Izgubljene nade
03.02.2010., srijeda
 Znam Znam... Da tvoje ruke sad` pletu sjecanje Po njenom tijelu.. Da tvoje usne pjesma su koja je opija I ulazi u svaku poru… Da noc je bila bujica uzdaha A jutro zamagljeno od dodira. Znam.. Ja sam ponovno pjesnik boli I prolaznik u snu na tudem jastuku.. Ja slikam nebo tamom I u krilu mi pociva tuga.. Ponovno sam otvorila prozor osjecaja I zagrlila prazno mjesto pored svoga uzglavlja. Znam… Cemu misli i bol u grudima Kad moj put je posut bodljama I neprohodan od zelja… Kad svaki drhtaj samo je sjena Koja uzalud zeli biti voljena… Znam… U snijegu ce ostati moji tragovi I sa prvim dodirom sunca zablistati Kao niska bisera na morskom dnu… Dok niz obraz slijevaju se I dalje potoci tuge … Znam… Jos uvijek cekam te… Nada 03. 02. 2010 "Voljela je premda je nitko nije trazio da voli - prirodno, gdjekad neizbjezan udes, ali pun bola." Charlote Bronte - Shirlej |
