lehrerin https://blog.dnevnik.hr/lehrerin

četvrtak, 28.02.2008.

Down faza

U posljednje vrijeme baš i nisam nešto najbolje, zapravo u nekoj down fazi sam. Ne znam što me spopalo, ali imam osjećaj kao da sam rob svojih misli, koje me razaraju, a toga me i najviše strah. Istina Bog da se u mojoj okolini događaju negativne situacije, počevši od obiteljskih problema, mislim na svoje roditelje, a i na poslu nije baš bajno što se tiče ljudi kojima sam okružena.
Ponekad bih voljela biti kamen i mrtva hladna sagledavati svijet oko sebe, jer toliko me neke stvari dirnu da se ne mogu nositi s negativnim posljedicama koje ostavljaju na mene. Svjesna sam svega i znam da to nije dobro, i što više ja svjesno sama sebi naređujem da ne smijem misliti na ovaj ili onaj način, očito da je moja podsvijest jača. Najveća emocija koju trenutno osjećam u posljednjih tjedan dana je strah. Mrzim se radi toga…zaista se mrzim što me strah…i ne znam kako da to nadvladam.
U glavi mi se roji 1000 misli, koje vrtim i vrtim, vrtim ih pod pauzom, vrtim ih kad čistim, vrtim ih kad se vozim na posao, vrtim ih u skoro svakoj situaciji…Prestrašno…Ne mogu pronaći unutarnji mir, i imam osjećaj kao da sam se sva istrošila. Pitanja koja najčešće postavljam su: hoće li biti sve u redu, hoću li dočekati budućnost za kojih par godina, kako će ona izgledati, da li ću imati djecu, hoće li biti zdrava, da li ću ja biti zdrava, što će biti s bolešću moje mame, kako da se riješim zločestih ljudi, kako da se riješim osjećaja tereta u mom životu, zašto su se desile neke stvari u mom životu, kako da si oprostim, kako da se riješim ove faze, kako da se smirim, kako da se osjećam opušteno…
Mislim da nitko ne može primijetiti ovu moju fazu na meni jer ju ja vješto sakrivam jedino što mi je jedan dan jedan klinjo u školi rekao: „Učiteljice, pa vi ste tak mladi, a već imate bore“ Priznajem da sam se od srca nasmijala! Odgovorila sam mu da nisu bitne bore na licu nego ono kako se ja osjećam… No, lagala sam mu…Jer da mogu prikazati stanje svoje duše u zadnjoj fazi, izgledala bi kao savršeno Ništa… U odnosu prema klincima u školi to se ne može osjetiti jer u biti me oni „vade“ iz ove situacije i kad sam u školi, onda sam zaista sretna. Mama, koja me najviše poznaje u životu, trenutno je preopterećena svojim brigama i problemima, tako da i nju uspijem prevariti… A muž, vjerujem da ni on ništa ne kuži… njemu samo cijelo vrijeme govorim da me zagrli i samo mi nikako nije dovoljno njegovih zagrljaja, topline i prištekavanja na njegovo energetsko polje. Imam osjećaj da me zagrli onako preko volje zbog umora, količine posla koju ima, obaveza ili nečeg trećeg… Nisam željela o ovome pisati, ali uvijek mi je lakše kad neke stvari napišem pa je i ovo jedan od vidova pomoći samoj sebi. Imam 3 prave prijateljice, ali trenutno su sve 3 zaokupljene nečim i ne želim nikoga opterećivati svojim bolesnim mislima. Kažem bolesnim…zato što ih vrtim i sama stvaram da budu bolesne. Danas sam kupila jedan DVD sa Tai Chi vježbama i zaista se veselim opuštanju i meditacijama koje ću naučiti na taj način. Možda će biti bolje…kažem MOŽDA…

Pozdrav

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovaj blog pišem za zabavu, najčešće će to biti teme iz prosvjete, budući da radim kao učitelj njemačkog jezika u jednoj osnovnoj školi.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr