c 'est la vie https://blog.dnevnik.hr/lavieenrose
četvrtak, 07.02.2008.
OWYL ili kako sam se predozirala, part X
Karla je bila osvježenje, ali trajale smo tako dugo dok nam nije istekao vijek trajanja. Rijetko bi se nalazile, ona je imala svoje obveze i život, ja svoj koji se kao i uvijek lomio između posla i djece koja su postala sve napornija u svojim prohtjevima. Falila sam im, kao i oni meni, alo gurali smo nekako..
Onda je jednog jesenjeg dana stigla Martina poruka:
- "Oprosti što smetam. Samo da ti se javim, opet sam u bolnici..." Ta poruka me uzrujala. 
Pitala sam se nije li ovo samo izgovor da me čuje ili je stvarno opet loše. Na svu sreću bila je dobro. Ponijela sam se se grubo i odgovorila:
- "Ne smetaš, ali ima ko na tebe paziti. Želim ti brz oporavak". 
Srce mi je lupalo dok sam to pisala. U dubini duše znala sam da će mi se javiti prije ili kasnije, u stvari željela sam da mi se javi. 
Među nama nikad nije puklo do kraja. Ostala je crvena nit koja nas vezala, ljubav nikad ne proživljena do kraja...Nedostajala mi je..nije puno trebalo da uspomene ožive..kao cvijet koji dugo bez vode sa prvim kapima kiše ponovo procvjeta..
..Htjela sam naprijed, ali sudbina me vukla natrag..
Martina je bila uporna, a ja gruba u svojim odgovorima, koje sam glumila, borila se protiv svojih osjećaja, bila je to borba protiv vjetrenjača. Razmjenjivale bi desetine poruka kao nekad..osjećala sam grižnju savjesti..nisam htjela da sjedimo na dvije stolice.. Ipak, nismo više izdržale, bila je to unaprijed izgubljena bitka. Jedan vikend pozvala sam je k sebi. Djeca su bila na izletu.
Već na ulazu strasno me poljubila.
... i govorila tiho, gotovo kroz šapat..:
- "Ovo kao da sam čekala čitavo vrijeme..nismo se smjele nikad rastati..oprosti... volim te..volim te..." 
- "Puno ti je trebalo da to shvatiš...volim i ja tebe.." odgovorila sam dok sam ju ljubila i milovala po tijelu. Prolazili su nas trnci od uzbuđenja koje je bilo neopisivo snažno...skinule smo se na brzinu i legle na krevet, koji je i ostao samo naš...bile smo jedna u drugoj..doticale nebo i vraćale se opet, po još... Njene duge, vitke noge obavijale su se oko mene i kao lijane pripijale se uz moje tijelo..tonula je u mojim plavim očima i ponovo izranjala, dok sam se ja topila u njenim čokoladnim...nije više ništa trebalo reći..
Naša komunikacija nastavila se tijekom tjedna..osjećale smo krivnju, mada nismo htjele to priznati. Ona je i dalje živjela sa Sanjom, a Karla je dolazila za vikend u Zagreb. Nisam ni jednoj ništa govorila. 
Osjećala sam se loše, jako loše... srce mi se lomilo.. Karla me voljela, s njom sam kretala iz početka svaki put, ali nakon što mi se Martina vratila nisam više bila sigurna u tu svoju ljubav.. moji osjećaji su se uzburkali, bili su nedefinirani..nisam znala što hoću.. Priznala sam Karli da sam bila s Martinom..jednom riječi poludjela je..
šetala je po hotelskoj sobi kao lavica s bocom u ruci za koju sam mislila da bi mogla završiti na mojoj glavi..toliko je bila bijesna na mene..
onda je počela plakati, a ja sam nijemo sjedila u naslonjaču i promatrale je..osjećala sam se jadno, nisam ju htjela povrijediti, ali nisam željela biti ne iskrena..nikad nisam lagala.. 
Karla je otputovala sutradan, bez pozdrava...
Martini se nisam javljala par dana, jer sam ionako bila u poslu preko glave. Htjela sam sve zaboraviti..i nju, i Karlu..sve...baš sve...sve sam prevarila, a najviše sebe.. ponavljala sam u sebi. Najbolje da više niti jednu ne vidim. 
Karlin telefonski poziv uslijedio je nakon par dan u kojem je bila više nego nježna..sve mi je oprostila u ime ljubavi.... Ta žena me doista iskreno voli, pomislila sam... Martina je slala provokativne poruke.. a onda sam joj u jednoj odgovorila da Karlu nikad neću ostavit zbog nje, niti zbog ikog drugog jer me iskreno voli i nikad me ne bi prevarila i ostavila kao što je to ona meni učinila dva puta. Znala je da tako ne mislim, ooo, tako me je dobro poznavala i osjetila da sam luda za njom, ali se ne želim prepustiti da me srce vodi. 
- "A da ja tebi nekaj velim - prestani razbijat glavu da li te više voli ona il ja, nego se zapitaj i iskreno sebi odgovori kog voliš, gdje ti je srce..ne daješ mi priliku da ti to dokažem. Imam i ja ljubav, pokazuje mi se, ali je pitanje mog srca. Biti s jednom a mislit na drugu i nije neka sreća, zar ne?"- bile su to Martinine riječi.
Bližila se još jedna nova godina. Karla je u zadnji tren otkazala dolazak zbog nekih poslovnih obaveza, kako je rekla. To me prilično rezigniralo i nije puno trebalo da se posvađamo..zadnji put..rekla sam..nisi ti ona za koju sam mislila da jesi..mislim da sam tad rekla sve što o njoj mislim, a ona svakako nije tip koji prihvaća kritike..kratko mi je odgovorila:
- "Bolje da prekinemo...nismo mi jedna za drugu.." Prihvatila sam tu činjenicu, jer bila je u pravu. Novogodišnju noć provodila sam s djecom uz TV kada je točno u ponoć nazvala Martina.
- "Ljubavi, sretna ti Nova godina i izljubi djecu.."veselim glasom je rogovarala.
- "Sretna i tebi.." odgovorila sam. Narednih dana nismo se čule...a onda su potekle poruke s obje strane.
- "Nači ću načina da te smekšam i uvjerim..nema neću ovaj put..imam užas posla..vjeruj mi da je ovaj put to uistinu to...
kažeš mi da dokažem a ne daš mi ni blizu..nazovi me kad se probudiš.." ..."i opet me ignoriraš.."pisala je, a ja sam joj odgovarala:
- "Kakva je to ljubav?... imala si šansu..nakon godine i pol..kad se sjetim ono zadnji put, mrak mi padne na oči..ispala sam sama sebi glupa i rekla tada nikad više.."..
- "Prava je to ljubav, shvati..kad nije nestala ni nakon toliko vremena. Najveća si mi ljubav u životu i želim da i ja tebi jesam..jer ako nisam, reci i neću te više gnjavit.." rekla je.
- "Ne bih mogla još jednom sve ono proći.. znaš da te volim.. ne želim da me boliš..želim biti sretna s tobom.. i sve ovo vrijeme borila sam se protiv tebe..protiv svojih osjećaja..ovo mora prestati..želim se opet buditi jutrom na tvom ramenu....".
- "Kako da ovo shvatim? Oprost svih grijeha i novi početak?" upitala me.
- "Da ljubavi, sutra je novi dan, u kojem ćemo opet biti zajedno, forever and for always..."odgovorila sam........danas...
Slutio sam..
ali nisam znao..sumnjao sam..
pretražio sam sebe.. inside and out...
našao nisam ništa...
ali i dalje me nešto kočilo..
zatim sam posumnjao i u tebe..
kako to nisam odmah primjetio..
tvoja polja i berače pamuka....
bio sam slijep..zaluđen...
ti si mi znači srce svezala..
ti vučeš moje konce....
na tvome dlanu se budim...
ova priča nema kraj....
By MARTONUS
For you, my love:
| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Veljača 2008 (7)
Siječanj 2008 (7)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
La Vie En Rose
Copyright Love joy © 2008
All rights reserved
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
boomp3.com
Favorites:
LOTOS
Talija
poezija duše
portret ljeta
teska strana ljubavi
pipi duga
smisaozivota42
MARTONUS
uranova pikula
Online Users
