OBLUTAK NA VODI
slika: digital artist
Netko je vidio
tragove na vodi.
Pitaju me
kako naučih hodati
po površini?
A ja rekoh:
"ne znam to,
ja sam samo oblutak,
bačen zaigranom rukom
vječnog djeteta Boga,
koji je želio
što više krugova iza mene
prije nego dno dotaknem
i valovi me prekriju.
Svakim krugom,
dotaknut ću nešto i raspršiti se
kroz moje dotaknuće
u bezbroj novih krugova,
zaboravivši odakle sam počela
i gdje mi je kraj.
Dotaknut ću zvijezde padalice
koje nikad želje neće ispuniti,
podići ih sa zemlje,
smjestiti negdje usred Srca koje voli
i pretvoriti ih u zvijezde radosnice,
zvijezde željilice, zvijezde nebesnice.
Dotaknut ću i usne
svojim krugom od morske pjene
one usne koje nikad izgovoriti neće
istinske riječi oprosta,
a ja sam ga bezbroj puta
na krilima golubice
kroz utvrdu moga srca
u nebo slala.
Raširit ću se
plavim valovima malim
do obale tišine
gdje će samo nijemi pogledi
govoriti umjesto svih
neizrečenih riječi ljubavi.
Onda ću prošetati sanjivim plavim ulicama
čekajući neke susrete
koji trebaju biti,
a čini se da nikad neće.
I nakon svega,
iako ne bude ono što treba biti
otići ću smirajem ispraćena.
Moju knjigu duše
vjetar će pod otvorenim prozorom čitati,
a onda je visoko podići
i u ocean vratiti,
onom oblutku
koji na dnu u pijesku spava
ne znajući
kako je tamo došao
i gdje će njegovi tragovi završiti...”
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (3) * ispiši * #
ZAROBI TRENUTAK
slika: digital artist
Zarobi trenutak
kada ljepota raskine bodljikavu žicu
logora trivijalnosti.
Zaobiđi utabane meke puteve
i zarobi svoje korake
tišinom planinskih vrhunaca
gdje Bog oblacima
miluje tvoja stopala.
Uhvati zaustavljeni dječji dah
kad sunce zarobi
glavicu maslačka
osuđenu na umiranje,
(ali i novo rađanje).
Sačuvaj sebe
kada te glasovi žele uvjeriti,
da si samo prah.
Ti si više od praha,
ti si budući život
koji će dlanovima oblikovati galaksije
i svijati spirale
kiteći ih zvijezdama.
Zarobi te divne trenutke
prije, nego ih dohvati
čarobnica sna
koja ih želi raspršiti
širinom nebogleda.
Poslušaj šapat iluzije
i predoči joj stvarnost
koju čuvaš
za bezvremene odaje
tvoga budućega doma
kojeg vječnošću
nazivamo.
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (1) * ispiši * #
ČISTA LJUBAV - TABULA RASA
slika: digital artist
Kakva je čista ljubav?
Koliko god je uronjena u močvaru ovog svijeta,
ona je jednako opojna i čista,
obasjana svjetlom u srcu lotosa blista.
Ne voli publiku i govor glasan,
dubinu njene tajne
samo duše koje se vole
žele za sebe čuvati,
kada je raširiš sebe da pokažeš
ona se poput bisera u sedefu školjke
u pijesku tuge skrije
živeći život za sebe
bez početne čarolije.
Čista ljubav je sjajna,
poput sunca obasjava
planinske vrhunce,
visoko njeno svjetlo seže,
a opet ni uz što zemaljsko se ne veže.
Ona je kao žižak u svjetioniku
nasred bure i oluje
ne gori do kraja,
do izgora čuva svoj plamen
za nepoznatog brodolomca,
umornog od nemirnog mora.
Ona je nježna,
nevidljiva poput daha,
meka kao svila
nastala od leptirovog praha.
Kada je čvrsto držiš u ruci
želeći čuvati njeno sjeme
kao mali ljupki maslačak,
raširi dlan, ona neće umrijeti,
već kroz tisuću cvjetića
ponovo oživjeti.
I uvijek će te čekati
onako nevina i lijepa
poput djeteta koje trči ispod duge,
jer čista ljubav nije obična,
nije kao druge.
komentiraj (3) * ispiši * #
MOJOJ DUŠI
slika: digital artist
Ti bješe ja,
ja bijah ti.
U ovumu svemira
tvoje taknuće,
moje svanuće.
O, jedina dušo,
koja vječno jesi,
pepeo zmaja
vrelina bez kraja
meka kao svila
vjerna poput suze
ptice suđenice,
one koja krila
za korak zemaljski daruje,
da uz mene korača,
uz mene mojim kraljevstvom caruje.
Mjesečeva sestro,
Sunčeva nevjesto,
u sutonu moj dah,
u zori svjetllosnoj
moj zlatni prah.
Ti uz mene
daljine ublažavaš,
širine prekoračuješ,
dubine dotičeš,
visine pokrećeš.
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (4) * ispiši * #
DAR
slika: digital artist
Čekam taj prvi čarobni snijeg na usnama, da se zavrtim sa pahuljama i vratim se na trenutak u doba bezazlenosti kada sam snivala snom djeteta, čekajući da svijet gledam očima probuđenim.
I sad jesam budna, minula proljeća, minula su i ljeta, kroz okno sadašnjosti, gledam svoju svrhu dolaska.
Glasovi sa zvijezda mi govore, da Ja jesam svjetlo i da druge podsjetim i probudim, tek da se sjete tko su, ova divna planeta nije zatvor niti mjesto gdje su ljudi prepušteni na milost i nemilost tamnim silama, ova planeta je stvorena za sijanje i klijanje ljubavi i, ma koliko se nemoćnima osjećali, da to drugima potvrđujemo, to jest jedina istina.
Neki možda ne žele otvoriti oči, a takvima ću nečujno staviti u džep njihove duše komadić ljubavi, koja će im ipak jednom zatrebati, Ja je nemam u zalihama, uvijek kad je dobijem, razdijelim, siromašna i bogata u isto vrijeme, takva živim i postojim, takva ću jednom i otići u dimenziju svjetlosnu, odakle i dođoh.
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (6) * ispiši * #
ISPRAĆAJ
slika: T.R.
Ispraćamo se nježno,
moj divni proljetni dan
i sunce, i cvjetovi dodirnuti suncem,
i zemlja cjelivana suncem,
i nebo, nasmiješeno suncem..
Noć mi želi darovati uspavanku,
posuti moj ležaj zvjezdanim prahom,
sjene oko mene pripitomiti
u tami dok snivam
samo odjeke neke bajke
davno sročene da slušam,
a ja ne mogu noćni dar prihvatiti,
jer čudnim nekim spletom životnim
opet ne smijem zaspati,
nego budna novi sunčani smiraj
jutrom dočekati.
Looe, 18.2.2017.
slika: T.R.
komentiraj (1) * ispiši * #
DOLAZI SUNCE
Dolazi sunce,
provjetrimo naša ustajala shvaćanja
i prebrišimo sakupljene svjetonazore,
razmotajmo uredno posložene
požutjele novine arhive neke stare
koje čuvamo za dokaze
prvo svojih proživljenosti
pa onda tu i tamo drugih.
Dolazi sunce,
svjetlo koje prolazi kroz hramske zidove
i rastače ikone,
vlažne od lažnih poljubaca
i suvisle nade.
Dolazi sunce,
nikad istim sjajem
uvijek istim žarom,
da razgrne zastor
u sobi mračnih dokazivanja
tko-sam-ja, vi niste ni za što
u sobi gdje samo neon
blijedo obasjava uspavano tijelo
i usne koje mrmolje samodopadnost
vlastite pameti.
Dolazi sunce,
bez obzira na sjene koje prijete
umotane u crne mantije
otkrivenih očiju
(a oči najviše pokazuju).
Dolazi sunce,
da poput perača ulica
očisti smeće nataloženo brižnim,
a praznim sakupljačima otpada.
Sve će biti obasjano
armagedon ništavila
Bog koji se smiješi,
Bog koji voli
i čuda i malene neprobuđene
pripitomljene lisice.
Sve će nestati u bljesku,
trenutak kao treptaj oka
bezbolan za vječnost,
bolan samo onima
koji se od sebe nisu pomakli.
Dolazi sunce,
dolazi sunce, dolazi,
a ja ga bez straha dočekujem
i srce mu otvaram.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=113751
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (3) * ispiši * #
POZVANA NA BAL
slika: digital artist
Odavno čuvam pozivnicu
požutjelu od čekanja
i nikako da se pojavim
i zaplešem.
Možda živi plesači više nisu živi,
a mrtvi žive
njihovim ukradenim životom.
Neka mi bude oproštena
patetika neodlučnosti
moj Gospod Pluton
čeka na vratima
kočije crne i crvene boje
i meki nemirni topot konja bijelih,
kako da odolim?
Obnevidjela od pogleda kraljeva
svi bi vladali mojom dušom,
a samo jedan,
onaj istinski
maske nema.
Ja dođoh na bal,
da ga pronađem,
neodjevena, potpuno naga
uslijed teških krinolina
purpurnih bradatih plesača
i lica žena, bijelih od pudera,
očiju mutnih od previše vina,
svjesno naga,
svjesno i savršeno,
da otkrijem i spoznam:
tko se u zrcalu odražava
a tko svoju lažnu sliku
prividno održava?
Bal vampira
ili bal netopira
koji krila sakriše
i u ljude se odjenuše,
strahu mjesta nema,
tek žar otkrića
moju dušu održava.
Plamen sam
koji rastapa vosak laži,
toplina
koja usred zime
iskreno srce traži.
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (5) * ispiši * #
ROSE OF MY SOUL
Ruža moje duše,
propupala na dlanu srca,
gle, korijenje pustila,
i drži se tanano,
a tako čvrsto
za mahovinu vremena
i više sanja,
nego živi,
bez trnja,
sazdana da se daje
bez kapi krvi
kroz prste, koja bi trebala teći
začuđenom beraču..
Sanja dotaknuta vjetrom vječnosti
svoga slavuja,
koji bez trna
pjesme ne zna pjevati,
a on negdje daleko,
svoje gnijezdo
u ružičnjaku stvara,
zlatnom nekom ružičnjaku
prepunom anđela-ptica,
koje pjesme bez bola
neke nove pjevaju
i radosno
život neki novi žive
i družice svoje
u gnijezda dozivaju...
komentiraj (7) * ispiši * #
na vjetrometini pogleda
Na vjetrometini pogleda,
gorući trn ruže
sanja jednu jedinu kap spasenja,
dok tisuće kapljica šibaju srce,
a niti jedna na stijeni gdje sjedim
ne utažuje žeđ spoznaje istine,
jer more ispod mene slano je
kao i suze u meni.
Nedodirljivi izvor vode
koja samo maske rastače,
a lice ljepote ne dodiruje,
dok se snovi,
urasli u školjku bisernicu
gomilaju na obali stvarnosti
bez nade da će itko
biserje sakupiti
i nisku od moje čežnje
oko vrata nositi…
komentiraj (5) * ispiši * #
NE ČINE SVIJET VELIKI LJUDI...
Ne čine svijet veliki ljudi,
moćnici, koji kule i gradove obećavaju...
sutra će kule valovi potopiti,
jer od pijeska laži su sazdane,
da nas sa njima do dna života povuku,
da nam zadnji tračak svjetla dotuku..
Ne čine svijet glasnogovornici,
koji buče na trotoarima
o nekoj novoj viziji bogatstva
niti oni,
koji crveni tepih pod noge zvijezda prostiru,
a već sutra će ih, osamljene,
u nekom kutku zaboraviti,
kad sjaj im umine,
a slava nestane..
Ne čine svijet oni, koji bi htjeli,
da im vjerujemo,
jer obećavaju slobodu svakome,
dok u tišini spremaju kavez,
da zatvore pticu naše duše,
dok se oko njih svjetovi ruše..
Ne,
ne čine svijet veliki ljudi,
nego oni mali,
samozatajni,
koji zagrljaje dijele umjesto obećanja
i uvijek se pojave
gdje najviše treba
kada crnilo osvoji neba,
oni ga rastoče
i opet nestanu
tek da im za ime ne pitamo,
jer ga ne žele imati
tek srcem se nazivati..
Ne čine svijet oni,
koji nas privuku svojom veličinom,
nego oni,
koji se skrivaju negdje
u predgrađima nepoznatim
zaustavljeni u svojim malim misijama svjetlosti,
obasjani iskricama radosti..
Ništa se ne čini onako
kao što se čini
pa ni veličina,
koja je praznina..
Veliki ljudi često milost zaboravljaju,
a malenima samo to
na kraju svega ostavljaju..
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (2) * ispiši * #
AUREOLA BOJE ZEMLJE
slika: digital artist
Nemam svilenu odoru
niti ogrtač protkan zlatom
haljina od grubog lana
majka bez divinacije nebesnika
žena koja voli
aureolom
boje zemlje
rukama
nježnijim od oblaka
koji se smiješi
ispred sunca
u njenom oku.
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (4) * ispiši * #
RAZGOVOR CVJETOVA
slika: digital artist
Kažu, da mi ne znamo pričati,
draga moja cvjetna prijateljice,
a mi se stalno dovikujemo
i smijemo se svakim pokretom listića
onima koji ne razumiju
našu nijemost,
imamo dušu, kažu,
cvijet je sav pretvoren u dušu.
Ti si divlji dražesni mak
i govoriš mi crveno.
ja sam divlja ruža na ogradi
i govorim bodljikavo.
Pokušavaju nas stalno
smjestiti u vazu,
ali čim nas otkinu,
latice otpadnu.
Mi smo cvijeće na kojem piše
“NEUBERLJIVO”
Gledaj i ne diraj,
tvoja čaška osušena
san daje ljudima,
a moj šipak - kako se uzme,
ali cvijet samo pogledom
možeš sačuvati.
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (6) * ispiši * #
