c 'est la vie https://blog.dnevnik.hr/lavieenrose
nedjelja, 03.02.2008.
OWYL ili kako sam se predozirala, part VII
Jer kakva mi je to velika stvar pokazati zanos u vrijeme obilja? Istinska je veličina u tome da se čovjek predaje radosti kad voda oko njega raste..
Bili su to nezaboravani Blagdani. I kad se samo sjetim koliko sam patila godinu dana ranije, ovu sreću i radost što nas je obasjavala, 
ništa na ovom svijetu ne bi moglo zamijeniti, kao da sam rukom mogla dotaknuti božiji blagoslov.
Joy je bio pravo iznenađenje. 
Štoviše, djeca su ga maštovito stavila u povećoj kutiji pod bor u trenutku kada smo ulazili u stan. Čim smo ušli, odvukli su je u sobu:
- "Martina, pogledaj ispod bora!" vikao je Matej, dok se Ivan samo smijuljio. 
Odjednom mali se lajavac oglasio, dok je ona prilazila kutiji da ju otvori.
- "Isuseeee, .....od tvojih iznenađenja uvijek me zaboli srce, samo ovo je najljepše što sam ikad dobila...doživjela..." 
zaplakala je od sreće, dok smo se mi zadovoljno pogledavali ..
- "To zahvali njima, a ne meni. Njihova je ideja bila, koju sam prihvatila" veselo sam progovarala. Bile su to scene koje nikad neću zaboraviti. Ljubav i sreća mogla se osjetiti u zraku. 
To badnje veče teško da se ikad više može ponoviti. Život se ionako sastoji od pokretnih slika..neke živo pamtimo do kraja života, a neke nastojimo izbrisati iz glave što je prije moguće. Život je lijep,...Bog je milostiv...mislila sam u sebi.
Nakon povratka s polnoćke, 
jedva smo dočekale da djeca zaspu. I njihovo je uzbuđenje bilo veliko, jer im je nakupovala toliko igračaka i slatkiša da se meni vrtilo u glavi. 
Kada je nastala tišina, otišle smo u svoju sobu..
- "Koliko si mi nedostajala..ne možeš zamisliti" - šaputala je dok me ljubila po licu, 
vratu, milijući me svojom kosom, koja je opet izrasla i uljepšavala njeno prekrasno lice..
- "Oooo, osjeti koliko si ti meni falila..." tiho sam progovarala, dok sam joj rukom razdvajala koljena i ljubila nabrekle bradavice...Ljubav koju smo dijelile bila je začinjena velikom dozom strasti koja je iz nas isijavala i nije se nimalo gasila...naprotiv, bila je jača. Navikle smo jedna na drugu, hranile smo svoje tijelo i dušu vodeći ljubav skoro svakodnevno. Trebalo je nadoknaditi dva mjeseca.... Bile smo gladne jedna druge, kao vukovi zimi..
Blagdani su brzo prošli, kao i sve lijepo što prođe...Odmah nakon Nove godine počela sam raditi, a Martina tražiti posao. Djeca su otišla na zimovanje, a mi smo imale više vremena za sebe. U međuvremenu, Marko je potpisao papire za razvod, jer pod pritiskom odvjetnika sve njegove prijetnje pale su u vodu. Konačno, bila je slobodna žena. Dok bih ja bila na poslu, ona je odlazila na razgovore za posao, i tako ubrzo počela raditi kao prevoditeljica u jednoj konzultantskoj kući. Proslavile smo to u finom restoranu, 
nakon čega mi je pozlilo isto veče. Ne moguće da je bilo od hrane jer smo isto naručile. Bolovi su bili nemogući, tablete nisu pomagale. 
Nije bilo drugog, nego na hitnu. U bolnici su napravili sve pretrage koje su upućivale na jačinu bolova. Martina je cijelo vrijeme bila pored mene. Kada je sve bilo gotovo liječnik je rekao da moram hitno na operaciju, zbog prilično velikog žučnog kamena koji samo što nije izišao u kanal. 
- "Đizisssss.!!." - ljutito sam viknula.. 
"zar nema drugog načina?" upitala sam.
- "Ne, ako želite ostati živi", hladno je odgovorio dok mi je pružao papir da potpišem pristanak na operaciju, i nastavio:
- "Brzo će to. Laparaskopskom metodom..već kroz par dana idete doma, ako neće biti komplikacija". Nisam se ni snašla, već su me vozili u operacionu salu, niti sam stigla bilo što reći Martini...a djeca? što će biti sa njima ako se slučajno ne probudim?...u tim mislima sestra je skidala moj zlatni lančić sa privjeskom srca i križića koji mi je moja najdraža poklonila za Božić. Uzela sam ga u ruku, poljubila, i prekrižila se prije nego su me vezali. ....Crni petak za mene...Nakon dva carska reza, bila je to moja četvrta operacija..
- "Hey..ljepotice....ljubaviiii.." - čula sam dobro mi poznat glas, prije nego što sam otvorila oči. Martina je stajala iznad mene i smiješila se...
. "Helouuuu..nisi u raju da vidiš dobru vilu.." nastavila je..Dolazila sam k sebi omamljena od koktela kojim su me uspavali.
- "Ahhh..što ti je život..sad te ima, sad te nema.." jedva sam progovorila.
Martina je taj vikend dočekala djecu i dovela ih k meni u posjetu. Bila sam OK, i samo sam čekala srijedu da izađem. Morala sam otvoriti bolovanje. Ta dva tjedna mog izostanka s posla donijelo mi je neslućenu neugodnost, ali nisam vjerovala da bih mogla ostati bez posla. Dok mene nije bilo, na moje mjesto došao je rođak člana uprave, koji kao da je čekao svoju priliku. Nisu me mogli ranije udaljiti s te pozicije jer sam uspješno obavljala svoj posao, već su čekali ovakvu priliku. Prestrašno... Ponudili su mi drugi posao, slabije plaćen, međutim, kako sam bila povrijeđena njihovim postupkom bez imalo ljudskosti, dala sam otkaz. Puknulo je nešto u meni. 
Teško je biti žena u muškom svijetu...
Sjedila sam u kuhinji dok se Martina vraćala s posla. Kada sam joj rekla što se dogodilo i što sam napravila, zagrlila me i rekla:
- "Ne brini ljubavi, naći ćeš drugi posao. Važno je da jedna od nas privređuje. Snaći ćemo se već nekako. Bitno je da imamo jedna drugu". U njenim riječima nisam pronalazila utjehu, mada sam znala da tako i misli. Dodatak svemu bio je i taj što je Ivor rijetko za djecu išta davao jer je imao svoju novu obitelj, a ja sam se uvijek brinula da djeca imaju dovoljno, često puta i više od svojih vršnjaka. Naučili smo dobro živjeti, ali izgleda da nas je stigla židovska kletva, da bog da imao, pa nemao...
Nisam čekala da prođe otkazni rok i odmah sam počela tražiti posao. Prihvatila sam prvi ponuđeni...i onda je krenulo. Jedan, drugi, treći...Trošila sam svoje živce u firmama koje su loše poslovale i još slabije plaćale. 
Polako sam padala u depresiju. Nisam mogla dozvoliti da nas Martina sve uzdržava. Duša mi se lomila..ulazila sam u zonu sumraka... Onda jedan dan kad sam pomislila da mi sreća nije okrenula leđa, otišla sam u kompaniju koja je bila konkurentska onoj koju sam napustila. Nakon obavljena razgovora, već kada sam mislila da je sve dogovoreno, direktor me pozvao na večeru. Ostala sam zatečena...ali sam prihvatila. Mogla sam i misliti da sve ima svoju cijenu pa tako i taj posao. Shvatila sam o čemu se radi već na početku večere, kada se počeo nabacivati slatkim riječima i rasipati bankovnim računima. Svoje dostojanstvo nisam dala. Tko se jednom proda, cijena mu pada, bilo je moje geslo kroz život. Ustala sam i otišla kući. Moje osobno nezadovoljstvo situacijom u kojoj sam se našla bilo je iz dana u dan sve veće i ne podnošljivije. 
Nisam primjetila da zatvaram vrata sreći koju smo imale, jer moj ego očito je jako patio...To sam tek kasnije shvatila. Polako smo se udaljavale.... Često puta planula bi bez razloga na djecu, a onda jedan dan i na nju.
- "Gdje si do sada??!!..mogla si bar javiti da nećeš doći na vrijeme" dočekala sam ju na vratima sa rafalnom paljbom i nastavila.."sigurno se navlačiš okolo..više ti nisam dobra.." 
nisam vjerovala da su te otrovne riječi izašle iz mojih usta. Svoje frustracije liječila sam na njoj i djeci. Gadila sam se sama sebi, ali i njoj je prekipilo. Tada smo se prvi put posvađale...Kada kotač jednom krene niz brdo, više se ne zaustavlja. 
Izbivala je sve češće od kuće, pronalazila nemoguća opravdanja. Znala sam da me laže, ali postala sam indiferentna prema svemu. Ona je bila na uzletu, a ja u slobodnom padu...i padala sam dubokoo... samo čudo moglo me vratiti na površinu. Čekala je da joj se vratim, onakvu kakvu me upoznala, kakva sam bila još ne tako davno, ali te osobe je nestalo, bila sam izgubljena... Pukla sam negdje usput, na rubu života koji me dizao i spuštao.....dizao i spuštao.... dizao i spuštao....
Što je brdo više, jači je i vjetar - tako isto što je viši život, jača je i kušnja.
.........
| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Veljača 2008 (7)
Siječanj 2008 (7)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
La Vie En Rose
Copyright Love joy © 2008
All rights reserved
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
boomp3.com
Favorites:
LOTOS
Talija
poezija duše
portret ljeta
teska strana ljubavi
pipi duga
smisaozivota42
MARTONUS
uranova pikula
Online Users
