Kontrol frikuša i njezina dobrovoljna žrtva

utorak , 10.10.2017.

Osoba s kojom sam se povremeno družila često se hvalila time na koje sve načine uspijeva kontrolirati svog dečka. Slušam i pravim se da mi je to sve normalno. On je nekoliko godina mlađi od nje pa si mislim da je podložan njenim utjecajima zbog godina, ali nije više ni on "toliko mali", a dečko bome nije ni glup pa s obzirom na to čega sam se sve naslušala, mogu zaključiti dvije stvari: dečko je mazohist i pali ga što ga ova kontrolira ili jednostavno nije normalan. Prvo i ono najšokantnije, čita mu sve poruke i pregledava slike. Ima sve njegove šifre i može u bilo kojem trenu pogledati ili pronjuškati ono što ju zanima ili na što sumnja. Tako mu je između ostalog zabranila druženje s drugim ženskim osobama. S drugim curama smije biti viđen jedino onda kada je društvo raznoliko, znači ako ih ima više i u društvu prevladavaju muški. Ako ćemo baš pošteno, postoje samo neke cure s kojima smije komunicirati i koje su dobile njen blagoslov, a to su cure koje su prema njenom mišljenju ružne i nisu joj prijetnja (ona inače nije baš neki komad pa valjda otuda tolika nesigurnost i kompleksi). Svaki njihov razgovor o nekoj raspravljačkoj temi, bilo to o homoseksualcima ili nečem trećem, završava tako da mu očita neku od svojih ideoloških lekcija koje samo vadi iz svoje raskošne lepeze, a svaka nam je lekcija poznata jer su gotovo unaprijed skritptirane i naučene napamet. Ta su očitavanja popraćena nesvjesnim pljuvanjem kao posljedica pjenjenja i nekontroliranog bijesa, a prostorom odjekuje kričav glas. Jednom kad svjedočiš takvoj situaciji, jednoj raspravi, koja zapravo nije rasprava, već vatreni monolog pun mržnje, odlučiš se na puko promatranje. Gle, ja metak za tog jadnika ne preuzimam, nek se obrani sam. Isto kao što sam si ja bila jednako kriva jer sam joj svaki put prešućivala svoje mišljenje i što joj nikad nisam rekla da začepi gubicu. I da barem jednom u životu kaže nešto lijepo, a da ta rečenica ne počinje s "ja" u kojoj je ona, još jednom, heroj i moralna vertikala te priče. Ona svoje ponašanje opravdava životnim nedaćama koje su joj se dogodile i "napravile ju ovakvom". Kao, svjesna je da je jako glasna i da se zna nekontrolirano ponašati, ali eto, nije njena krivica i nek ju izvolimo svi prihvatiti takvom kakva je. Njezin je odnos prema ostalima dosta jednostran; očekuje poštivanje i uvažavanje, ali ne čini to prema drugima pa onda kada ne dobije očekivano, uvrijedi se i blati tu osobu do nemogućih razmjera. Koliko me puta na taj način pokušala okrenuti protiv nekih osoba, ne znam im više ni broj.
Inače, sve su žene glupe kurve, osim nje, njene mame i sestre, ali su zato, s druge strane, svi muškarci svinje i žene najbolja bića onda kad ovaj jadnik nešto krivo kaže pa mu se mora dokazati zašto je kriv. Zato što je muško, naravno. I mora mu crtati sve. Sam si je kriv što ga je opet rasplakala.
Uglavnom, s tom se osobom ne družim više, trebalo mi je neko vrijeme da vidim kakva je i da je zapravo ona bila glavni uzrok mom živciranju i stresiranju, ali ovo je nešto što me još danas uspijeva šokirati kad mi ona padne napamet. Ali evo za kraj jedna polulijepa priča o papučaru koji je prvi puta nakon pet godina rekao ne i kad sam po prvi puta pomislila da su mu se otvorile oči. Uglavnom, cura je jadnička obrađivala godinama da dođe u isti grad studirati (da ga ima pod nadzorom ofc), ali ovaj se po prvi puta zauzeo za sebe i rekao "ne". Sada joj svaki vikend dolazi iz drugog grada jer svako "ne" također nosi svoje posljedice. Jbg.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se