izvalila sam se na kauču ko krmce i ništa me ne dira, pa čak ni one dvije mušice koje lete iznad, sad već polutrule mandarine na kuhinjskoj radnoj plohi.
zanimljivo je da ću prije dobiti slom živaca ako na kuhinjskom stolu nađem hrpetinu starih, dnevnih novina i reklamnih letaka. ne znam zašto, ali taj mi je prizor trn u oku. previše štampe ometa moje vijuge.
gažirala sam prošli tjedan, nije me bilo, a kada sam došla kući slomljena ko štapić nakon 2 soma km, dočekao me rusvaj.
hvala ljubavi.
taman kada sam konačno napravila ratni plan, a za saveznika mi se ponudio i vješti vojskovođa Hulio, zazvonio mi je mobitel: "Nika, da li bi mogla otići na jedan dan bla..bla..?"
how-yes-no, iako mi se za tu lovu ni ne da dić iz kreveta. nekako sam natjerala svoj um da ipak sagleda stvari malo dugoročnije pa sam pristala. neki ljudi ni nemaju posla, a ja ga odbijam? dok traje svjetska kriza?? to nikako nije djevičanski.
naravno, plan sa sexy vojskovođom je propao, ali uvjerena sam da taj sigurno neće u rat takve vrste bez mene.

nažalost, još ćemo koji dan teže otvarati ljepljiva vrata frižidera.
sok od bazge?

Noć sa subote na nedjelju..
Ja sama doma, tj. ne sasvim..
Ja i blog...
Blog i ja..
Idealno vrijeme za pisanje posta!
!haha!

Jedva sam čekala da jedan dan provedem kući, sama samcata, bez dečka.. haha, šta će mi dečko? :D Tko je taj uopće? Jel se mi znamo? Ne, ozbiljno pitam!
Tko bi rekao.
Inače, deset dana nisam stigla prismrdit blogu od posla. Radim od jutra do popodneva, nađem se s nekim poslije na cugi, najčešće sa Ančicom, dođem kući i strovalim se u krevet. I sutra opet sve ispočetka :D
U srijedu mi padne koncentracija, četvrtak mi je najduži dan. Petkom se pak molim da me ne pozovu u ured i u subotu.

Zato večeras guštaaaamm ovdje na mom blogu :)))
Ooo, itekako! U pozadini Sv. Telka a mjuza pegla- fala onom gore što imam gluhe susjede. Trebala sam se čuti sa onim frendom heartbreakerom, ali neeee mogu mrdat. Čitav sam dan lješkarila, rastezala se po krevetu, punila baterije...haha.. kako bi službeno rekla "sabirala sam se". Ma da ste me samo vidjeli!

Tulum van grada prošli vikend: i što je najbolje.. nisam dobila od doktorice nikakve antibiotike jer su mi nalazi bili u super stanju, sva sreća!
I zato je bilo: vine is fine, but whisky is fast :D
Šala, nisam pila viski... ne volim to.. ne mogu se zamisliti da dođem do šanka i naručim viski, hehe, a i ako ga ikad naručim, svečano obećajem da će to biti s cigarom u ustima i ovako:

Hey you nice boy, gimme a Scotch! :D

Hehe..!

Između ostalog, prije dva dana doživjela sam pravu, pravcatu, valjda najgoru moguću noćnu moru do sada! Neki je pas trčkarao po mom dnevnom boravku. Htjela sam ga zaustaviti i krenem mu nešto reći ali nisam mogla govoriti. Usta su mi kao bila sljepljena i nisam ih mogla otvoriti, a onda sam od straha htjela vrisnuti pa sam skužila da su mi usta zašivena :/
Uhvatio me napadaj panike u snu, počela sam se gušiti od tog što nisam mogla otvoriti usta i u jednom sam trenu postala svjesna da je to jebeni san i natjerala se da se probudim i odahnula ko velika

Samo da se upitam: čemu to gušenje?

Post završavam imaginarno-glazbeno jer nažalost nema toga na blog radiju, ali si ju vi skinite ako vam se da i poslušajte Madonnu, stvar He´s a man sa albuma I´m breathless koji je zapravo soundtrack za film Dick Tracy. Madonni je dobro stajao taj izgled. Čini mi se da joj je i glas bio ljepši onda, ako ne ljepši, bio je svakako drugačiji ...uh.. 17 godina je prošlo kad si zbrojim....da, bio je mlađi i više sexy definitvno :)) Jako dugo nisam čula te stvari pa sam se danas sjetila potražiti to na svemogućem internetu!





All work and no play,
Makes Dick a dull dull boy, career gets in the way.
Square jaw, ooo, such a handsome face,
Why do you have to save the human race?

All boss and no brains,
Bullies and thugs, they take up all your time in vain.
Can't let go, someone cries and you hear the call,
Who's gonna catch you, don't good guys ever fall?

You're a man with a gun in your hand,
Waging a war between good and evil can be a bore.
If you don't take time, it's not nice,
So here's my advice:
Take your love on the run,
Oh God, let me be the one.
A man with a gun!

Dok je većina nacije oko 9-10 ujutro već na nogama i kreću s novim poslovnim pothvatima, Nika nema pojma gdje je. U biti, to nitko ne zna, jer se ne može do nje (mobitel i fiksni isključeni, zvono na vratima ne radi) a živi sama.
Oko 11-12h kad već radna nacija planira tko će s kim na gablec i šta će gablecovati, Nika još uvijek nije svjesna svog postojanja. Progutala ju crna rupa. A nije jedna od onih koji se često dižu radi pišanja pa da u neko vrijeme shvati gdje je i šta je.
Kad se ostali vrate sa svog masnog gableca i ispijaju svoju već drugu kavu, Nika u 13.05h otvara svoje okice i s nevjericom gleda na sat iznad tv-a, pa na mobitel, pa opet na sat iznad tv-a (to su ujedno jedina 2 sata koje ona ima u svom vlasništvu, osim nekoliko ručnih koji su već pol godine bez baterije, ali nema veze, oni ionako imaju sitne brojke koje u tom stanju ne bi mogla "prepoznati").
Lijevom rukom sa stolića grabi daljinski od tv-a, pali ga. Shvati da je prespavala petu epizodu ovotjedne Zabranjene ljubavi, ali nema veze, i dalje zna tko su Borna i Petra.
Ostavlja upaljen htv2 -sad će vijesti- nafrlji do daske da se čuje i do kupatila- pa pobogu, sad stvarno mora na pišanje! Za to se vrijeme u kuhinji u mikrovalnoj okreće šalica mlijeka.
Uvijek si tempiram zagrijavanje mlijeka i pišanje, i jedno i drugo isto traje, tako da nakon kupatila odlazim (oo da, sad sam to već lagano ja) po spremno vruće mlijeko i radim kakao.
Palim komp, rastežem se i gledam tv do 15h. Usput blogam, provjeravam mejlove, ali ne pišem nikome.
Kad mi glas postane civiliziran, zivkam ljude naokolo da vidim ima li tko pakleni plan za poslijepodne, ili će se tek tandrčit predvečer. Ako nitko nema plan, složim ga ja :D
Kad shvatim da imam još 4-5 sati slobodnog za provesti kod kuće do večeri, počinjem razmišljati o tom šta bi bilo ok da spremim taj dan. Napravim nekoliko kruga po kući i nabacim konstataciju:
- kupatilo je u ok stanju, ali to mi uvijek mora biti ok
- hodnik je pun mucica prašine
- kuhinja je...eh..sad.. puna mrvica po podu, štednjak zagoren, stol prekriven vrećicama, plastičnim posudama, folijom, narančama, grejpovima i klementinkama, sudoper i elementi oko njega prekrcani prljavim, prošlogodišnjim suđem, ali prljav mi je valjda cijeli komplet malih, velikih i dubokih tanjura za 6 osoba kojeg imam, isto tako i žlice i vilice i noževi, a živim sama, tava i ekspres lonac na podu..neću dalje.. osim što se čudim kako ima još dvije čiste šalice u ormaru
- soba: osim mucica po podu i ne vidim ništa strašno, al to je možda zato jer još uvijek nisam razvukla svoje tamno plave zavjese, zatim... veš na sušilu koji tamo stoji već 2 dana al nikom ne smeta, pa zašto bi meni?! zatim.. koji par prljavih čarapa ispod stola koje sam zaboravila staviti u mašinu, gaddem... prazan tetrapak i omoti od čokolade na stoliću.. ništa strašno!
Zapisnik napravljen! A sad bi mogla nešto pojesti, ipak je već 15.30h. Kakao ne drži dugo!
Da bi mogla nešto skuhati treba prije oprati lonce, a to mi se neee daaa, pa jedem sendvič, tek tako da ušutkam želudac.
Eh, kako sad više nisam gladna, opet sjedam za komp, odgovaram na kometare. Skužim da je Anspik napisala updejt na post, čitam ga...al već sam joj prije iznijela svoje mišljenje pa ne komentiram dalje. Vidim i da je Aibreann napisala post, i to o kozmetici.. eh..pa.. moram u kupatilo provjerit da li koristimo možda istu nijansu rumenila od voljenog nam proivođača. Ne, ne koristimo, ali zaključujemo kako je super.
Na putu od kupatila prema sobi zanese me nešto i završim u kuhinji nesvjesno otvarajući frižider, što bi značilo da ni sendvič nije dugo držao i da sam gladna ko pseto, a skuhanog jebenog ništa.
Usput mi zvoni mobitel, zove Pepi, ali ne na ručak. Pita kad ćemo navečer vani. O ma dragi moj, što prije, samo da nestanem iz ovog rusvaja.
- Još nisi oprala suđe?
- Ne.
- :D
Slobodno se vrijeme nakon dogovora smanjilo na 3 sata i osjećam nelagodu radi vremenskog ograničenja.
Gotovo je, stjerana sam u kut: ovo se danas mora privesti kraju!!!

-nešto kasnije-

Svim proizvođačima gumenih rukavica jedno veliko hvala, dabogda vas pratilo zdravlje, sreća i puno poslovnog uspjeha u novoj godini!!
Kuhinja je oribana, suđe spižđeno. Ma tko me ne bi poželio :D
Frižider nisam očistila jer mi lonci iz kojih trebam izbaciti hranu ne bi stali nakon pranja na sušilo, ali bože moj, sutra je novi dan, pa kad se osuši ostatak suđa, krećem na novo.
Usisavanje isto ostavljam za sutra, pa bože moj, vikendom se rade generalke, šta ne?
Dok se kuhaju krumpirići, meso se odleđuje. Nadam se da ću ručati prije 18h. Dobro je!
U 20h se već nalazim sa dragim, a do tada se još moram spremiti + nalakirati nokte.

Ipak sam danas nešto napravila!
Inače mi je skoro svaki dan ovakav, s nešto manje kućanskih poslova, ali kako sam zadnjih dana bila zaokupirana poslom, izlascima i pijankama, sve je ostalo netaknuto.
Ponavljam, nije nikome smetalo, pa zašto bi meni?! Hehe..
Jedna od prednosti samačkog života... studentskog, samačkog života..

I da, čvrsto se nadam da će se netko prepoznati u tekstu :D

Stajala je na uglu ulice. Spustila je pogled u zaobljene vrhove svojih balerinki, a u ruci je držala malu platnenu torbu punu šarenog kamenja i raznih krhotina keramike sa Krete. -Uh- uzdahnula je u sebi osjećajući težinu torbice i poželi baciti dio kamenja koje joj je donio Igor još sa svog davnog putovanja po Grčkoj. -Uh- uzdahnula je drugi put radi kiše koja ju je zarobila ispod tende jedne cvjećarne.

- Konačno da sam ispunio obećanje, dugujem ti to već dvije godine. Pa nikako da se nađemo!- kaže Igor smješeći se napola sramežljivo, i pogleda na drugu stranu ulice. Ona osjeti nelagodu radi tog pogleda i instinktivno pogleda u istom smjeru. – Hvala, stvarno nisi trebao- rekla je sa smješkom i ovaj ga put pogleda ravno u oči. Vidjela je isti onaj sjaj koji je poznavala od prije, isti onaj sjaj koji ju je često obasjavao, onaj sjaj koji joj se urezao u sjećanje samo tako. Njegove smeđe oči su i dalje bile duboke i nedorečene, toliko duboke da se nije niti usudila pomisliti šta se sve krije u njima. Bojala se, iako je odmah u idućem trenutku na kratko u mislima proživjela proljeće njihove minule veze. Shvatila je, sviđao joj se još uvijek. Bila je zbunjena i Igor to osjeti:
- A nisi mi rekla kako ti je s novim dečkom- reče on, a ona se isprepada. Odakle zna? Odakle zna da je ona opet zaljubljena? Mada.. sad joj je odjednom pojam zaljubljenosti postao stran, i nije više bila sigurna šta to znači. I ona i Igor su bili zaljubljeni pa su prekinuli. Nije znala šta da kaže. Nakon toliko vremena našla se s njim radi tog prokletog kamenja i sad on nju propituje o njenom novom dečku. – Pa.. zasad je dobro- zucne, i tek poslije shvati kakav je glup odgovor dala. Lagala je, jer joj je sa Markom bilo više nego dobro, štoviše, fenomenalno. Bio je predivan prema njoj, a ona ga je istinski voljela. Ali nije to htjela Igoru priznati, ne u ovom nedorečnom susretu. Prošlo je mnogo vremena od zadnjeg susreta i jednostavno nije znala kako se ponašati, a misli joj i dalje nisu davale mira, gutala ga je očima kao kad ga je prvi put vidjela. Opet je zaključila: on joj se sviđa! Ne zna na koji način, ali sviđa joj se...
Na zemlju su ju spustile hladne kapi kiše po njenom licu. Na trenutak je proklela svoj bolesni um, svo kamenje i kišu.
- Krasno! Moram ići Igore, ne želim pokisnuti..- rekla je više nego pribrano.
- Ajde onda.. čuvaj se! - Igor zastane i ne znajući šta reći na ovu njenu naglu odluku, prozbori:
- I javi se koji put!
Ove zadnje riječi nije čula jer je već potrčala niz ulicu. Stigla je otrčati samo do ugla druge ulice, do jedne cvjećarne gdje je stala pod njenu tendu jer je kiša počela padati sve jače i jače. –Uh, teška je torbica- pomisli u sebi, i na to ju otvori da prođe okom preko njenog sadržaja. Vidjela je krasne oblike i boje kamenja, baš za njenu kolekciju! U mislima ih je već smjestila, razmjestila.
– Neću baciti ni jedan, izdržati ću do kuće s njima- pomisli nakon što joj se u jednom trenutku učinilo da bi joj mogli zafaliti kao dekoracija za neke vaze ili za njen fikus kojeg je dobila od Marka za njen 27. rođendan.

By Nika
-----
Nakon što sam za ovaj današnji ispit (prošla ga!!!) pročitala oko 1700 stranica beletristike, došlo mi je da i sama napišem koje slovce..hehe..
Možda je ovo tek početak, a možda će tu sve stati..hehe..
Nema autobiografskih elemenata, sve je izmišljeno!

P.S. Ne stignem do vas još kojih tjedan dana :((
Nadoknadim ;)

:D
:*

Kada nakon posla dođem umorna kući (ili onda kad ne radim, već učim čitav dan) legnem na krevet i utonem u svoj utopistički svijet u kojem je sve bajno i krasno (a nije san!!).

U glavi pletem idealističku mrežu čije krajeve ljubomorno i čvrsto držim u svojim rukama i ne dam ih nikome, dobro znajući da tko visoko leti ne mora nužno nisko pasti, već je to samo izraz za željom ili težnjom prema uzvišenom, na koju svatko ima pravo ako se usuđuje.
Netko mi je davno prišapnuo da se snovi ostvaruju.
U takvom svijetu manje lijepe stvari ne mogu prevladati i ostaju na -samo za njih- skliskom tlu, ne veće od makovog zrna, a onemogućene od strane želje i volje isključivo za lijepim, imaju priliku proći samo mimo mene, ali ne i kroz mene...
Padaju u ponor zaborava na kojeg sam ja osobno pokazala vlastitim prstom i odredila da je to mjesto zadnja stanica do njihovog istrunuća, gdje zajedno sa ostalim negativnim česticama sublimiraju u jedno veliko ništa.
Odakle su došle i kamo idu više nije bitno, ta je putanja iščezla sa njenim zadnjim fiktivnim dodirom van ponora.

Strpljiva sam? Prije bi rekla da sam napola hladnokrvna, flegmatična.
Već sam odavno naučila kako nema smisla uzrujavati se oko nečeg na duge staze što ovisi o najmanje još jednom drugom faktoru.
Vrijeme, okolnosti i prilike su korita naših priča, i ma koliko god mi pričali o tome da smo samo mi krojači svoje sudbine, nismo.
Trebamo uporište, misao, ideju... pa makar to bila ispletena idealistička mreža u našoj glavi.
Jer život čine sitnice... a za mene je to moj utopistički svijet koji me čini sretnom i koji je odraz mojih ideja za neku bližu realnost... jer ako u išta vjerujem, onda je to vjera u samu sebe, u moje želje i u to da će se one kad-tad ostvariti.

Dragi moji, nemojte se ljutiti što vas ne stignem obići, već je kasno, a ja se ujutro moram probuditi vrlo rano ;))
Čitamo se uskoro!

Aaaaa.... osjećam se haaaaj...
Završila sam na tulumu u jednom stanu kroz koji je prošlo 60-tak ljudi te subotnje noći...mnogi nisu niti stigli popričati jedan sa drugim....puno nepoznatih...puno poznatih... fleka od "nekog" alkohola po zidu... crvena boja je bila tema večeri... poneki su to doslovno shvatili pa su bili u crvenom od glave do pete :)) neki su se pak oglušili namjerno na to (šta si došo, koj kurac???).... 2 floora (po mjuzi).... inače free-style floorova koliko stan ima prostorija (9, bez špajze)... crtanje rogova po kosi crvenim sprejem.... alkoholizam... divljanje :)) smijeh, škakljanje, skakanje, grljenje.... puno smeća, opušaka... boca... razbijenih čaša... spavača po podu... riganja... kljucanja.... ogorčenih susjeda.... prelude fotke sexy plesova :))) tangi, grudnjaka i njihovog sadržaja :)))) ...6 zaglavljenih u liftu na pol sata veličine 1 sa 1 i dolazak vatrogasaca :D
Organizatorima 5+
:))