Drowning in my dreams...

utorak, 18.07.2006.

Djelić koji nedostaje...

Pronašla sam ga...jednoga dana...Sasvim slučajno...neočekivano...Komadić sebe koji oduvijek tražim...Pronašla sam ga...i odmah ga prepoznala...
Da...bio je to on...bio je pravi...znala sam to čim sam ga ugledala...I čim sam ga dotaknula znala sam...da ga ne smijem pustiti...Gledala sam ga...satima...satima...satima...samo nekoliko centimetara od sebe...Tako blizu a tako daleko...Gledala sam ga nepomično...A tako sam ga željela osjetiti...Tako sam ga željela zagrliti...udahnuti...sjediniti se s njim...ispuniti prazninu...i postati potpuna...Po prvi put u životu...Po prvi puta...potpuna...Nisam mogla skinuti pogled s njega...Jer bio je sve sto sam ikad tražila...Sve što mi je ikada nedostajalo...Onaj djelić mene što je bio neispunjen...Sada je bio tu...I on je dorekao svaku moju riječ...nadovezao se na svaku moju misao...osvojio je svaki moj pogled...raznježio svaki moj osjećaj...ubrzao otkucaje moga srca...probudio usnulu maštu...potaknuo zaboravljenu sreću...On je bio taj koji me razumio...razumio je sve...jer bio je isti...Bili smo isti...poput dijelova jednog tijela...jednog uma...jednog bića...Nekad davno razdvojenih iz neznanih razloga...Možda zato da bi se jednom...u vječitoj potrazi za onim nečim...ponovno sreli...povezani putevima života...putevima sretnih slučajnosti...ili sudbinskih niti...
Poželjela sam ga uvijek imati uz sebe...nositi ga u svome srcu i u svojoj ruci...posvuda...poput cvijeta...toliko rijetkog i posebnog...za mene jedinstvenog...
Željela sam čuvati njegove latice...grijati njegove korijene...gasiti žeđ u njegovim žilama...Biti njegov štit od vjetrova...kiša...oluja...gromova i valova...Njegova je bol punila moje oči suzama...A njegove suze...skrivene od svijeta...željela sam zauvijek izbrisati...
Željela sam ga štititi cijelim svojim bićem...kao dio svoga bića...Kao onaj djelić...Djelić koji nedostaje...
Gledala sam kako odlazi...
Željela sam pružiti ruku...Pružiti ruku i zaplakati...Vrati se...vrati mi se...vrati se...molim te...vrati se...toliko sam te tražila...vrati se...toliko sam ti se nadala...vrati se...toliko si mi falio...nisam ni znala koliko si mi falio...vrati se...toliko mi fališ...svake sekunde sve više i više...vrati se...vrati se...Željela sam mu potrčati u zagrljaj...željela sam ga zaustaviti...osjetiti...provesti vječnost u tom zagrljaju savršenstva...topline...i potpune ispunjenosti...Ali...progutala sam suze...I bol ostavila doboko u sebi...U onom najmračnijem kutku...Jer on ga nije smio vidjeti...
Nasmiješila sam se...Nasmiješila se i poželjela mu sreću...Iskreno...najiskrenije...od srca...Poželjela ostvarenje njegovih snova...Ispunjenje njegovih ambicija...Nasmiješila se u nadi da ću možda jednom moći postati dio njih...Postati onaj djelić koji nedostaje...Onaj djelić koji njemu nedostaje...Ali samo ako on to bude htio...
Ništa ne tražim...ništa ne zahtjevam...Ništa mu ne želim uzeti...Želim mu samo dati...Dati mu sve...Sve što ikada zatreba...I onaj osjećaj...Osjećaj potpunog...savršenog...dorečenog...
Nema više boli...nema više pitanja...nema više tišine...ni straha...ni praznine...
Ovdje sam...samo se vrati...
Udaljio se od mene...korak po korak...polagano...nečujno...osvrčući se...uputivši mi osmjehe i pozdrave...''Srest ćemo se...''
Praznina u meni bivala je sve veća...A tišina...tišina...tišina...sve glasnija...
U meni je vrisak zaglušio sve ostale misli...vrisak koji je tražio njega...zaboravljajući sve druge...prekrivajući ožiljke prošlosti...onim novim...najbolnijim...na onom mjestu gdje je ponovno otrgnut onaj djelić koji sam tražila...onaj djelić koji mi je nedostajao...onaj koji sam našla...i onaj koji mi još nedostaje...
Čekam ga...čekam...i čekam...danima...gušeći suze jastucima...bolesna od nervoze...u strahu od još jedne velike neslane šale života...Još jedne igre kojom me život ponovno želi gurnuti na dno...
Ali ne dižem ruke...
Ne mogu...ne želim...i neću...
Previše mi značiš...i predugo sam te tražila...Predobro me znaš...i ja tebe znam...znam te...iako kratko...poznajem srž tvoje prekrasne duše...
I ne mogu te otrgnuti željama...Ovdje si...iako daleko...ovdje si...i iako je tvoje mjesto prazno...ispunjeno tišinom...bolom i strahovima...čekam te...
Čekam da ga ispuniš upravo onim što sam tražila...
Onim što nikada neću moći objasniti...
Ali onim što možeš razumjeti...
Ti možeš razumjeti...
Jer ti si taj...
Onaj kojeg sam tražila...
Onaj djelić mene...
Koji trebam da bi bila potpuna...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv