NEBOM TVOJE DUŠE
U trenutku, kada ne mogoh saprati sa sebe boje života, u svoj svojoj ljepoti stvaranja, shvatih ipak, da trebam poletjeti malo, nebom tvoje duše..
Osjećam te, nama ne treba ni susret, ni riječi..
Dodirnemo se kroz tisuću velova etera, i čudesno se zagrlimo, svakim najmanjim fotonom naših iskrica u srcima..
Kada god je zavjesa života pred publikom bila spuštena, poželjela sam tišinu sa tobom, a ti si bila uvijek tu, baš iza te teške zavjese, kao i sad..
Posebna, iznad svih posebnosti, bez velikih životnih mudrovanja, čekala si me uvijek u trenutku, kada se umorim od svih tih nagomilanih fraza i parafraza, da mi kažeš jednostavnost i ljepotu dvije riječi....''tu sam.. dođi k meni'', bez ijedne riječi, jer, riječi zamaraju istinsku ljubav..
I tada cvijet tvoga srca postaje mandala svemira, jer, koliko god bila krhka,i rasuta po zemaljskom tlu, svako tvoje otkinuće, ostat će posijano u nekome i rodit će se dio tebe, svakim tvojim darivanjem iskrenosti..
Ti znaš..
I ja znam..
Koliko god daleko jedna od druge bile, opet čujemo jedna drugu, unatoč bučanju glasova šumskih, unatoč svim pokušajima, da nam zatru tragove, koji će nas opet sastati na nekoj raskrsnici, gdje ćemo se dotaći, nevinošću i bezazlenošću prvih naših početaka, prvih naših letova, kad smo tek učili što je istinska mudrost..
I zato, maleno svjetlo na oknima moje duše, uvijek će za tebe gorjeti.
Kada te pokušaju uvjeriti, da će zvijezde uništiti živote na tlu zemaljskom, ne vjeruj..
To su zvijezde, koje su mi ipak ispunile želju i rastopile se nježno na tlu mojih nadanja.
Ti si tu i ja sam tu.
To i jest bila moja želja.
Niti manje, niti više.
Samo da si tu, kada se zavjesa života spusti pred publikom, željnom novih izričaja.
Da si tu, kada poželim sa tobom podijeliti blagoslovnu tišinu, koja je umorna od riječi..
A iz te tišine, poklanjam ti dio sebe, koji ne traži ništa, tek tvoj osmjeh,i toplinu tvoga neba, na kojem će nastaviti rasti.
komentiraj (3) * ispiši * #
ŽIVOT IZMEĐU RAPSODIJE I PARODIJE
Kako se vrti,
tako ga hvatamo
zvrk na ravnom
kamenčić ga baca
na početak okretaja,
a mi glačamo površinu
nemoćni ponekad,
da idealu za vrtnju postignemo
pa smjestimo sve u parodiju
smijući se onima
koji kažu da se treba smijati,
a zapravo nije smiješno
ne slušamo one iz orkestra smislenosti
koji rapsodiju ljubavnu uzalud sviraju,
gledamo one koji seciraju
savršene trenutke neponovljive
i fokusiramo se,
fokusiramo na mrtvačnicu
gdje se odlažu dijelovi ljepote,
zamrzavaju nježnosti
i gdje se svrha traži u određivanju
onoga što trebamo biti,
a ne onoga što jesmo.
A što to jesmo?
Ona ptica koja je prhnula
sa rešetke na prozoru uma
koja nam je pjevala pjesmu istine
i dotakla ona krila duše u nama
kojima sa njom možemo poletjeti,
a mi i dalje parodije
na ekranu gledamo,
dok orkestar ljubavnu pjesmu
negdje izvan zidova svira.
komentiraj (1) * ispiši * #
ono, kad se mom sinu ispuni san!
Srce mi je na mjestu, ali idemo dalje ...nastavak čekam...
PREDSTAVLJENA “OSJEČKA SIRENA”
Student knjižničarstva Juraj Repinac napisao roman
"...“Osječka sirena” naslov je romana Jurja Repinca, studenta knjižničarstva u Osijeku, koji je svoje djelo predstavio čitateljstvu proteklog vikenda u American Corneru Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. U predstavljanju je sudjelovao i Jurjev profesor s fakulteta Hrvoje Mesić istaknuvši njegovu talentiranost, poznavanje mitologije te povijesti Osijeka i okolice.
Glavna je tema romana pronalaženje osobnog mira te želja običnog čovjeka za normalnim životom. Glavni likovi romana, Anabela i Karlo, upravo to nastoje postići, a činjenica da je Anabela zapravo duh partizanskog špijuna poginulog u Drugom svjetskom ratu čini ovaj roman još zanimljivijim.
Kako autor sam navodi, roman je napisao u hipu kreativne inspiracije potaknute pjesmom Anabell Lee svojega omiljenog autora Edgara Allana Poea. Dodatnu dimenziju priči daju razmišljanja i doživljaji osječkog 23-godišnjaka – samog autora - koji je, koristeći se osječkim žargonizima i vulgarizmima, približio svoj roman i širim čitateljskim krugovima." ..."
H. Sorić
http://www.glas-slavonije.hr/323238/3/Student-knjiznicarstva-Juraj-Repinac-napisao-roman
komentiraj (3) * ispiši * #
PREDAJA RATNICE
Nije to krv,
kojima su samonikli cvjetovi moje duše
krasili nečije vješto uređene parkove
gdje se nemilice satiralo
sve što je oku milo i ljupko…
Nisu to ožiljci,
koji još ponekad zabole,
u nekom zaboravljenom trenutku se probude
baš kad se slave pobjede
i ruke umorne
odlože oružje…
Ne, to je srce
koje ispod kože, mesa i kostiju
sanja nebohvate
i čeka svoj uzlet,
svoj zagrljaj
i utonuće
svoj nestanak
i otkinuće
od svega što se ljubavlju ne zove,
do punine,
koja je sve
uronjeno u ništa..
Nije to mačem dobivena bitka
niti jurišem osvojena utvrda života,
ja sam ratnica bez ikoga na mojoj strani,
bez vojske, vojskovođe
i zacrtanih strategija…
Samo zastavu čudnu neku iskidanu
u ruci gužvam,
naga od svega
što nema okus voljenja do kraja,
od svake zadrške oslobođena
spremna da za ljubav
bez svega ostanem,
jer samo tako
mogu da živim,
mogu da trajem…
5.5. 2015.
komentiraj (7) * ispiši * #
PROMOCIJA PRVOG ROMANA MOG SINA: JURAJ REPINAC "OSJEČKA SIRENA"
dana 20.1.2017. sa početkom u 18:00h u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek Osijek, prostorrija American Cornera Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek bit će održana promocija knjige mog sina, njegov prvijenac:
JURAJ REPINAC
OSJEČKA SIRENA
ISBN 978-953-59334-0-3
Juraj Repinac, ''uistinu običan dječak“, kako piše na njegovom Facebook-profilu, rođen je 10. prosinca 1991., sin pjesnikinje Tanje Repinac i tate Darka, brat Mislava, Leonore i Ivane.
Svoj prvi roman, „Osječka sirena“, napisao je 2015. godine u hiru kreativne inspiracije.
"RIJEČ AUTORA
Ova je priča fikcija. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima potpuno je slučajna.
Tako počinje svaka priča, ne? Svako od napisanih djela koje se bavi stvarnim mjestima s upitnim razvojem događaja mora napisati nekoliko tih dosadnih, dugih linija. A čemu to?
Mislim, tko bi uopće vjerovao da je nešto što je napisano u jednoj priči, u jednoj bajci, istina? Lega, mislim... stvarno? Ali hajde, sve je to nekako za ljude. Ja ću vam, onda, ispričati priču koja nema ovog navoda.
Ako imate knjigu, prekrižite. Ako čitate na kompjuteru, slobodno iskoristite backspace i obrišite tu liniju. Neću vam zamjeriti. Ako vam tete u knjižnici kažu da ste uništili knjigu, recite im kako je autor rekao da se smije. Toliko od mene.
Lijep pozdrav. Uništilo me pisanje službenih mailova.
Autor"
https://www.facebook.com/Osje%C4%8Dka-Sirena-1696526433991282/
komentiraj (8) * ispiši * #
DUŠOLOZI SVIH ZEMALJA!
Dušolozi svih zemalja,
odložite knjige na police
dignite se i odlijepite od stolice,
zaboravite papire, olovke, transakcije
divinacije i naučene zanimacije
padnite na zemlju,
makar bili bilijune svjetlosnih godina daleko
padnite sa Mjeseca, sa Venere, Marsa,
vjerujte, sve što ste pohvatali
samo je obična farsa
do čovjeka dirigirane koordinate
vode vas dalje od njega,
tek da znate,
smještaju vam titulu,
ime, značaj i mjesto u naređenom sistemu
gdje jači kači,
dok se manji za svoje mjesto pod suncem bori
i guši u blaženom neznanju
kojeg vi prezirete,
a zapravo ste dio svega stvorenoga
da se Jedno zasvagda osjeća kao jedno,
ali vama se to čini smiješno,
i bijedno...
Dušolozi, bacite svoje inate
i poderite vaše doktorate,
poslušajte pjesmu sedefa u školjci
kamena koji diše,
sunca koje miriše,
sjednite bez straha
uz lava i dijete,
koji zajedno sa zmijom postanka
tajnu ljubavi blaguju,
u nekom zlatno zelenom edenu
grleno se raduju...
Dušolozi,
ne budite brigolozi
sumanuti od vizije kraja
svih nedaća koje nas čekaju
svih kaznionica koje nam spremaju,
vaše zvanje ne može biti znanje,
koje će se u redove i slova ograničiti
i tamo se zaustaviti..
Vaš poziv je dodir,
osjećaj nježnost blagodarja,
koja sa svijetom dugo već ratuje,
a u vašem srcu stoluje,
čekajući rušenje onoga što nije,
da bi se čarolija istine pojavila,
a laž podvila rep
i sebe zauvijek od vas odjavila...
posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (6) * ispiši * #
NEBO SE OTVARA
Kažu da se nebo otvara ponekad,
bez obzira jesmo li živi ili nismo
i tada trebamo otvoriti oči,
raširiti ruke, pustiti da kapi čovječnosti
bubnjaju po oknima naše duše
i izaći van, zaplesati,
ispod neba sivog
koji dugu krije,
i ispire naše olovne oklope
naše na brzinu prebojane slike
neuspjelih pokušaja radosti..
Nebo se otvara, često,
i samo djeca znaju pronaći ta mjesta
gdje će svoju pjesmu otpjevati
kapima i blatu,
kada se sretni i prljavi
ne osvrću na prezrive poglede
onih čistih,
onih bolesnih od čistoće,
koji su zaboravili
gdje počinje dan
i kad završava noć..
Nebo se otvara
praveći portale za susrete
sa našim izgubljenim sjenama
koje lutaju
odbačene jer smo previše gordi
previše dobri,
previše bijeli
previše zlatni
da bi zagrlili svoje crno čedo
bez straha..
Zaboravljamo
u početku bijaše tama nad bezdanom
ona blagotvorna,
meka tama
kao maternica topla
puna budućih iskri
koje su se rodile sve u jednom trenutku
za budući svijet bez suza i zidova...
Nebo se stalno otvara
i mi samo trebamo stati i prestati
biti nekom stvorena slika
biti svoji, bez vlastitoga lika..
Nebo se otvara
i ja se igram
ispod sivog
ispod crnog
praveći neke smiješne piruete
na granici ushita
i razigrane čudne sjete...
posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (5) * ispiši * #
TREBA PREŽIVJETI
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
Treba preživjeti…
rekla je mala, pripitomljena lisica,
čekajući povratak svog Malog princa,
koji joj je obećao
da će se vratiti…
Treba proživjeti svoju pitomost,
jer ona u svom svijetu divljine
čezne za svojom oazom
i ružičnjakom
gdje jedna jedina ruža,
obasuta nježnošću, raste…
Treba preživjeti
sve ljudske cirkuse i šarade,
sve maske i parade…
Treba proživjeti valove moždane
koji srž vedrog srca
vuku u dubine…
Treba preživjeti strahove
i možebitne nepovrate
ka obali samog sebe…
Treba preživjeti sjaj velegrada
i blještavilo neona,
iako je meka zemlja pod nogama
ponekad tvrda i okrutna,
dok se žuljevitim krvavim dlanovima
podsmjehuju
uredno uglačani gradski šetači
i voajeri koji se dosađuju
u svojim kockastim stanovima
sa naređenom klimom duše,
niti hladno niti vruće…
Treba preživjeti
hladan pogled gušterovog oka
i u zjenama bez života
pronaći ipak negdje
skrivenu kap nade,
kaplju, kao suzu
koja se rastače
i postaje slap
koja pere prljavštinu laži…
Treba preživjeti vlastitu želju za bijegom…
hramovi žude za istinskim prosvjetljenjem…
pitomost pokloniti džungli na asfaltu…
Treba preživjeti čak i smrt
od doživljene ljepote
spoznaje pitomosti,
a to je najteže…
Kada ne znaš više,
gledaš li umiranje cvijeta
ili pahuljice snježne,
dok vjetar raznosi latice trešnje
i rasipa ih po zemlji…
Treba sve to preživjeti,
i svoju ružu
za Maloga princa
sačuvati….
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (4) * ispiši * #
NIKAD NEĆEMO PRESTATI BITI TO ŠTO JESMO
nikad nećemo prestati biti
to što jesmo,
u početku kad bijaše svjetlo
a tama grlila bezdan
dok je naša iskra
u duhu lebdjela nad vodama,
i čekala
svoje porinuće
i svoj drhtavi let ljubavi
skrivala se u prvom zamahu leptirovog krila
dok čovjeka ne bijaše
tek anđeli,
i ruže,
tek nagovještaj nečega
što će nam na trenutke oduzimati,
sjene iz mraka
raspucane aure iz kojih žudnja za zaboravom bola
nadjačava žudnju davanja sebe
bez obzira vraća li nam se darovano
ili ne…
nikad nećemo prestati biti
to što jesmo,
jedno sa jednim,
makar se rastakali u bilijun kapljica
i nestajali netragom
u dubini oceana zaborava,
o, ne,
nikada nećemo prestati biti to što jesmo,
svjetlo kroz zjene svevišnjega
kroz krvožilje njegovoga tijela,
mi još uvijek gledamo,
dišemo,
živimo,
iako su nam odabiri i putevi
možda naizgled daleko od prvotnoga otkinuća
u praskozorju postanka..
nikad neću prestati biti to što jesam
jer,
ja plovim rijekom koja me nosi
opet sigurna
da me zagrljaj na kraju čeka
makar sama sebe više ne budem prepoznala,
on će me prepoznati…
nikad nećemo prestati biti
to što jesmo
makar nam govorili
da crnilo nikad nitko ne može obrisati
i čovjek nikad neće prestati biti zvijer
ugašen u tami vlastitih okova zla,
ne vjerujte,
nikad neće čovjek prestati biti
to što jest bio
kada se sve vratnice zatvore,
on će ponovo zasjati
u nekom svom novorođenom beskraju
šuteći nad nekim novim bezdanom,
ploveći u duhu, kao iskra
sanjajući svoje novo
porinuće, opran i nevin
čist i bezazlen
zaboravivši sve
osim želje za sjajem bez prestanka
Looe.5.1.2017.
komentiraj (1) * ispiši * #
GUTAČ MRAKA
gutač mraka
kušao svoj neprobojni amulet svjetlosni
vlastito stvoren
da ga zaštiti
od tajnih ugriza sjenovitih
da ga sačuva od gladnih očnjaka
negdje u pustopoljini bez ijednog daha životnog
vjerujući
vjerujući
vjerujući…
a mrak se uvijao
oko njegove stare monaške mantije
prodirući tanano
kroz alveole
ne sluteći svoj susret
sa srcem talismana..
gutač mraka
na koljenima je shvatio magiju neodvojivosti
crnog i bijelog
noći i dana
sunovratio se u bezdan istine
onako,
za druge, tek gotika online
a zapravo
suština suštine
koja podiže obamrle udove…
Looe, 4.1.2017.
komentiraj (1) * ispiši * #
UVIJEK NEKAKO PUTUJEM
slika: digital artist
Uvijek nekako putujem,
nikad na jednom mjestu,
goni me mašinerija vremena
i usputni pokušaji prijateljski,
da me zaustave totalnim zastojem
svih otkucaja duše,
da se podijelim s onima
koji me žele imati do kraja,
a ja sam tek djelić iskidanih fragmenata
svih mojih postojanja
dok ono jedno jedino moje istinsko,
smješeći se
čeka gašenje svih odaja
jednu po jednu,
a u odajama sakupljeni susreti,
pokušaji, uspjesi i neuspjesi,
ljubavi i prijateljstava
koje me ne mogu zadržati zauvijek,
jer zauvijek je samo usputna stanica
ka novoj putanji holograma
zato, ne ljutite se, razočarani,
jer niste mogli obuhvatiti moju neobuhvatnost,
zadovoljite se mojim usporavanjem koraka sa vašim,
mojem zagrljaju koji je stvarniji
od mene koju vidite,
mojim riječima
koje vam upućujem
ne bi li ih sačuvali
za neke nove putnike.
Stvorena sam da volim do kraja,
a kraj ne postoji
tamo gdje srce već naslućuje obzor
svoga smiraja.
komentiraj (2) * ispiši * #
ČESTITKA
Neka vam je sretna i berićetna nova 2017.godina.
Bila vam srca puna samilosti i ljubavi za sve kojima ljubavi treba, a duše neka su vam pune poleta i dobre energije.
Opraštajte, ljubite, budite strpljivi sa sobom i drugima, a posebno sa onima koji vam žele nauditi, sjetite se: oni su samo ranjeni i bježe od svakog pokušaja prisnosti.
Svi smo mi Božja djeca i u njegovim očima, svi zaslužujemo jednaku količinu ljubavi, zato pokušajmo i mi tako djelovati i život će dobiti puno svjetliju i jasniju boju.
Čuvali nas anđeli i vodili na svakom budućem koraku, posebno Arhanđeo Mihael, njemu predajem Novu Godinu pod njegovo okrilje.
Neka bude Svjetlo i puno manje ratova i sukoba, nego u prošloj godini, kad se ide Božjim tragovima, uvijek ima nade da će dobro pobijediti.
puno sreće svima želi Tanja
komentiraj (1) * ispiši * #
