srijeda, 24.05.2017.

AKO ME POŽELITE PRONAĆI...



Naći ćete me
u svakoj ustreptaloj latici cvijeta
dodirnute blagim povjetarcem nebeskim
bit ću u svakom neoskvrnutom mirisu ruže
koji će buditi neka davna sjećanja
u ružičnjaku gdje stara klupa
oronula od vremena i kiša
još priča svoje priče.




Bit ću nevidljiva prolaznica
u krajoliku šumskom
gdje se košute ne plaše zamki
niti poznaju ćudljivu narav ljudske duše.




Tamo sam gdje čarobno jezero
valovima dodiruje neku bijelu kamenu sjenicu
u kojoj tek jedan može stati
i nebo i sunce posmatrati
u rađanju i silasku negdje daleko
iza horizonta zvjezdanog.




Svuda ću biti
gdje cvijeće sanja svoje snove
zagrljeno uzdahom zaljubljenika
zbog vječne ljepote stvaranja.




Svuda će biti rasuti komadići mene
gdje Božanski treptaj srca
ostavlja trag Majci Zemlji
ne bi li ljepotu svoju sačuvala
unatoč nevremenu
koji želi skršiti njene skute.








https://www.facebook.com/wendytanjaa/posts/2034643430093239



10:17 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 23.05.2017.

moja vatra




Moja vatra
konačno pleše
nježnim
a tako čvrstim i sigurnim
baletnim korakom..

Od malenog plamena
skrivenog ispod kamena,
koji se u svijetu zemljano-vodenom probudio
i nije znao kako da gori
kako da progovori
ustima punim zemlje
srcem punim valova plimnih,
pa se skrivao
kroz neke čudne labirinte koračao
salamandere dozivao,
ne bi li svoju iskru održao,
u svijetu bez svjetla
koji je prvi žar
tek kroz dijelove sna
dobivao..

Moja vatra,
nespretna u želji da istinski grije
znala je gorjeti gdje nije smjela
znala je ponekad dotaći tijela
kroz odijela
tijela duše
koja zapravo trebaju
tvrđave ponosa srušiti
i prepustiti se znamenu plamena
kroz bol i suze
kroz čudni protok umiranja
i rađanja
da bi došli do stepenice
davanja
bez traženja..

Moja vatra pleše nježno
uz sonatu koju netko tamo
gore, dolje, ispod iznad, svira
a imena nema,
tek Ljubavlju ga nazivam
kada se sva imena potroše
i sve stvoreno oko mene nestane..

On prebire po tipkama crno bijelim
a moja vatra pleše
u tisuću boja
gledajući horizont
svih mojih padanja
i svih mojih odživljenih nadanja..

Moj Stvoritelj
vatra je
koju mnogi koji je dodirnu
ne mogu preživjeti
a tajna života
samo je ritam
plesnih koraka..

Ja plešem nježno i strasno
dok me glazba sfera nosi
i smiješim se
dok iza mene plače
pobijeđeno vrijeme,
dok se vrtim spiralno
a vječnost
mi je skinula
breme..



18:49 | Komentari (4) | Print | ^ |

petak, 19.05.2017.

ZNAM DA ME ČUJEŠ




Opet sam ostavila otvorene
plave prozore moje duše..

Kamen moga doma
cvijeće davnih poklonjenih pogleda..

Dotaknula si kao lahor u vrelini sunca
zastor moga srca..

I ja ćutim tvoju blizinu
iako nas kilometri drumova dijele
iako se nikada nećemo okom pogledati
jutrom zagrliti..

Znam da si dušo
to bila ti,
bez imena
bez sazdane odjeće minulih dana
koji su tebi toplinu donijeli
meni studen postojanosti..

Znam da si to ti
preko rijeke hirovite
preko rijeke virovite
jedan kristalni most
spojio je opet
naše razdvojene obale..

Znam da si to ti
jer samo ti
izvan sebe kakva jesi
možeš donijeti okus
bezuvjetnosti..

Znam da si to ti
i znam
da će se zatvoriti ponovo prozor
kada okom uhvatim
zvijezdu koja pada..
neka ona ostane dio noći.

Naša ostaju sunčana jutra
i beskraj neba koje sanja....


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


14:21 | Komentari (3) | Print | ^ |

utorak, 02.05.2017.

NO SUGAR, PLEASE!




Tek toliko,
da baš ne bude do kraja gorko,
dok nas nude slatkim,
sladunjavim metaforama
i svuda trpaju med,
umjesto pelina,
na kraju,
umjesto meda
opet šećer,
brže se konzumira
rastoči se
membranama uma
i dovede pogled
do krajnjeg ruba tuposti
do slijepe ulice gluposti.

Takvi su naši pipničari
u režimu
bez širom otvorenih vrata
u kafiću
zvanom život
punom plagijata…

No sugar, please,
izgovaram,
dok mi na stolu doze slatkorječivosti
uredno postavljaju..

Obični ljudi
nemaju vremena za priču,
obični ljudi na trotoaru
žive i odžive,
šutke,
ne viču,
ne naručuju,
jer nemaju čime
da naplaćuju
i ne poznaju sapunice
indijsko-meksičko-toksične lažunice,
jedan jedini sapun,
napola potrošen
i u džepu sačuvan
izgužvani račun…

No, sugar, please,
želim ostati na gorkim solima
tu i tamo
na nadošlim bolima,
jer kloaka toksične laži
treba nestati,
treba prestati
i dok duša žudi
da je mlazom istina opere,
vrijedni donatori
daju besplatno
svoje slatke osmijehe
skrpane na brzinu,
dok iza maske očaj skriven čuči..

Društvo i hijerarhija šećerlema
poput Pinokija
zastalog u obilju onog
čega je bio željan,
a glave će mu doći,
zapravo, ušiju,
glasom će njakati,
dok će suze rastapati
jalove snove
i zadnji kolačić u ustima..

No sugar, please,

Majke, koje ne stignu to biti,
očevi negdje u svojim svjetovima
probitka, i dobitka,
dok djeca, unatoč svemu,
imajući sve,
nemaju ništa,
jer reklame su pravilo
i pokazatelj..

Rolice u umaku,
instant svi happy,
dok glad ne dobije
svoje istinsko zadovoljenje,
ali ne kroz tijelo,
duša vapi za smislom,
dok tijelu guraju pladanj besmisla,
ali sve u perverzno slatkim oblicima,
samo da se guta,
daj što daš!

Poput opijata,
koji te čini lutkom na koncu,
dok plešeš
vođen ljepljivim rukama
slastičara bez diplome..

No sugar, please..



http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=117854
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”

- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


09:11 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se