Jedan od onih života...

Nakon svih ovih godina...

nakon svih ovih mjeseci... dana... mogu napokon reci da te ne volim. Vise te ne volim, osinula me ta misao kada sam te ugledala danas nakon toliko vremena. Znam da mi ne bi vjerovao kada bi ti rekla... ipak sam ti se ja oduvijek cinila kao ona koja voli zauvijek, koja ne zna ne voljeti pa makar patila i makar je lomio svaki dan, ali mili moj, eto... Kome vise da lazem... Sebi sam eto vec odavno prestala, bas Ti si me tome naucio...
Oduvijek sam zivjela u nekom svom Svijetu cije si bedeme rusio svaki puta kada bi ih digla dovoljno da osjetis kako sam sigurna, smirena i sretna medu njima. Govorio si mi da se spustim na zemlju, da nije sve bajka, da ne postoji princ i najgore od svega, da JA nisam princeza... Znam da nisam, jer princeze iz bajki nemaju masnice na rukama kao podsjetnik na jedan pokusaj bijega iz tvog grada, od Tebe... kojem sam se vec istu vecer vratila dobrovoljno, ali prekasno da ne bi ostavio svoj trag na mom tijelu. Princeze iz mojih bajki ne bude se uz prve zrake sunca sa infuzijom u ruci na nekom jadnom bolnickom krevetu trazeci samo tvoj lik kojeg nema... Nisi ostao, znam, imao si obaveze, koliko sam ti samo izgovora smislila tog jutra... Ostao je zato gorki okus noci, gorki okus tableta... "Koliko?" Ma premalo, doktorice, hvala na pitanju...
Znas, nestale su one uspomene od kojih mi se uvijek maglio pogled kad bi se sjetila tih dana i tad bi se obicno pokrenula koja suzica sto od srece sto od tuge... Ma znas mene, pateticnu... Sve ti je to dragi moj nestalo, znala sam to vec nakon jedne sekunde sto sam te vidjela pred onim istim vratima na kojima sam te prije zeljno iscekivala, i molila Boga da mi se smilis pa dodes dan ranije... Mileni, cak ti ne zamjeram, niti me boli... Jednostavno te ne volim.
I znas, pateticna sam i dalje... rekao si i sam, unistio me taj Balasevic, isprao mi mozak, ha, ha... Bolje bi bilo da sam slusala tebe, jel da? Eh, nece moci... Meni odgovara.
Eh mili, sta da ti pricam... Vuk dlaku mijenja ali cud nikada... Zato ja i dalje jesam ona ista, ona koja ne zna ne voljeti i ona koja voli zauvijek... Samo ovaj put nekog tko to zasluzuje... Ma znas, jednog princa...