Ljepota je u očima promatrača




Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
Za tebe, ljubavi moja

(J. Prévert: Za tebe, ljubavi moja)

Kad nas ne bi bilo, kad ne bismo postojali, tko bi se divio kristalnim kapima jutarnje rose na zelenom lišću i vlatima trave, tko bi poželio vršcima prstiju dodirnuti krhke vjenčiće latica, otpuhnuti nježne pahulje zrelog maslačka? Kad ne bismo mogli razabirati boje, tko bi s ljubavlju birao cvijeće najljepših boja i slagao ga vođen tihim unutarnjim glasom kako bi postalo još ljepše, na radost svima koji ga budu mogli vidjeti, dodirnuti i pomirisati? U cvijeću se spaja naša ljubav prema lijepome i duboki osjećaj prolaznosti koji nas istovremeno i straši i tješi. Zato cvijeće poklanjamo onima koje volimo, onima s kojima se opraštamo, onima kojime želimo razveseliti, onima kojima se želimo ispričati. Cvijećem ćemo ispuniti vaze prilikom nekog lijepog događaja, stavit ćemo ga na stol kad nam dođu dragi gosti, položit ćemo ga na grobove najmilijih i na mjesta molitve.

Najviše volim ono skromno cvijeće koje se ne bere, koje se pogleda u prolazu, do kojeg se treba sagnuti kako bi se pomirisalo. Ono raste u sjenovitim šumama i na osunčanim livadama i prijateljski se smješka prolaznicima. Njega ne možemo sresti na sajmu cvijeća i ne želimo ga vidjeti u vazi – osim što je zakonom zaštićeno, kad se ubere, ubrzo uvene i može jedino ražalostiti onoga tko ga je ubrao. Danas ipak neću pisati o tom tihom cvijeću, nego o onome koje rado kupujemo, sadimo i uzgajamo u stanovima i vrtovima.

U petak prijepodne pružila mi se prilika otići na Bundek i posjetiti izložbu Floraart. Dok se održavala u Boćarskom domu posjećivala sam je gotovo svake godine. Nije ni sad daleko, no kako rijetko prolazim tim dijelom Novog Zagreba, dosad mi je izmicala jer bi je zatvorili prije nego što bih se ja odlučila uputiti do nje. Ne znam je li ljepša od prošlogodišnje ili one prethodne, no bilo mi je zadovoljstvo prošetati onuda i ponešto slikati, pa neka sad dalje fotografije govore umjesto riječi.

Photobucket
Ovaj ružin grm dočekao nas je blizu ulaza. Privlačio je veliku pozornost svojom ljepotom, svi su ga željeli izbliza pogledati, dodirnuti, pomirisati, slikati. Pravi maneken u raskošnoj odjeći od ružičastih latica.

Photobucket
I pogled na jezero u kojem se radije ne bih kupala, no ovako mirno i čisto moglo bi me natjerati da promijenim mišljenje.

Photobucket
Velika gredica žutih i narančastih cvjetova

Photobucket
Koja privlači pčele – gledala sam kako se ova sa zadovoljstvom valja u peludi dok sam je pokušavala slikati.

Photobucket
Bacam pogled na malo jezero,…

Photobucket
…zatim uz ovu raskošnu gredicu odlazimo do škrinje sa sladoledom…

Photobucket
… a s klupe na kojoj smo sjedili i lizali sladoled uočila sam ovaj krasan primjerak i slikala se uz njega – naravno, ovdje ide samo cvijet, bez mene.

Photobucket

Photobucket
Malo dalje nailazimo na stare zanate, kovača, licitare, prodavače drvenih dječjih igračaka, svilenih šalova, raznovrsnog nakita i ostalih sitnica.

Photobucket
Ovdje je i nešto što podsjeća na indijanski šator, no nisam dovoljno znatiželjna da neobičnog vlasnika upitam što se ovdje nudi pa idemo dalje.

Photobucket
Na drugoj strani blizu savskog nasipa sagrađena je ova drvena kapelica. Izgleda nekako nestvarno, poput kulisa ili kućice za dječju igru koja se nadovezuje na obližnje igralište.

Photobucket
No kad dođemo bliže, natpis iznad zatvorenih vrata i cjelokupni dojam ipak pokazuju da je „prava“

Photobucket
U šumarku pored kapelice nailazim na polje ovih svježe zalivenih ljepotica i ne mogu se od njih odvojiti.

Photobucket
Malo dalje ima i građevinskog materijala, ali i malih građevina, poput ovog dvorca…

Photobucket
…i stolca koji privlači pažnju svojim izgledom.

Photobucket

Photobucket
Još malo dalje neobično polje pokriveno zdrobljenom ciglom, a na njemu tri manja stabla vise s nekakvih metalnih stupova i predstavljaju, čini se, mrtvo drveće. Ne znam o kakvoj se točno umjetničkoj instalaciji radi, nadam se da gornji natpisi nekome nešto pojašnjavaju, jer meni nisu.

Photobucket
Blizu ulaza u izložbene paviljone ova mala prodajna izložba sukulenata.

Photobucket
Pred šatorom.

Photobucket
U šatoru.

Photobucket
Od svih orhideja ove raskošne žute bile su mi najljepše, premda je i ružičasti grm tih nametničkih ljepotica koji sam vidjela na kraju mogao konkurirati za moje prvo mjesto.

Photobucket
Bilo je tu lijepih aranžmana,

Photobucket
Pa i kaktusa u gusarskoj škrinji.

Photobucket
I na kraju (ili na početku, ovisi koja ste vrata odabrali za ulaz) ono najljepše – cijeli zid raskošno ukrašen cvijećem

Photobucket
i veliki grm napravljen od velikih grana ružičastih orhideja

Photobucket
koje, kad se pogledaju izbliza, izgledaju poput nasmijanih lica s razjapljenim ustima.

Photobucket
Vani na suncu ponuda cvijeća kojemu sunce ne smeta.

Photobucket
I dok idemo prema mjestu gdje smo ostavili auto, nailazimo na umjetni tunel izvana pokriven biljkama. Nedavno sam takvu živu biljnu fasadu vidjela u Francuskoj u središtu Pariza. No o tome drugom prilikom.

Photobucket
Još jedan pogled unatrag i vraćamo se u svakodnevicu, obogaćeni sjećanjem na cvjetnu bajku.




30.05.2010. u 10:46 | K | 32 | P | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2013 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (1)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (13)
Prosinac 2006 (13)
Studeni 2006 (12)
Listopad 2006 (9)
Rujan 2006 (10)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (11)
Lipanj 2006 (11)
Svibanj 2006 (15)
Travanj 2006 (4)


Opis bloga


Moja razmišljanja o svemu što je u životu bitno. Misli koje su me uzdizale i koje želim podijeliti s drugima.









Prostor Duha

Blog.hr


Mudre izreke


Kahlil Gibran:


Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.



Oćutiš li želju da pišeš
– a jedino je Duhu znana
tajna tog zova –
valja ti ovladati znanjem,
umijećem i
čarolijom:
znanjem riječi
i njihove melodije,
umijećem da budeš
bez pretvaranja
i čarolijom da voliš one
koji te budu čitali.


Rado navraćam

moja sestra
alkion
@pple

atlantida
betanija
big blue
Borut i Vesna
brlje
brunhilda
bugenvilija
carla_bruni
catcher
chablis
Champs-Elysees
chichckava
čiovka
da Vinci
detalj
dida
dinaja
Dream_Maker
ely
E.P.
Festina lente
finding myself
fra gavun
gajo
gogoo
goldy
gustirna
harisma
indigo
irida
izvornade
ježić bodljica
jimbo
juliere
kaodajevažno
kaplja
katrida
kenguur
Kinky Kolumnistica
kora-kri
ledena
LittleMissG
Luki i Goldie
ljelja
majstorica s mora
majta
MaSanYa
Melody
memoari srca
mentina
metanoja
Mima
mirisdunje
mirjam
mirta
misko
mislimatepozdravljam
MonoperajAnka
more nade
morfin@
morska zvijezda
nihonkichigai
Nova Vizija
oceana
odgoj s osmijehom
okeco
orator,-oris,m.
otkucaj
pametni zub
pantera
pegy
plejadablue
povjesničar2cool
prilagodba...
prorok
rose and butterfly
rozza
Rusalka
Sadako's apprentice
salvetna tehnika
santea
Sanja
sepia
serafina
Siscijanka
sklblz
slatko grko
slave
smotani
spooky
šumarka
teuta
tixi
trill
um
umjetnik
Uranova pikula
vampir Tibor
vierziger
vorja
ZG dnevnik
Zitta
zrno gorušicino
Zvrk

Ima vas još...

Hit counter
posjetitelja od 29. 5. 2006.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se