ponedjeljak, 16.04.2007.

Danas sam najsretnija žena na svijetu

Juče mi se dogodilo nešto što sam mislila da se događa uglavnom nekom drugom. Dok sam bila na jednom dogovoru, zazvonio mi je mobitel, javio mi se muž, i rekao da nam sin leži na cesti, da ga je udarilo auto….
Trenutak nevjerice, šoka a zatim i panike, kojoj inače nisam baš sklona.
Nakon što sam vijest izgovorila iz sveg glasa među manje-više nepoznatim ljudima, jedna mi je žena odmah ponudila da me odveze svojim autom gdje god mi treba. Pristala sam i odvezla me na hitnu, gdje je koji minut prije nas stiglo i vozilo hitne pomoći koje je dovezlo moga sina. Bilo je to najdužih 5 minuta moga života prožetih strahom za njegov život i pitanjima u kakvom ću ga stanju vidjeti.
Ležao je na krevetu u hodniku hitne pomoći, upravo dovezen sa nekoliko medicinskih sestara i liječnika oko sebe. Progurala sam se da ga vidim i odmah mi je laknulo kad sam vidjela njegove otvorene okice, noge i ruke, sve na broju i nigdje krvi na njemu, samo bolan i šokiran izraz lica moga 7-godišnjaka.
Prišla sam mu i pomazila ga i ljubila pitajući ga kako je i tako to, te su nakon toga uslijedile sve pretrage.
U međuvremenu sam saznala da je pojurio za loptom na cestu ispred naše zgrade. Vozač vozila u prvoj traci ga je primjetio na vrijeme i propustio ga, ali onaj u drugoj traci doletio je brzinom preko 100 km/h i udari u njega. Tragovi kočenja bili su vidljivi preko 30 m u duž. ceste. Vozio je momak od 20 godina života.!
Svi pregledi i slikanja pokazali su da nema potresa mozga, unutarnjih krvarenja, nikakvih lomova kostiju ili bilo kakvih drugih zlokobnih ozljeda. HVALA BOGU!
DANAS SAM NAJSRETNIJA ŽENA NA SVIJETU znajući sve one puno ružnije i kobnije varijante ove nesreće koje su se mogle dogoditi.
Imao je najveću sreću i dobio je sa svojih 7 godina najjeftiniju moguću cijenu koštanja ovakvih životnih lekcija.
Nadam se da će ta lekcija biti od jednake koristi i momku koji je vozio taj automobil, svoj djeci iz dvorišta koji su to vidjeli ili čuli od svojih prijatelja, i svima onima koji to saznaju na bilo koji drugi način.
Hvala svima koji se brinu i zovu nas da pitaju kako mu je.
Dobro je, jako je nabijen s desne strane tijela, ali to već polako prolazi.
Počinje se sam dizati iz kreveta, hoda, jede, igra se, sve će polako proći.


(22:44) komentari(8) printaj (?)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se