ponedjeljak, 31.05.2010.

Čemu služi spavanje?

Tražim način da ti na 365 papirića kažem koliko mi značiš. Idiotski i djetinjasto? Je. I sama sam idiot i dijete, valjda si to već prihvatio. Ma jesi. Ako ne možeš bit sa mnom, s kim možeš? Poslovica da je problem dobro prespavati je dobila i znanstvenu potvrdu. Mogli su bez problema vršiti to istraživanje na meni. I onda odjednom...nema više sna. Osjećam se kao luđak. Šta napravi čovjek kad shvati da niti može bez nekog, niti može s tim nekim? Mislim, da se pripremim, jer shvatio si ti to odavno. Dal se odluči za jedno ili drugo? Ma de ne znam šta pričam uopće ni šta me muči, ali muči me. Valjda činjenica da ti i danas kao i prije godinu dana ne uljepšavam rođendan i činjenica da svaku moju riječ uspiješ povezat s nečim od prije. Mislim da ne bi uspjela izbrisat tvoju gorčinu ni da se ispričavam svaki dan. A u svakom trenu imam potrebu ispričat se :s Da, pišem nasumične gluposti al nije mi pretjerano bitno. Samo želim doć kući i zagrlit te. Znam da ćeš odlučit da me i dalje voliš.



"San je zato da se spava." - Ana (7)

Spavanje je potrebno našem mozgu, no znanstvenici nisu suglasni kako točno najvažniji organ našeg tijela izvlači korist iz tog procesa. Prema jednoj teoriji, san omogućava mozgu da pregleda i utvrdi bujicu informacija kojima je bio izložen u budnom stanju.


A sad Vi meni recite, čemu STVARNO služi spavanje?
02:17 | Komentari (6) | Print | ^ |

utorak, 25.05.2010.

Happiness feels a lot like sorrow. Happiness has a violent roar.

Strašna stvar je ta ljudska glupost. Svjesno ići protiv sebe i svjesno uzimati manje od onoga što ti treba. Uvjeravati se da je to baš to i da je sve baš onako kako treba biti. A podsvjest VRIŠTI ! No koga briga, vrištala sam i ja pa nitko nije obraćao pažnju. Ili je? Nebitno. Kad pogledaš malo bolje sve je postalo nebitno. Čak ni sreća više nije bitna. Jer ljudska glupost doseže toliku razinu da joj nikad nije dovoljno. Nikad ne možeš postići onaj trenutak kada si u potpunosti zadovoljan jer se onda pojavi onaj mali smrdljivi crvić i kopa ti po glavi. A ti se smiješ i pretvaraš se i sve je tako divno. Kome? Ljudima oko tebe, a ne tebi samom. Ajde, barem nekom. Neki dani su prošli tako da nisi znao tko si. No kao što rekoh, prošli su. Neki pak da si isuviše dobro znao tko si. Jedan dan se smješkaš prolaznicima, udjeliš koju kunu jadniku na ulici. Drugi dan si zuriš u prljave cipele, s gađenjem okrećeš glavu od jadnika. Jedino u čemu si ostao dobar je spavanje i sve tako brzo prođe, dani jedan drugog stižu. Vikendi bez alkohola jer ni to nije više što je nekad bilo. Više ne pijemo da zaboravimo. Jednostavno ne zaboravljamo. Jutro uvijek dođe, koliko god želiš da ne svane. Grč u želucu se uvijek javi kada se prva misao toga dana zavitla glavom. I shvatiš da su rijetki oni koji kad te pitaju "Kako si" to stvarno i žele znati. Onda jednostavno svima govoriš da si dobro. Jer kvragu, na šta da se požalim a da ne trebam objašnjavat svoje unutarnje stanje od zadnjih 5 mjeseci. Uostalom, odakle mi pravo da se požalim bez obzira kakvo moje stanje bilo kad je ONA bar 10 puta gore. I ne mogu joj pomoći. Koliko god htjela bit uz nju u tim trenucima, jednostavno nisam u mogućnosti. Bože, 11.06. je blizu, ako do tad ne bude sve dobro..ne znam.. Bit će. Mora.


Ali u vašoj glavi nema nikog drugog da bi gledao slike.


Teško je biti siguran, ali u ovo trenu to jesam.
Teško je biti sretan, ali u ovom trenu to jesam.
19:44 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.