...a Place Beyond the Sun...

Želim ponovno vjerovati u ljude i postojanje njihove dobrote.
Želim ponovno vjerovati u sve...u samu vjeru, u ljubav...
Želim trenutak u kojem će sve biti tako jasno, tako bistro.
Želim zvijezdu koja će mi osvijetliti puteve.
Želim vjerovati da sam donosila ispravne odluke.
Želim vjerovati da sam izabrala pravi put i da još ima vremena za ispraviti greške koje sam činila.
Želim biti dobra osoba.
Želim nacrtati slijepu vjeru, ljeto u nestanku, lucidan trenutak...
Želim značiti nešto nekome.
Želim sreću, smisao, usmjerenje...
Želim nadu...



Make a wish and place it in your heart;
anything you want, everything you want.
Do you have it?
Good.
Now believe it can come true.
You never know where the next miracle is going to come from,
the next smile,
the next wish come true...
But if you believe that it is right around the corner and you open your heart and mind to the possibility of it,
to the certainty of it,
you just might get the thing that you wishing for.
The world is full of magic.
You just have to believe in it.
So make your wish.
Do you have it?
Good.
Now believe in it with all your heart

Odlučila sam ispisati sve sitnice koje mi se iz dana u dan vrte po glavi, sve uspomene na tih naših par susreta koje nikako ne mogu zaboraviti...
Koliko god loših trenutaka, živciranja i svađa si mi pružio, toliko je bilo i onih lijepih, nezaboravnih...

Sjećaš se...
- Prvi put kad smo se trebali naći, kasnila sam. A ti si mi držao prodiku pola sata.
- Htio si me baciti pod tramvaj. :)
- Pjevao si mi Zeko i potočić, ali se nisi mogao sjetiti svih riječi. Kasnije dok smo prolazili trgom ulični svirač je pjevao baš tu pjesmicu, kakva slučajnost..
- Pitao si me da li znam kako se piše Trg bana Josipa Jelačića.. i znala sam
- Prvi blagi pogled prema meni uputio si kad sam s grčem na licu (od bolova u leđima) sjela na tvoju najdražu stolicu/fotelju (crvenu,mmmm) u bircu i pitao me "Jako te boli?"
- Pio si Schweppes Tangerinu
- Uvalio si se pored mene u fotelju s izlikom da me ne čuješ od glazbe :)
- Nismo se mogli namjestiti..doslovno sam ležala na tebi..
- Prva sam te poljubila, u vrat pa u usta..(a znaš da inače ne radim prvi korak.. )
- Drhtala sam od tvojih dodira
- Namjerno si govorio šaptom, samo da ti osjetim dah...
- Ljudi su se prebacivali na drugo mjesto koliko im je bilo neugodno
- Nismo marili za poglede uprte u nas
- Grijao si mi promrzle ruke
- Sljedeći dan sam opet kasnila, 2 min čak
- Potrgao si mi dugme na hlačama, slučajno, naravno.. :)
- Stjepan Božić je tu večer ipak dobio meč..kao što rekoh
- Imala sam modrice od tebe
- Mama ti je rekla da me ženiš ako budem htjela oprati posuđe..hahaha..
- U mraku su se pod crvenim svjetlom brojčanika sata vidjele samo tvoje savršeno građene ruke koje su me čvrsto držale
- Upalio si svjetlo. "Da te malo vidim", rekao si.
- Ljubio si me svuda..
- Ljubavna sjedala u kinu i tvoje pjevušenje meni na uho...I'll steal you Johanna...
- Everytime we touch heaven and earth collide, everything feels so right...sjećaš se toga? Da, da i to si mi pjevao...
- Nježno pritiskanje moje glave na tvoje rame, poljupci u lice i milovanje mojih prstiju..
- Hodali smo po ulici gegajući se dok si me držao oko struka zagrljenu s leđa

(...)

- Jedva sam otišla od tebe, a ti si se samo smijao... Nisam se ni okrenula, samo sam otišla. Jer znaš da bi se u suprotnom vratila... To si mi zamjerio.
- Nisi mi priuštio niti jedan pošten rastanak, uvijek pobjegneš bez poljupca.
- Cijela sam mirisala na tebe i taj miris će mi uvijek ostati u nosnicama..


A sjećaš li se ti toga?
Ili bar nekih sitnica?
Možda tebi nebitnih, ali meni vrlo bitnih.
Jer bez tih sitnica slika tebe u mojim očima ne bi bila potpuna.
Ti ne bi bio ti da ne pjevaš na sav glas i ne plešeš po ulici..zar ne?


Nadam se da pamtiš naše trenutke...

Sinoć...jedva prebrođena noć...
Suze su same tekle, prsa pekla kao otvorena rana.
Trebala sam te više nego ikad.
Da me zagrliš i kažeš da nisam sama.

I po prvi puta ostao si uz mene.
Iako ne tjelesno...osjetila sam te tu, tako blizu a tako daleko.
Napisala sam - Trebam te
A ti - Onda ću ostati.
To mi je pomoglo da zaspim.
Spoznaja da si ipak tu negdje...

Željela sam se naći u tvom zagrljaju.
Obavijena tvojim snažnim rukama.
Najsigurnije mjesto na svijetu.
Nema usamljenosti, tuge i boli.
Samo naši ritmično usklađeni udisaji i izdisaji.
Otkucaji srca koji će mi zauvijek odzvanjati u ušima.
Poljupci, presavršeni da bi bili stvarni.
Toplina tvog dodira dok mi mičeš kosu s lica.
Sladak miris tvoga daha dok mi šapućeš na uho.

Nedostaješ mi...

Uskoro...
I moje želje bi možda mogle biti ostvarene...
Možda...

Do tada...
Zauvijek si mi u srcu...

Još jedna tvrdo ukoričena knjiga je iza mene.
Zvuk prelistavanja stranica zvonio mi je u ušima.
425 stranica života, života nekih nepoznatih ljudi, upila sam
i u svakoj riječi našla nešto slično meni...
Osjećaje skrivene jako duboko...

" Čeznula je za njim. Nikad nije mislila da netko može toliko nedostajati nekome. Tijelo ju je boljelo od želje za njim. Ponekad nije mogla zamisliti kako će izdržati bez njega još jedan mjesec, još jedan tjedan, još jedan dan, još jedan sat. Na pomisao da ga neće vidjeti čitavih godinu dana ispod rebara joj se stvarao čvor nabijen panikom. Ponekad ju je plašila golemost te potrebe koju je osjećala. Kao dijete bila je sama sebi dovoljna i sretna, no činilo se da su se odrastanjem granice njezina bića polomile i rasplinule, pustivši je u svijet s otvorenim ranama. "

* Judith Lennox " Djevojke tamnih očiju "

Ništa.

Tražim te u drugima.
U očima prolaznika, stranaca...
U mirisu iznenadnog naleta povjetarca koji mi mrsi kosu,
U dodiru i poljupcu drugoga.
Nadam se da i ti tražiš mene
jer ja tebe još nisam pronašla.



You say you're cried a thousand rivers
And now you're swimming for the shore
You left me drowning in my tears
And you won't save me anymore

I know you know we've had some good times
Now they have their own hiding place
I can promise you tomorrow
But I can't buy back yesterday

"Vjerujem da za svakog od nas postoji osoba
koju bismo htjeli promijeniti...spasiti...
Za svakog od nas postoji osoba kojoj bismo vjerovali i voljeli je toliko
da bismo joj dopustili, pa čak i željeli, da uništi i nas...
A istina je samo jedna...sve na kraju umire... "

by Raiden Van Morte