nedjelja, 27.04.2008.

...Leave the memories alone...

Odlučila sam ispisati sve sitnice koje mi se iz dana u dan vrte po glavi, sve uspomene na tih naših par susreta koje nikako ne mogu zaboraviti...
Koliko god loših trenutaka, živciranja i svađa si mi pružio, toliko je bilo i onih lijepih, nezaboravnih...

Sjećaš se...
- Prvi put kad smo se trebali naći, kasnila sam. A ti si mi držao prodiku pola sata.
- Htio si me baciti pod tramvaj. :)
- Pjevao si mi Zeko i potočić, ali se nisi mogao sjetiti svih riječi. Kasnije dok smo prolazili trgom ulični svirač je pjevao baš tu pjesmicu, kakva slučajnost..
- Pitao si me da li znam kako se piše Trg bana Josipa Jelačića..rofl i znala sam beljsmijeh
- Prvi blagi pogled prema meni uputio si kad sam s grčem na licu (od bolova u leđima) sjela na tvoju najdražu stolicu/fotelju (crvenu,mmmm) u bircu i pitao me "Jako te boli?"
- Pio si Schweppes Tangerinu
- Uvalio si se pored mene u fotelju s izlikom da me ne čuješ od glazbe :)
- Nismo se mogli namjestiti..doslovno sam ležala na tebi..
- Prva sam te poljubila, u vrat pa u usta..(a znaš da inače ne radim prvi korak.. sretan )
- Drhtala sam od tvojih dodira
- Namjerno si govorio šaptom, samo da ti osjetim dah...
- Ljudi su se prebacivali na drugo mjesto koliko im je bilo neugodno
- Nismo marili za poglede uprte u nas
- Grijao si mi promrzle ruke
- Sljedeći dan sam opet kasnila, 2 min čak
- Potrgao si mi dugme na hlačama, slučajno, naravno.. :)
- Stjepan Božić je tu večer ipak dobio meč..kao što rekoh belj
- Imala sam modrice od tebe
- Mama ti je rekla da me ženiš ako budem htjela oprati posuđe..hahaha..
- U mraku su se pod crvenim svjetlom brojčanika sata vidjele samo tvoje savršeno građene ruke koje su me čvrsto držale
- Upalio si svjetlo. "Da te malo vidim", rekao si.
- Ljubio si me svuda..
- Ljubavna sjedala u kinu i tvoje pjevušenje meni na uho...I'll steal you Johanna...
- Everytime we touch heaven and earth collide, everything feels so right...sjećaš se toga? Da, da i to si mi pjevao...
- Nježno pritiskanje moje glave na tvoje rame, poljupci u lice i milovanje mojih prstiju..
- Hodali smo po ulici gegajući se dok si me držao oko struka zagrljenu s leđa

(...)

- Jedva sam otišla od tebe, a ti si se samo smijao... Nisam se ni okrenula, samo sam otišla. Jer znaš da bi se u suprotnom vratila... To si mi zamjerio.
- Nisi mi priuštio niti jedan pošten rastanak, uvijek pobjegneš bez poljupca.
- Cijela sam mirisala na tebe i taj miris će mi uvijek ostati u nosnicama..


A sjećaš li se ti toga?
Ili bar nekih sitnica?
Možda tebi nebitnih, ali meni vrlo bitnih.
Jer bez tih sitnica slika tebe u mojim očima ne bi bila potpuna.
Ti ne bi bio ti da ne pjevaš na sav glas i ne plešeš po ulici..zar ne?


Nadam se da pamtiš naše trenutke...


19:08 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.