ponedjeljak, 22.10.2007.

I u manje riječi


Ovih dana hodaju dvije mene svijetom. Jedna je djevojka od 9-17h sa utanačenim obvezama dnevno i zbrkom noćnih želja, no, koju ipak koju prepoznajem kao svoju većinsku vlasnicu. Druga…ah.
Ta pjevuši u sebi. Ponekad se ulicom odvaži naglas otpjevati solmizaciju, da ostane u ušima zvuk. Za kasnije, kad vanjski zvukovi pokušaju utišati nutarnje. A sve što je bitno događa se kasnije. Druga ja osjeća zvukove, sluša ritam kapljica koje odzvanjaju pločnikom. I sve nekako više boli i veseli ovu drugu.
Bez obzira na to što stvari putuju u smjeru u kojem obje možemo živjeti ugodno osjećam uznemirenost.
Onaj tip uznemirenosti koju se osjeti kad postaje jasno da je netko kopao po stvarima koje su već neko vrijeme uredno složene.

Mogla sam i u manje riječi reći da se mijenjam.
Crap...
Ijuijuju….Puna sam trikova. ;)

- 16:10 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 05.10.2007.

Skoro da sam se naviknula...

Skoro da sam se naviknula na ove sezonske, pastelno nostalgične izlete na Blog.
Gledam zadnji post sam ostavila uoči kalendarskog početka proljeća. Prošlo je zlatno ljeto, izmigoljila jesen nekog manje plemenitog metala i eto me...
Uvijek su mi jesen i proljeće služili kao etaloni vremena. Eto, valjda je potreban nekakav medij izražavanja da to doista primijetim. Nisam neki profil za pisanje dnevnika, previše sam sklona uveličavati osobne događaje na papiru pa onda, nakon nekog vremena (eh da, pokušala sam pisati dnevnik…) čitanje tih kićenih, barokno namirisanih stranica postane čisti zamor…Ovdje i ovdje vrijeme je manje opterećeno dnevničkom formom, gotovo da mogu reći da gospodarim nekim svojim osobnim određenjem vremena.

Pisala sam ovih mjeseci gdjekuda. Najčešće u rokovnik u koji bilježim i datume posjeta zubaru, liječniku, obljetnice razne, adrese…I negdje među tim značajnim brojkama i informacija provučem misli. Često u stihovima…

U posljednje vrijeme dodajem glazbu tim stihovima. Nisu kao prije, nepcu bliski, očima intimni, jestivi kao ono što kod sebe inače nazivam poezijaom Više su začini glazbi koju stvaramo. Ne znam reći je li to moja osobna odluka ili je glazba odredila svoje fine granice stiha.

U svakom slučaju…


Za ozbiljnost ovog trenutka

Za ozbiljnost trenutka
Potrebno je više nas
Završene rečenice
Odijelo sadašnjosti
zakopčano točkom.

Interpunkcija ne živi zapravo
U mojim mislima
Već na jeziku
Kojim kušam prostor,
Unoseći pogled i zvuk.

Ponekad, dok pišem
Uspijevam zadržati
Vremensku neozbiljnost
Pridodajući joj
Jednu posuđenu šalicu
Iz koje ozbiljno
Prihvaćam
Potrebitost susjeda
I neobaveznost njihova bijega
U same sebe

U samu sebe.

- 11:52 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

[(O)Blog]

Dobrodošli na tiramolu ilitiga špagu za višat robu... Uzmite svoju štipalicu i pričekajte u redu....



[U djiru]

Špage:
Blog.hr
Poezijaonline.com

Štipalice:
*ane*

Sam

Buddha u supermarketu

SadisticoShy

CelestialBlue

Eviltwin

Bugenvilija

anspikbl

Andrew

Po e Zie

[Note]

Gin Cooler Quartet

[Inspiracija]

E Jong

e e cummings

Designed by In Obscuro

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se