MOGU KAKO HOĆU
slika: digital artist
U tvrdom tlu vremena
napukla ljuska,
sjeme davno posađeno
i zaboravljeno
sada prve plodove rađa.
Mogu kako hoću,
raširiti njedra,
pustiti iz njih
uspavane ptice
i zvijezde i zarobljeno sunce,
koje nebo u svom magnovenju čeka.
Mogu kako hoću,
tamu sam ćutila u grobu,
dok sam čekala porod
svoje svjesnosti
i sanjala kako križ ne donosi
suze i krv,
ako ga svojim rukama
okitimo ružama,
jer on je mač
koji zemlju i nebo spaja,
a iz kamena će ga jednom
čista ruka izvaditi
za neka nova Elizejska polja
obasjana i začarana ljepotom svijeta
koji tek treba pronaći svoje mjesto,
iz svoje tamnice zarobljeni
poletjet će preporođeni.
Mogu kako hoću, sada,
kada mi je srce pustilo korijenje
i čvrsto se drži Izvora,
dok mu krošnja zelena
oblake miluje.
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=116101&stat=lgn&kuki=mk
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (4) * ispiši * #
IMA JEDNA DUGA CESTA
Danas je Ljubav, koju svatko drugim imenom zove, u grobu, ja bih rekla - u tami, kao svaka naša duša, u toplom oceanu majčine maternice prije, nego li je ugledala svjetlo..
Svaki puta sa novim spoznajama, da će biti ovaj puta drugačije, da će život konačno dobiti dimenziju vječnosti i konačno prestati oblačiti fizičko tijelo, da se sakrije od zime i bešćutnosti..
Nisam nikada prezirala Onoga, kojeg Sinom božjim nazivaju, jer sam Ga uvijek gledala izdvojenog od svih pokušaja, da ga se učini potpunim čovjekom.
Ako se u meni desio klik, kad sam shvatila svu laž hijerarhije, koja je našeg Učitelja i brata uzela za svoj put za vladanje drugima - malenima, kako on kaže, ne znači da sam se odrekla te divne ideje o Ljubavi, koja ne traži žrtve od drugih, jer shvaća da svatko kad-tad sam mora za sebe prolaziti tom dugom cestom i čak i žrtve podnositi, ali uvijek za sebe, da bi na kraju shvatili kako je to jedini način, da se očistimo i oplemenimo.
Da, danas je posljednji dan boravka u tami groba, a sutra će jutro, ma koliko bilo sivo i hladno, zvonima dozvati Ljubav da oživi i ponovo se rodi, uskrsne, ali ovaj puta u tijelu, koje je spremno za nebo..
Tko sam ja da ikome govorim drugačije pa i ne mogu govoriti drugačije?!
Mnogi još uvijek nose to sigurno i toplo odijelo koje su im roditelji ostavili vjerujući, da će ih zauvijek osigurati od hladnih vjetrova, odijelo vjere, koja daje sigurnost, ma koliko ponekad bilo potrebno to odijelo skinuti i prepustiti se, da te mrak i hladnoća probiju do kosti.
Ne osjećam se drugačije, samo novim putem kročim Putem, koji će me odvesti na isti cilj, kao i druge.
Ali ne gubim Svjetlo, koje uvijek obasja mrak, kada treba.
Koliko god me netko poistovjećivao sa mrakom, ja ga gledam kao dio sebe, koji nisam, ali ga poštujem, jer bez njega ne bih znala što je radost Svjetlosnih trenutaka.
Isus danas boravi u tami, sutra će zasjati Ljubav i rascjepati zavjese konačnosti.
Želim vam sretan Uskrs, sretno vam bilo današnje novorođenje!
Ljubav uvijek pobjeđuje i ne postoje granice da nam se pokaže u punom sjaju.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=105968
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (5) * ispiši * #
PUT
slika: digital artist
Kojim putem će moja duša danas koračati?
Putem, koji si je odavno zacrtala, a uvijek se nekako putokazi okrenu, da bi ih netko, tko je prolazio prije mene, dobrohotno vratio na svoje mjesto.
Ja koračam, vođena tračkom svjetla koji, iako ponekad neznatno malen, bude dovoljan da obasja tamu, koračam onim konačnim osmjehom, koji kaže: "sretna sam što sam baš tu gdje jesam i sa onim što imam."
Dopuštam da cvijet bude veći od mene, jer mu ne trebaju riječi, da pokaže svoju nježnu bit..
Pokušat ću urazumiti nesuglasja oko mene i neprijateljstva izvan mene zagrliti svojom strpljivošću, jer svi smo stvoreni, da se ljubimo, bez razlike i dozvolit ću, da moja krila dotaknu oganj sunčev, bez straha da ću se rastočiti i nestati, rastočenost je put ka sebi, uvijek i zauvijek.
Svaki djelić naše postojanosti, skup je božjih čestica, koje će se vratiti jednom u njedra odakle smo i krenuli i zato, neću danas hoditi stazom strepnje i briga, niti strahovima dati svoj prostor.
Okružena mirijadama anđela, vila i divnih prijatelja, mogu samo zahvaliti na novom danu, i novoj mogućnosti, da iza sebe u nekome ostavim djelić darovane ljubavi.
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (5) * ispiši * #
