Aha, da. Ček, šta?

utorak , 29.08.2017.

Kad bi me se pitalo što bih promijenila tu na blogu, bio bi to onaj dio kad se želiš ulogirat. A problem je kad napraviš 50. blog, imaš pamćenje ko ribica i zaboraviš i e-mail i korisničko i lozinku. E-mail još nekako, ali da ti pošalju lozinku (koja je vrlo vjerojatno ona ista ko i na drugih pet računa), moraš znati korisničko ime. Korisničko ime? Hmmm, s obzirom na to da svako korisničko izmišljam više nego što pišem post, šanse su nikakve da ću ga se sjetit. Jer kao treba zvučati "cool" i nešto čega ću se sjetit (mhm, ko da se ne znam).
Ja sam još mlada, ali nekad se ozbiljno zabrinem za svoje pamćenje. Znate ono kad idete po nešto u drugu sobu pa čim uđete, zaboravite po što ste došli? E tako je meni više-manje stalno. Vrlo vjerojatno zato što sad preko ljeta ne radim baš ništa već zurim pred sebe u kojekakve gluposti pa mozak oslabi ili šta, ne znam, ali bude u boljem stanju kad krene faks i silno štrebanje (možda je u tome problem?).
Krenu muke onda kad navečer trebam popit antibiotik koji ubija sve živo i neživo pa se ubijam razmišljajući nisam li ga popila već ranije, ali pretpostavljam da bih saznala vrlo brzo nakon mučnine i slabine (ili ne mora bit, ne znam jesam ikad dvije zaredom popila, a možda svaku večer popijem dvije, ko će ga znat). Zato se ja ne smijem bakicama i djedicama kad kažu da su zaboravili što su htjeli reći (iako oni to uglavnom kažu smijeh; ne znam je li fejkan ili zato što mogu zaboravit, a da se ne osjećaju glupo zbog godina). Dok neki kupuju cigarete (i to sam ja) na kiosku, ja već neko vrijeme gledam hoću li kupit križaljku jer znate, križaljke su dobre za razdrmavanje uspavanog mozga (usput, nikad mi nisu bile jasne polugole tete na naslovnici, možda da privuku križaljski ne nastrojeni puk?). Dogodi se isto i s hranom kad mi dan prolazi užasno sporo pa ne znam jesam li jela uopće (tad naravno, jedem za svaki slučaj. Više puta). Dakle, kod mene su pet razloga zašto zaboravljam (kad malo bolje razmislim o tom):
1. želim zaboravit (prođe glupi, naporni ispit koji položim, a čije polaganje simbolično prolazi bacanjem vražje skripte u kantu i momentalnim brisanjem svega iz glave da stane drugo)
1. a. neugodna sjećanja, naravno
2. zaboravljam jer zahrđam od podužeg nerazgibavanja mozga glupostima iz prve točke
3. kažem da sam zaboravila, ali zapravo nisam, samo ne znam što bih sljedeće "pametno" :) rekla
4. prošla sam kroz magična vrata
5. nebitno mi je.

Idem radit sad što god sam htjela radit, sam dok se sjetim (iako bi bilo najbolje otić spavat u ovo doba). LN onom ko može.

Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se