ljubav je to......

subota , 18.11.2017.




Kažu, da čovjek i pas s vremenom počnu sličiti medjusobno.

'Ko na koga , pitanje je sad....pretpostavljam, da pas poprima osobine ponašanja svoga gazde.
Moj Bleki je izabrao svoga gazdu : sve nas je volio, ali jednoga medju nama najviše


Više ga nema, a bio je od 3.mjeseca do kraja njegove 11.godine......
Neću više o njemu da ne zastranim, vrlo često ga sanjam, to je istina

...............................................................................................................................
Na ovaj post ponukala me slika s fejsa, nepoznatog autora i toliko je fascinantna da je dijelim s vama.
Možda djeluje malo karikirano, ali takva je kakva je, očito znak je ljubavi a ne redikuloznog razmišljanja vlasnika


Nedavno sam na jednom tv kanalu dokumentaraca pogledala vjenčanje jednog para u Americi koji su bili vlasnici dva psa dalmatinera pa su i oni i svi uzvanici bili odjeveni crno-bijelo naravno, u pratnji s desetak dalmatinera .
Ljubav je to, rekla bi naša @Dinaja i sad je eto citiram

Kaleidoskop


Ove tračnice nikuda ne vode...


U mojim studentskim danima, od stanice Kaštel Starog zamirisalo bi more i vidilo se skoro do Visa
Bilo je to vrijeme Dalmacija ekspres s Glavnog kolodvora u 6.15 i dolaskom u Split u podne.......
Vrijeme stjuardesa s kavom i novinama
i nas mladjarije sa srećom na dlanovima
Od tog vremena nisam putovala vlakom, a vlakove neobično volim. Sjetim se uvijek one Matoševe" željeznicu guta već daljina" ....sjetim se tugom, kako su silne daljine iza nas....a ispred nas vrijeme, koje bježi
Neki odlaze, drugi prolaze a mnogi ostaju očekujući nešto bolje.


Ova maslina je sigurno najstarija u Dalmaciji : kažu, 15 stoljeća
ponos Kaštel Štafilića .

Nije maslina samo ulje, kažu.......maslina je drivo< ka čovik otporno i žilavo pa kad se i posječe pušta mladice........Nenuništivi dio ljudskog roda.



Svima, neuništivima i kad ih nema u današnjem danu

Bez pisanja

četvrtak , 16.11.2017.




Ne mogu više ništa s ovom laptopom.......a nije star

Do daljnjega zbogom ( daj Bog ne dugo )

jugovina, rekli bi stari....

srijeda , 15.11.2017.



Ajmo ljudi....promjena serve




vidila V.Ružić


prvi kat, Vukovarska....godinama uvik ista slika



foto: Split i oko Splita

Ovo more, jugo, kiša
smantalo bi svakoga
a kako ne bi sve karonje moga grada

ubiti sivilo


Sivilo...škura bura....još škurije jugo


.....i ovaj plavi cvijet



da uljepša i omekša sve što nam je teško....

slika:Roberta B, Split
Update :
Sjećate se moje lubenice, jedne i jedine na terasi..?

e...........a danas sam je ubrala i snimila i pokazujem javnosti domaću radinost: nije blog jedini dio života...jel tako, nego i malo balkonske poljoprivrede

limun iz vikendice "pokazuje" njenu veličinu...ne, nećemo je otvarati i probati, ona je plod jedne zalutale koštice - stojećki jedene fete lubenice ( nu...kako se rimuje, a pjesnikinja nisam )

snimila i zalivala ja

nema smisla, neeeema

utorak , 14.11.2017.



Suki nije trebala otići i ako je išta veže uz ovaj prostor , treba i ostati.Barem dok ne dobije zadovoljavajući odgovor na intrigantno pitanje top blogera.

I opet dolazimo na početak priče : treba li biti "općepriznati" nekonfliktni čitatelj koji nikad neće napisati ništa što bi povrijedilo sujetu onoga drugoga?
Ako želiš zadržati svoj ( takvom mukom stečeni status ) onda je sistem "ići niz dlaku" najbolji odabir.
Takvi blogeri nezainteresirano lebde iznad tekstova, sve im je divno i krasno, nemaju primjedbu ni na što.
Oni u bloganju zapravo uživaju sami u sebi!
Dovoljni su svojim tekstićima, pjesmicama i slikicama i one su njihov alter ego, potvrda, da postoje u jednom opskurnom mediju osobne prezentacije.

Oni drugi, koji su navodno ovdje zbog druženja - lažu.
Nitko ovdje nije posebno druželjubiv niti mu je to razlog dolaska na blog. Jadno je, ako od sveg Božjeg živog društva tražimo neko posebno, blogersko druženje jer toga jednostavno nema.
To, što neki odmah komentiraju svog liblinga čim se tekst pojavi ne znači druženje, ni divljenje ni ništa slično.
Znači da je uski krug postao još uži iz razloga njima znanog.
Osim toga, čemu insistirati na istini?

Pa nije ovo sud, ne daje se prisega da se u komentarima piše istina...Istina se i u reali -dok se gledamo očima - kapa na kapaljku,jer pristojan čovjek mora znati, da prijemčivost istine je relativna obzirom na reakciju na koju možemo naići.

To ja pišem koja češće istinu napišem ovdje nego li je izgovorim na poslu ili medju prijateljima.
Može nekome zvučiti poput homo duplexa-----ali, zar nismo svi manje više takvi ?

......I na kraju, nije mi do polemike ( sinoć mi je bilo i previše kod @Suki ) samo mi je iskreno žao, što se blogeri osipaju jer su uvrijedjeni s nekim ili nečim komentiranim...

Zar tako nije otišao @Dražen, @odmak, @grunf i evo sad @Suki.Drugih se u ovom trenu ne mogu sjetiti, ali ih očito još ima.
I oni su imali svoje prioritete naravno, ali su bili vrijedni svake blogerske pažnje.




tvirkanje






Ona mlada Vukovarka koja je jedva prošla kod Martine u talent show zbog neumjesnog i pomalo vulgarno tvirkanja savršenim guzama .ipak je bila u polufinalu i kažu kritičari-osramotila naciju jer je tvirkala u narodnoj nošnji.



evo, dva tvirkanja , pa nek se svijet vrti i dalje.........






Napomena : ne radite ovo sami kod kuće!

kokošja posla

ponedjeljak , 13.11.2017.





snijela koka jaje
pa već oglas daje
zvoni kreka jaka
ko-ko-ko-kodaka

susjedica guska
po bari se pljuska
pa kad čula ovo
održa joj slovo

- susjedice draga
čemu takva graja
zbog-----jednoga jaja


lumbrelina


...neke druge oči, sve drukčije vide

kad me umori život, jugo ili kiša
odustat ću samo na trenutak
sabrati u sebi sve nespojivo
i nastaviti tamo...jučer gdje smo bili
i gledali boje....
uvjerit ću sebe i tebe da život su boje kakve god bile
da je svako tijelo jedna boja odjevena
žena sa crvenim kišobranom isijava crvenilo u sivilu
ja, sa svojim nježno plavim
možda ukradem pogled znatižljenika
i...
ma kako bila presita svega
netko nepoznat vratit će me pogledom medju vedre ( jer život ne mora biti vedrina, zar ne...)
i neke tudje oči reći će šutke - gle,žena mokrih cipela a plavog kišobrana
a to ću biti ja
od drugih očiju
primjećena žena


moj trud, moja muka........

nedjelja , 12.11.2017.



Oprosti @Gurmanko, što ti se mišam u posal...........



'ajd da se malo pravim važna, makar nikad moj kolač neće biti ka @gurmankin, ali se trudim, majku mu.......shvaćate li to?

Ovo je torta s višnjama iz kompota mome Zakonitom za rodjendan, da ne mislite, da ne držim do lipih običaja i to njemu, mom čoviku, koji ne voli ništa sla'ko osim pite s jabukama kako "pekla moja mama"

I, na vrvu je samo jedna svićica jer ozbiljnom čoviku ne priliči puno, ali ima bar jednu da u nju puše. I punija je, da znate.......
A ja sritna kad je prova i kad je reka..........baš dobro što si smanjila cukar....I jesam, upola

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se