SAMO BUDI
slika: digital artist
U bespuću svega proživljenog,
meni glas tako poznat,
meni srce koje spoznaje
i doziva me
žuborom potoka
pjevom ptice,
kad u mračnoj šumi ne vidim
ni tračak sunca,
niti jedno lice.
Samo budi,
draga moja,
budi zvijezda
makar posljednja
u zovu jutra,
baš takva
pokazat će mi put
kojeg znam,
a negdje sam zastala
između noći i svitanja,
uplašena tračkom sumnje
i nedostatkom pitanja,
jer sve odgovore znam,
a opet me zaborav od umora hvata,
dok stojim pred ulazom za dalje
i ne znam
koja da otvorim vrata.
Samo budi prijatelj,
baš takva kakva jesi
koja me voliš nedovršenu,
nesavršenu,
prljavu od blata svijeta,
neuglednu za gledatelje u parteru,
zaboravljenu u glamouru tražene ljepote,
ostavljenu za neki trenutak „poslije“,
dok se zavjese spuštaju u teatru
i nikoga nema,
da mi pruži ruku,
osim tebe
i tvoja je žuljevita,
ali topla vječna u svojoj dobroti davanja
bez zadrške,
bez truna kajanja,
samo budi,
makar i daleko,
eho tvoga srca
dotiče stijenke moje duše
i to je sasvim dovoljno,
da izgradim nove snove
kad mi silnici stare sruše.
Looe, 23.10.2016.
komentiraj (3) * ispiši * #
