šećer, jaja, brašno, turpija
11.03.2005., petak
Hvatanje zraka
|
Mirno je. Šetam svakoga dana. Posjete su i meni sve brojnije, mami su se mnogi najavili za nedjelju, tako da ona neće ni dolaziti jer je dobro izračunala da ni nema mjesta za sve. Pri zadnjoj posjeti je bila čvrsto uvjerena da sam sigurno vani svakoga dana, molila se žena za to. Dobro, rekoh, idemo dalje. U nastavku sam čuo vijesti iz susjedstva, zdravstveno izvješće o malenim krznatim pripitomljenim zvijerima, pučki komentar na vremenska kretanja i stanje u pravosuđu. Jedna je vijest, ne zna točno koja, nagovijestila da nešto, ne zna točno što, ali jako je dobro po mene. Bog mi je uzeo pogrešnog roditelja. Nastavila je u revijalnom tonu da bi na kraju briznula u očaj što sam tako dugo ovdje. Sretan sam čovjek. Vrlo sretan, jer samo se rijetkima dogodi prilika da im Bog ukaže svoju grešku i pruži im priliku da sudjeluju u njegovom djelu na taj način da tu grešku barem do polovice isprave. Nazad, u sobi, nostalgija za Debelim. Zajedno smo čekali posjetu i popričali. Vještačenje mu još uvijek nije gotovo, svi su prezauzeti vještačenjem iskopanih iz masovnih grobnica. Ovdje se ne krije da nema pijeteta prema žrtvama masovnih likvidacija, on ih psuje kroz govorni obični hrvatski jezik i ne misli pravo zlo. Lijepo mi je što se ne prenemaže da se voljno odriče prava da sudska medicina ekshumira njegovu tetku. Bit će da mu je potajno i milo to što će ju netko prostresti iz njenog skrovitog mira pod slojem humusa. Iako vjerujem da sam to već spominjao, neka ostane zapisano i sada, za svaki slučaj, da je osobito zanimljiv događaj taj, što je njegova tetka željela, a to joj je obitelj i omogućila, da bude pokopana kraj nekog rođaka u Mađarskoj. Kao da je znala da će time izazvati odugovlačenje i nervozu mog Debe. Nije ta stara dobila kraj kakav joj je spadao. Trebalo ju je na lomači riješiti. Krle je javio po Ivici da će mi pisati neko pismo. Poznavajući ga, pisat će ga tri mjeseca, dobit ću ga kada ništa u njemu više nije novo, a niti me je ikada interesiralo. Uostalom, radije bih da mi ona piše. On je jedan običan moron. Drag mi je, ali i obični seronja. Sutra je subota, mogla bi mi se dogoditi promenada. Najavilo se više glumaca za izalazak na finale, i sutra je pogodan dan da se zaglave na vratima centra u težnji da frontalno nagrnu pružati mi svekoliku pomoć. |