izvalila sam se na kauču ko krmce i ništa me ne dira, pa čak ni one dvije mušice koje lete iznad, sad već polutrule mandarine na kuhinjskoj radnoj plohi.
zanimljivo je da ću prije dobiti slom živaca ako na kuhinjskom stolu nađem hrpetinu starih, dnevnih novina i reklamnih letaka. ne znam zašto, ali taj mi je prizor trn u oku. previše štampe ometa moje vijuge.
gažirala sam prošli tjedan, nije me bilo, a kada sam došla kući slomljena ko štapić nakon 2 soma km, dočekao me rusvaj.
hvala ljubavi.
taman kada sam konačno napravila ratni plan, a za saveznika mi se ponudio i vješti vojskovođa Hulio, zazvonio mi je mobitel: "Nika, da li bi mogla otići na jedan dan bla..bla..?"
how-yes-no, iako mi se za tu lovu ni ne da dić iz kreveta. nekako sam natjerala svoj um da ipak sagleda stvari malo dugoročnije pa sam pristala. neki ljudi ni nemaju posla, a ja ga odbijam? dok traje svjetska kriza?? to nikako nije djevičanski.
naravno, plan sa sexy vojskovođom je propao, ali uvjerena sam da taj sigurno neće u rat takve vrste bez mene.

nažalost, još ćemo koji dan teže otvarati ljepljiva vrata frižidera.
sok od bazge?