DA SE PREDSTAVIMO
MALO O IMENU I LOGU
Prijedlozi imena Udruge rojili su se poput pčela. Bilo je pokušaja (uz pomoć dr. Berezine Matoković) da se iščeprka neko staro dalmatinsko ime, ali nijedno nije odgovaralo onome što smo htjeli da simbolizira. Konačan izbor između dvaju “finalista” (“Hoću više” i “Lanterna”) odredili su članovi proširenoga Izvršnog odbora i prevagnula je “Lanterna”
Zašto?
Zato što je puna simbolike: simbolizira svjetlo koje daleko vidi (to su ti naši mali bistrići), nekoga tko za druge osvjetljava put (to smo mi roditelji), usamljenog borca (a taj se pridjevak često “lijepi” za našu djecu) i uz to ima tako lijepu regionalnu boju, a mi smo se, da se podsjetimo, odlučili da nam područje djelovanja bude Splitsko-dalmatinska županija. Logo (znak) za pečat i sve naše službene i neslužbene papire izradila je naša članica Željka Milošević-Paro, akademska slikarica-grafičarka. U ovom biltenu ja sam se “drznula” malo ga prilagoditi i obojiti (budi mi oprošteno).
PUT PUTUJEMO: OD ŠKOLE DO ŠKOLE
Kako bismo animirali roditelje darovitih svih škola na području naše županije, svaki sljedeći naš sastanak imat će drugu adresu, točnije-školu. Na taj način ćemo privući i roditelje “domaćine”, a mi, “gosti” ćemo upoznati i druge škole, što će biti još jedno dobro iskustvo. Tako ćemo “putovati” sve dok jednog dana (nadam se da to neće i ostati samo pusti snovi...) ne dođemo do svog “kantuna” pod županijskim nebom.
OD MALIŠA DO MATURANATA
Prema Statutu “Lanterne”, naša udruga okuplja djecu najrazličitijih uzrasta: predškolce, zatim osnovce, pa sve do maturanata. Za ove posljednje spomenute iz MIOC-a, u svibnju je dr. Damir Vukičević sa splitskog Prirodoslovno - matematičkog fakulteta održao predavanje, jasno, uz našu suglasnost, kako bi im malo približio ovaj fakultet koji će neki među njima odabrati kao svoj životni poziv.
“LANTERNINA” KASICA-PRASICA
Kao i u svakoj drugoj udruzi, i u “Lanterni” članstvo ima svoju cijenu: osim zainteresiranosti za ovakvu vrstu udruge, osobnog doprinosa u njezinoj aktivnosti (ovakvi “prilozi” su više nego dobrodošli, bilo da se radi o informatičkoj, likovnoj, financijskoj, stručnoj pomoći), prema našem Statutu tu je i ČLANARINA. Mala, ali vrijedna: 10 kuna mjesečno da se djeci “nađe” za kakav izletić, knjigu, posjet nekome, našu “papirologiju” i slično. Članarina se može plaćati na sjednicama Udruge ili osobno predsjednici (Slavici Aralici) i tajnici (Svjetlani Vuić), koje su i inače ovlaštene osobe Udruge, a o tome će se voditi evidencija i upisivati u evidencijski kartončić člana.
Sponzori (a trebat će nam jaka “lanterna” da ih pronađemo, ali ako svi udružimo svoja “svjetla”, vjerujem da ćemo ih naći, makar u jednini!) mogu svoje doprinose uplaćivati izravno na naš žiro-račun.
OD JESENI KREĆE “MATERINSKA RIČ”
Da ne bismo samo obećavali, baratali futurom i kondicionalom, evo i nešto opipljivije: od jeseni krećemo s kreativnom radionicom hrvatskog jezika “Materinska rič”, u kojoj ćemo našim probranim bistrićima ponuditi materinski jezik na jedan drukčiji način: kroz igru, mozgalice, pisane i usmene vježbe, kvizove, novinarsko istraživanje, pa sve do vježbanja kulture javnog komuniciranja, kako bismo im dočarali što se sve može s “običnom” riječi kad se ona izmakne pravopisno-gramatičkoj kontroli, kad joj dademo boju, okus, miris, opipljivost, jednom riječju – svoj identitet.
No, o programu “Materinske riči” više u drugom broju “Lanterna-pressa”. Recimo još samo da će je voditi profesorica-lektorica hrvatskog jezika Slavica Aralica, koja je sročila i ove informacije prvog broja “Lanterna-pressa”.
I “GEA” OTVARA VRATA
Prema obećanju koje smo poslije razgovora s njima dobili od ravnateljice OŠ “Marjan” Zdenke Barović (koja nam je omogućila i naše zadnje okupljanje) i profesora matematike Ivice Stanića, njihova prirodoslovno-matematička radionica “Gea” primila bi i “Lanternine” bistriće, jasno one sa sklonošću prema ovom predmetu, i nakon neke vrste testiranja, pod svoje okrilje.
ŠTO ZASAD IMAMO?
Imamo prvo dobru volju, želju učiniti nešto više za sve naše bistriće.
Dio njih, upravo pod imenom “Bistrići”, okuplja već godinama u Osnovnoj školi “Kman-Kocunar” diplomirana psihologinja Milijana Kovačević i s njima “trenira” kreativnost, potiče njihovu darovitost u posebnim izvannastavnim radionicama)...
Imamo logo, pečat, (prazan) žiro-račun, stručnu potporu (koja uključuje testiranje djece) Milijane Kovačević, nekoliko medijskih predstavljanja (“Slobodna Dalmacija”, Radio Split, Internet...) i prvi broj svog internoga glasila “Lanterna-pressa”.
Imamo iza sebe i brojne kontakte sa školama i državnim prosvjetnim institucijama (Zavod za školstvo, Odsjek za prosvjetu, kulturu, informiranje...) koji zasad nisu dali “opipljivih” (u brojkama) rezultata, ali smo ih barem upoznali s našim postojanjem i potrebama, što znači da ćemo nastaviti kucati na njihova vrata.
ŠTO NAM KLJUČNO NEDOSTAJE?
Nedostaje nam kutak pod krovom (čitaj: prostor) koji bi bio samo naš, gdje bismo mogli organizirati okupljanja, i naša (roditeljska) i dječja u različitim aktivnostima. No, kako se do svojih kvadrata ne dolazi preko noći, tu ćemo se morati strpjeti i uporno obijati pragove nadležnih institucija. To je obično najkrupniji “zalogaj” svake udruge, pa se valja najprije “naoružati” kakvim rezultatima, aktivnostima (tj. dokazati se), a onda se upustiti u bitku za njega.
Druga stvar koju nemamo, a bez koje ni prvi koraci neće glatko ići, su testovi za djecu (tzv. Progresivne Ravenove matrice, WISC-testovi za individualni i grupni rad...), na temelju kojih se utvrđuje stupanj darovitosti djeteta, a koji su izuzetno skupi (mjereno u tisućama maraka), pa bi nam svaki sponzor za ovo i te kako dobro došao. Pokucat ćemo mi i na vrata Ministarstva prosvjete i Zavoda za školstvo, i gdje god nas upute kako bismo priskrbili Udruzi barem jedan komplet tih testova. Ovo vrijedi i kao direktan poziv svakome tko nam u tome može pomoći.
|
