Ujutro na putu za vrtic s Leom prolazim pored sicusnog svetista bogu-konju. Toliko sitno da je ukopano u rub trotoara, ovo mjesto je ipak svakog dana opskrbljeno novom vodom i struckom cvijeca sto sjaji u jutarnjem suncu, kao u paralelnom svijetu patuljaka ...
a watering-hole ...
still thumping down the street
hooves of long ago
jutarnje pojilo ...
niz ulicu još topot
davnih kopita