza vaše zaljubljenosti je obična jebena nezasitnost. Više nije dovoljan trenutak, više vas njegova pojava ne čini sretnom. Naprotiv. Ona vas deprimira više od ičega. Tad shvaćate da oni prvobitni trenutci koji su vas činili neizmjerno euforičnom, su čisto govno. Postoje samo da bi vas podsjetili na ono što nemate, na ono što želite. Tada rađe pristajete na ništa, prije nego na površnost cijele situacije. Opčinjeni ste besmisljem i to je jedino što znate.
Na kraju se ipak vraćate na jedan oblik one prve faze. Tada shvaćate da je jedino što ćete dobiti onih par jadnih trenutaka, i da ako i njima okrenete leđa, nemate baš ništa od svega. Znali ste to i prije, ali niste prihvaćali, sada se mirite s onim što se nudi, a ne nudi se bog zna šta. Ali nije bitno. I to je ljepota svega. Jer tamo gdje prestaje jebena nezasitnost i neutaživost, pohlepa, počinje skromnost. I zahvalnost na sitnicama i malim situacijama koje su vas prvo činile ludima od sreće, zatim nezahvalnima i jadnima, a sad napokon..sasvim pomirenima. Ne mogu reći sretnima, ali sreća i onako nije ono za čim težite. Cijela stvar ionako nema nikakve veze sa srećom. Sreća nije pojam kojim vi baratate.
Ali lijepo je imati na koga misliti. Imati nekoga o kome nemate potrebu čak ni pričati, jer se na kraju, nema šta reći. I nije važno da li se on sjeća kad me zadnji put vidio, ja se sjećam. Ni je važno što me većinu puta vidim pijanim očima, moje su još pijanije. U svemu ništa nije važno..osim onoga što vi imate. A šta imate? ništa. Osim osjećaja da vam fali nešto što nikada niste imali, da vam fali glas nekoga tko se rijetko obraća baš vama.

Jednom kad potrčim kroz ogledala
Ne želim da vidim nikog koga znam
ni jedan vetar neće moći da me pronadje.
Svu svoju ljubav, ponos i nadanja
daću na poklon pticama
da makar one odlete tamo gde ja ne stignem.