lehrerin https://blog.dnevnik.hr/lehrerin

četvrtak, 10.01.2008.

Moja 2007. godina...

Eto, još jedna godina je iza svih nas. Ne znam zašto, ali uvijek imam potrebu rezimirati svoju proteklu godinu, sagledati što se sve dogodilo, sebe i svoje postupke i putove koje sam odabrala i kojima sam krenula, a naravno što sam novoga naučila o sebi, svijetu i ljudima koji me okružuju. Pa krenimo redom. A kako sam ja učiteljica, svaki dio ocijenit ću pravom školskom ocjenom, koja će biti rezultat aritmetičke sredine nekog općeg dojma opisane teme.

Početak godine bio je obilježen vjenčanjem moje najbolje prijateljice i njenim iščekivanjem malog slatkice koji mi danas uveseljava život. Podijelila sam s njom njene najupečatljivije životne trenutke i osjećala sam se posebno i počašćeno što imam priliku dijeliti te trenutke s njom. Zašto mi toliko znači? Naše prijateljstvo nije pretjerano dugo, traje kojih 6 godina, ali od samih početaka smo se našle i «skužile». Toliko veselo i nasmijano biće ja nikada nisam srela u svom životu, toliko sklonu osobu zezanju, šalama, vedrini i životnom poletu koji te cijelog obuzme....toliko energična, otvorena, komunikativna i poduzetna....toliko «snažna» ličnost, da nikog ne ostavi ravnodušnim. Volim ju, jaaaaako..... I kad jedna tako bitna osoba u mom životu ulazi u novu fazu života, radujem se cijelim svojim bićem. Želim joj svu sreću na ovom svijetu, kao i njenoj novoj obitelji! Ocjena: 5 plus!

Početak 2007. - Prvih 6 mjeseci mog braka je prošlo....A to bih opisala – tolerancija na djelu!!! Nije lako, ali učimo kako što bolje zajedno funkcionirati, učimo kako uživati jedan u drugome, kako se konstruktivno posvađati, kako da nam svađe urode pozitivnim promjenama, kako usuglasiti želje i zahtjeve obje strane. Ja učim kako savladati svoje emocije i svoju emotivnost, on uči kako savladati svoj gnjev. Još jednom ću naglasiti – nije lako, ali danas nakon godinu dana, već je puno lakše. Sretna sam radi toga. Ocjena tadašnjeg stanja: 3, ocjena današnjeg rezultata i djelovanja: 4.

Početkom godine – radno iskustvo trajalo točno 3 mjeseca. Odmah na početku samouvjereno i samopouzdano ocjenjujem svoj kontakt, rad i predanost radu s djecom ocjenom 5. Tu nije bilo nikakvih problema, ni danas ih nema i nadam se da ih ni neće biti. Jednostavno, uživam u tome što radim. Ali bilo je s nekih drugih aspekata problema. A što drugo nego - ljudi...Naivno, kao malo neiskusno i «zeleno» dijete pristupila sam ljudima s najvećom dozom optimizma, gledavši na sve oko mene kao na neiskvarene dobrice, koji nisu u stanju učiniti ništa loše. Ali, opekla sam se i to jako, uh, pala sam ko kruška....U jednom trenutku na pojedine ljude sam gledala kao na monstrume. Moj stav imao je totalnu sinusoidnu krivulju, sa savršenim brijegom i dolom. U početku sve divno, krasno, bajno, a zatim najednom, strašno i za nepovjerovati da ljudi mogu biti takvi. U tim trenucima najviše su mi značili razgovori s mužem koji je «ravnao» linije sinusoide i pomagao mi da se dignem. Danas sam sretna što su mi se dogodile neke negativne stvari u kontaktu s ljudima, jer sam naučila pasti i dići se, ništa ne očekivati i umjesto razočaranja ugodno se iznenaditi, maknuti se i imati svoj stav, komunicirati s bezobraznima, lašcima i prevarantima, «starim usidjelicama» koje znaju sve na ovom svijetu, komunicirati s «jačima i važnijima» od mene, a dalo bi se još podosta toga nabrojiti. Iako sam napisala «naučila sam» - ma nisam još naučila, ali zaista mi je danas puno lakše. Vjerojatno ću učiti dok sam živa – jer ne kaže se bez veze – «Sto ljudi – sto ćudi».
Ocjena ljudi oko mene: 3, ocjena mog tadašnjeg «nošenja» s karakterom i ćudi pojedinih: 2, ocjena u tom pogledu danas: 4.

Sredina godine bila je oblježena nezaboravnim putovanjima u Austriju, Pariz i Irsku. Mislim da smo nas dvoje totalni sretnici u životu što si uz današnje prilike u Hrvatskoj možemo priuštiti takvo što. Što sam naučila iz toga? Osim svih dojmova o navedenim zemljama i ljudima, naučila sam da nikada neću, ajmo reć, bogohuliti i biti nezahvalna, jer me život totalno mazi po tom pitanju. U trenucima najveće mladosti imamo svoju kuću, posao i materijalnu sigurnost koja nam omogućuje da upoznajemo najljepše krajeve svijeta o kojima moji vršnjaci mogu samo sanjati. Hvala životu na tome i obećajem sama sebi da ću i dalje biti marljiva i radišna, jer u osnovi to sam ja.
Ocjena: 5

Kraj godine bio je obilježen dobivanjem druge polovice radnog vremena u jednoj seoskoj školi, koja se uvelike razlikuje od gradske škole (ovo je tema za jedan od nekih budućih postova). Ono što sam shvatila je da sve u životu ima svoje prednosti i nedostatke. Ponekad prednosti nečega ni ne uviđamo, ako se ne pojave nedostaci nekih drugih odnosa. Uglavnom ovoj školi i ljudima u njoj isprva nisam davala nikakva očekivanja, a što sam dulje tamo, to se sve više pozitivno iznenađujem. Stoga: ocjena 5 (i za moje stavove i za opći dojam škole).

Krajem godine zauvijek sam se oprostila od svoje bakice...ovo preteško iskustvo već sam opisala...zaista mi je teško opet pisati o tome, a ni ne želim, zato samo jadna ocjena, 1. Naučila sam da život UVIJEK ide dalje...

Uglavnom, kad sve rezimiram, ova 2007. godina bila mi je vrlo iskustveno bogata i poučna, ostvarilo mi se sve što sam poželjela godinu prije, tako da bih ju u konačnici ocijenila sa zaista lijepim vrlo dobrim.

Jedina stvar koju priželjkujem u 2008. godini vezano je naravno uz djecu – ali ovaj puta ne moju djecu iz škole, nego jednu moju – našu zdravu bebicu! Nadam se da će i moj muž biti na toj istoj valnoj duljini....

Veliki pozdrav i pusa svima koji zalutaju na moj blog!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovaj blog pišem za zabavu, najčešće će to biti teme iz prosvjete, budući da radim kao učitelj njemačkog jezika u jednoj osnovnoj školi.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr