Plodovi zemlje i pera http://blog.dnevnik.hr/lebov

nedjelja, 28.02.2016.

Politički kraj Steve Konjevića

Djelatnici komunalnog poduzeća Zdunaj-prom, njih trojica, u društvu osmorice volontera temeljnog ogranka HDZ-a od ranog jutra uređivali su središte najmanje županijske općine kako bi zadivili ministra regionalnog razvoja Antu Barišića čiji se dolazak očekivao oko podneva. Na jedinoj stepenici omanje trgovine Konjević-tradea čije je zemljano parkiralište bilo gotovo asfaltirano pivskim čepovima već su sjedila dvojica, promatrajući praznu ulicu koja se nazivala glavnom, a ustvari je bila jedina.
Upravo u Općini Zdunajevo, koja broji oko tisuću birača u dva naselja, Donjem i Velikom Zdunajevu, Barišić je prije 15-ak godina započeo političku karijeru, no ovaj posjet nije bio nostalgične naravi. Naime, njegovom stranačkom kolegi i prijatelju, načelniku Općine, jedinom članu Skupštine Zdunaj-proma i počasnom predsjedniku Športsko-ribolovnog društva Amur Stevi Konjeviću, u prvom krugu lokalnih izbora nedostajao je tek jedan jedini glas da pobijedi HSS-ovca Tomislava Mrzlečkog, predsjednika Mjesnog odbora Donje Zdunajevo, potpredsjednika Upravnog vijeća županijske Ustanove za zaštitu prirode, člana Nadzornog odbora Regionalne razvojne agencije i općinskog vijećnika.
Do drugog izbornog kruga koji će se održati za pet dana uopće nije trebalo doći, no kako je zakon sklepan na brzinu, potkrala se sitna pogreška - da bi pobijedio u prvom krugu, kandidat je morao prikupiti natpolovičnu većinu ukupnog broja glasova. Konjević je osvojio 298, Mrzlečki 296, no tri listića bila su nevažeća, tako da je za pobjedu bilo nužno najmanje 299 glasova.
Zdunajevo je bila jedna od tri županijske općine u kojoj HDZ i HSS nisu imali zajedničkog kandidata. U preostalih 15 matematika je nadjačala ego, pa su podijeljene u omjeru dva naprema jedan u korist HDZ-a, a odabrani kandidati lako su pobijedili u prvom krugu. Usto, SDP, HNS i ostale uvjetno rečeno lijeve političke opcije u Zdunajevu već niz izbornih godina, pa tako i ove, nisu isticale svoje kandidate. Naime, sredinom 90-ih načelnik koalicije SDP-a i HNS-a preko menadžerskog kredita postao je većinski vlasnik Zdunajke, relativno uspješne poljoprivredne zadruge preko koje je većina stanovništva plasirala svoje jabuke, kruške, mlijeko, med i vino. Dvije godine kasnije zadruga je završila u stečaju, kooperanti naplatili tek 15 posto potraživanja, dok je načelnik nedugo potom otvorio prilično uspješan obrt koji se bavio otkupom jabuka, krušaka, mlijeka, meda, vina i krumpira. Krumpir je, pričalo se, dodao u nadi da će selo njegov obrt prestati povezivati s propašću Zdunajke, što se nije dogodilo.
***
Kako i priliči, ministar je kasnio već pola sata, što je Konjeviću dalo dovoljno vremena da s jedinim novinarom koji je pratio posjet podijeli još anegdotu-dvije iz Zagreba, koji je često, ali uvijek podjednako preplašen, relativno uspješno pohodio u potrazi za novcem iz državnih i europskih fondova. Njegov trik bio je u podmićivanju tajnica ministarstva. Na račun Općine on je najmanje triput godišnje, pod raznim izgovorima, poput primjerice proslave Dana povratka roda, organizirao seoske fešte na koje ih je pozivao. Osobno ih je dovozio općinskim passatom, uredno ih nahranio, napojio, zabavio i vratio nazad. Zauzvrat, one su mu govorile kada će koje ministarstvo raspisati natječaj i kako da pravilno ispuni formulare. I, što je najvažnije, one bi osigurale da projekti Općine Zdunajevo budu među prvima na redu za procjenu.
U načelničku fotelju Konjević je zasjeo 1999. godine, dva tjedna prije svog 56. rođendana, kada je njegova stranka nadjačala HSS za šest glasova, iako je njihov kandidat bio veterinar.
- Veterinar je po defeltu najuglednija osoba u selu. On zna šta boli životinje, ali ja znam šta boli ljude. Kada sam ja postao načelnik, izvorni godišnji proračun bio mi je 300 tisuća kuna, a danas je dva milijuna. Kada tomu pridodam sredstva ministarstava, ja ove godine očekujem realizaciju od osam milijuna. Na jednu našu kunu ja od Zagreba uzmem četiri njihove, moj prijatelju, a svih pet završi ovdje - govorio je upirući kažiprstom u zemlju, dok je lokalni novinar u jednoj ruci držao diktafon, a u drugoj cigaretu.
- Napiši ovo što sam ti reko, ali uvijek u množini - podučavao je Konjević, kada je na raskrižju između državne i lokalne ceste ugledao oblak prašine.
- Jebeš to, eno ga - kazao je i krenuo.
Novinar je odbacio napola popušenu cigaretu, učiteljica pozvala djecu, gospođa u narodnoj nošnji ponijela je pletenu košaru s kolačima i buteljom vina Kognevich, a druga poslužavnik s bocom rakije i čašicama, članovi puhačkog orkestra uzeli svoje instrumente, pa su svi zajedno krenuli prema dalekoj prašnjavoj crti, iako za to i nije bilo potrebe jer su se ionako svi zajedno nalazili na ulazu u zgradu Općine s koje se vijorila hrvatska, županijska, općinska i zastava HDZ-a.
***
- Pa, dobro, gdje si ti Barice, već sam mislio da si zaboravio put - raširenih ruku krenuo je Konjević prema Barišiću, koji mu je, još uvijek držeći mobitel u ruci, spočitnuo kako bi mu se trebao obraćati po protokolu. No, problem je bio u tomu što je 15-ak godina mlađi ministar u načelnikovoj svijesti ostao isti onaj momak feminiziranih pokreta i piskutava glasa kojemu je jedino prezime zvučalo muški, zbog čega je njegovim dugogodišnjim prijateljima oduvijek bilo teško shvatiti ga ozbiljno. Sâm Barišić bio je iznimno nadaren za političke križaljke, vrstan poznavatelj ljudske psihe, a kao pravnik koji je čitav radni vijek proveo u državnim institucijama upoznao je sustav do najsitnijih detalja, no Konjeviću je svejedno bilo preteško razdvojiti ga od ženskastog dečkića koji je umjesto napornog rada na njivi odabrao lagodan studentski život u Zagrebu.
***
U pratnji limenog orkestra kolona od 40-ak mještana krenula je do 50 metara udaljenog kanala pored kojega su stajale vodovodne cijevi.
- Ono što je nekada bila java, danas je realnost. Prije nego što je HDZ došao na vlast, u Zdunajevu nije bilo vode ni za stoku ni za ljude. Ono malo što je bilo po bunarima nije bilo dovoljno. Ja sam reko... Mi smo rekli da je pravo na vodu ustavno pravo svakog pojedinca i zajednice, a danas smo ovdje da svečano otvorimo početak, bolje rečeno sredinu radova. Veliko Zdunajevo za dva-tri mjeseca imat će javni vodovod i to je sve što ću ja reći, a vi ove nedjelje birajte po savjesti. Sada prepuštam ministru da svečano otvori radove - kazao je Konjević. Potom su dvije učenice trećeg razreda raširile svečanu vrpcu boja hrvatske zastave, dok je treća prinijela plišani jastučić sa škarama.
- Kako znam da svi ovdje nestrpljivo čekate da odemo na ribnjak, neću dugo. Kada sam prije dvije godine postao ministar, nisam zaboravio odakle dolazim. Nisam zaboravio koliko je težak život nas sa sela, koje svi preziru, baš kao što preziru i sâm rad. Neki će reći da sam mogao učiniti više, da je ovih pet i pol kilometara cijevi premalo, ali ja im tvrdim da je to pola općine. Pola po pola, možda ne izgleda puno, ali do kraja mog mandata čitavo će Zdunajevo, baš kao i susjedne općine, imati vodovod. Svima vam želim lijepo vrijeme i što bolju cijenu mlijeka - kazao je ministar. Živio gospodin ministar, zapljeskala su šestorica HDZ-ovih volontera, dok se Konjević, potpuno izvan protokola, počeo penjati u otključanu kabinu rovokopača.
- Slikaj, novinar - kazao je dok je vještim pokretima manevrirao polugom za podizanje i spuštanje “žlice”. Dok je foto-aparat bljeskao, i ministar se pokušavao popeti, no nije želio zaprljati ruke. Predao je stoga sako prvome do sebe, a onda pružio ruku načelniku koji mu je pomogao da se uspne. Nakon kraćeg fotografiranja načelnik je samo skočio nazad, no ministar je ostao stajati preplašen poput mačića na vrhu stabla. I upravo kada mu se u očima počeo javljati očaj, načelnik je pozvao dvojicu stranačkih kolega koji su ministru svaki s jedne strane pružili ruke i spustili ga poput dvogodišnje djevojčice.
- Fala ti ko bratu - kazao je prvome do sebe, pomilovavši svojim desnim dlanom nadlanicu kojom ga je pridržavao. Ja sam Jakov Filjić, odgovorio je HDZ-ov volonter, i drago mi je što ste ministar.
- I meni je drago - odgovorio je ministar te ga instinktivno zagrlio i potapšao po leđima, kako to i inače čini nakon rukovanja, na što se Filjić zbunjeno nasmiješio i zakoračio unazad.
Za to vrijeme novinar je pokušavao pronaći četvoricu mještana za anketu, no iako ih je ispitao već petoro, nijedan od njihovih odgovora nije bio zadovoljavajući. Naime, većina kuća u Velikom Zdunajevu izgrađena je bez potrebne dokumentacije. Kako je građevinska dozvola bila preduvjet za vodovodni priključak, a ishođenje dokumentacije skup i dugotrajan proces, mještani su odlučili odgoditi uživanje u blagodatima javnog vodoopskrbnog sustava do nekih boljih vremena. Na izgrađeni vodovod nitko se nije priključivao, niti je to namjeravao. Nakon sedmog pogrešnog odgovora, novinar je shvatio da će prostor za anketu urednik morati popuniti većom fotografijom.
***
Dužnosnici su posjedali u svoje automobile, svirci instrumente potrpali u kombi, pa su svi zajedno krenuli put ribnjaka na domjenak. Prethodno su i njega svečano otvorili, iako je dovršen još lanjskoga listopada.
- Ovo je keč-en-relejz ribnjak, dakle uhvatiš ribu i pustiš je. Praktički da imaš samo jednu ribu, opet ih imaš neograničeno. Ta vrsta ribolova izmišljena je u Americi, što je živi dokaz da sa zapada dolaze i pametne stvari, a ne samo pederluk - istaknuo je načelnik, dok je ministar ponovio da nikada nije zaboravio iz kojeg kraja dolazi. Govori su bili kratki jer je novinar već otišao, pa su se uzvanici i njihovi gosti poslagali u dva reda pored dvadesetak metara dugačkog stola spojenog od školskih stolova, ispod unajmljene šatre koja nije dovoljno odbijala toplinu. Atmosferu je dodatno podgrijavalo toplo vino i pivo, ali ponajviše kašnjenje hrane. Ministra je svako malo prekidala zvonjava mobitela, a nakon što se šesti puta nakratko ispričao kako bi još jednom sugovorniku objasnio da će danas malo kasniti, vratio se i poručio načelniku kako će, ukoliko janjac ne stigne za deset minuta, otići.
- Barica, zvao sam ga već deset puta, već je trebao triput doć. Ako zakasni još deset minuta, kad dođe, ja ga budem za uši držo dok ga ti budeš jebo - ljutito je uzvratio načelnik. No, kao da je znao, vlasnik pečenjarskog obrta Holivud pojavio se istog trena pa je katastrofa izbjegnuta za dlaku. Janjetina je bila topla i mekana, jedan od volontera dosjetio se i stavio boce u ribnjak na hlađenje, glazbenici su zasvirali, zapuhao je povjetarac, a i sunce kao da je znalo pa se skrilo iza oblaka. Priča o ravnomjernom razvitku svih krajeva Hrvatske uskoro je tekla paralelno s rijekom piva i vina, a ministrova obećanja o kapitalnim ulaganjima redala su se poput oglodanih kostiju u tanjurima.
***
- Izvini, Stevo, pito bi te nešto - potapšao je načelnika po ramenu njegov prvi susjed, odani saveznik, vršnjak i glavni operativac Jakov Filjić, sav u nelagodi. Načelnik je ustao, obrisao ruke i klimanjem glave dao odobrenje.
- Ne znam kako bi ti to reko, ali… - pokrio je lice dlanom, duboko uzdahnuo, a potom i glasno ispuhnuo, tražeći načelnikovu podršku. Potpuno koncentriran na kopanje umnjaka jezikom, načelnik je zamahnuo desnom rukom gestikulirajući da nastavi.
- Mislim da se sviđam ministru - rekao je.
- Kako mu se ne bi sviđao, nakon što sam mu rekao što si sve napravio i koliko si vrijedan. Da nema tebe, ne bih ja ni upao u drugi krug. Jebeš mi sve ako mi nisi 200 glasova donio - odgovorio je načelnik.
- Mislim da mu se sviđam… Kao žena - kazao je Jakov spuštena pogleda.
Na načelnikovom licu zaigrao je osmijeh.
- A sviđa li se on tebi? - pitao ga je, nastojeći zadržati ozbiljnost.
- Sviđa mi se, ali kao ministar. Meni se kao žene sviđaju samo žene, znaš. Ja, uostalom, i imam ženu. Da mi se sviđaju takve žene, ne bih imao ženu. Ne bi bio oženit - odgovorio je.
- A da te ja zamolim kao načelnik i predsjednik stranke, bi li otišao s ministrom na večeru? Znaš, on je već dugo u Zagrebu - ispipavao je načelnik.
- Jebo ga taj Zagreb, nikad se iz njega nitko normalan nije vratio - primijetio je Filjić.
- Učini to za stranku - naglo se uozbiljio načelnik, a potom se, ne čekajući reakciju, nagnuo nad stol i proderao:
- Ministre, ovaj selski bik misli da si peder - kazao je načelnik, gotovo gušeći se od smijeha. Dok je ministar zbunjeno gledao prema Konjeviću, Jakov Filjić poput djeteta je, plačući, pobjegao s ribnjaka.
***
Idućeg jutra, točno u 7.10, Filjić se uredno najavio načelnikovoj tajnici.
- Uđi, pederčino - čulo se iz načelnikova ureda sedam minuta kasnije. Jakov Filjić je ušao i pozdravio načelnika, no umjesto da sjedne, uzeo je stolicu i svom snagom opalio načelnika u glavu.
- O majku li ti glupu jebem, ja sam te stvorio - bjesnio je načelnik držeći se za razbijenu arkadu, dok je Filjić, i dalje potpuno smiren, odgovorio:
- Ovo ti je od selskog bika, bivši načelniče.
Na izlasku je pozdravio tajnicu, koja se blijeda lica držala za stol.
***
Filip Konjević izborne rezultate dočekao je u bolničkom krevetu. Nanesene su mu lakše tjelesne ozljede, a svakome tko bi ga htio slušati govorio je kako ga je Filjić iznenadio, a da nije, ne bi živ izišao iz njegove kancelarije. Izgubio je s 37 glasova razlike, iako je selo zbog nemilog događaja, ali i Barišićeva posjeta, stalo na njegovu stranu. Razbijena arkada donijela mu je dodatne glasove, jer su mještani, pročitavši lokalne novine s bombastičnom naslovnicom “Skoro poginuo za selo”, ilustriranom fotografijom Konjevića zavijene glave u bolničkom krevetu, uvidjeli kako je posao načelnika potencijalno poguban. No, ta je razlika neutralizirana izostankom Filjićeva lobiranja. U konačnici, izbore je odlučila prljava kampanja Tomislava Mrzlečkog, koji je proširio glasine da će načelnik svima onima koji ne glasuju za njega ili ne iziđu na izbore ukinuti davanje robe na kredit, te ih tužiti za dospjela dugovanja.
U studenom 2010. godine proglašen je stečaj tvrtke Konjević-trade, a bivši vlasnik Stevo Konjević vratio se švercu svinja, poslu kojim se bavio prije političke karijere.
Godinu dana kasnije, Filjić je osuđen na šest mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, zbog nanošenja teških fizičkih ozljeda u pokušaju. Iste godine Mrzlečki je dovršio izgradnju vodovoda, na koji je trenutno (listopad 2012. godine) priključeno sedam kućanstava. Suđenje Anti Barišiću, osumnjičenom za primanje mita prilikom javne nabave za odabir najpovoljnijeg izvođača građevinskih radova na uređenju lokalnog ribnjaka još uvijek je u tijeku. Prema svim trenutno dostupnim saznanjima, Općina Zdunajevo neće se ukidati.

28.02.2016. u 04:14 • 1 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2016  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29            

Veljača 2016 (1)
Listopad 2014 (3)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Disclaimer

Sve što piše na ovom blogu pretočena je mašta autora. Sličnosti sa stvarnim osobama i događajima potpuno su slučajne, odnosno posljedica mašte čitatelja.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se