la vida termina

Opet sam rascupana, zarasla. Kosa mi je duga, neposlusna, ponovo. Kako prihvatiti odrastanje kad mi se tok zivota poremetio, malo silom prilika malo jer mi se tako svidja. Sarajevo me razveselilo, kupila sam kifle i zelenu haljinu. Trenutak kad ulazim u prodavnicu i nalazim bas to sto nisam znala da mi treba. Neprocjenjivo. I shoping moze biti meditacija. Ovde negdje, izmedju proslosti i buducnosti, ja se smirim. Ovde nisam nista. Ovde sam sada. Nos mi se zacrvenio na suncu. Slusam sebe i golubove kraj Sebilja. Neke vjestacke pripadnosti mi zagolicaju mastu na trenutak, ali nikad nisam znala lagati sebi. Pripadnost ogranicava, pripadnost definise, pripadnost je zamka. Uljulja te u laznu sigurnost a onda pocne da te ucjenjuje. Balkanska drama u reprizi. Zemlja u obliku srca. Malo deformisana. Nadam se da ce pamet pobjediti seljacku povodljivost. Ja vjerujem u mlade i u ljude koji namjerno ostaju djetinjasto naivni. Ja volim kifle, ne prostor izmedju linija na karti, pa makar i bio u obliku srca.