burleska

evo, upravo sam bia na typovom blogu sto me inspiriralo da vam donesem pricu jednu pricu sa Iskonovog natjecaja koju nalazim naprosto genijalnom. prica je zavrsila medju 50-ak i sad se dalje ocjenjuje, a ja je nalazim vrhuncem umjetnosti kratke price u hrvata. nesto na tragu maupassanta. prica je,naravno, moja. ima jos jedna ozbiljnija -(koja je usla medju 20-ak po ocjenama, nije da se hvalim (ne, uopce)-, ali ta mi nije nesto napeta.

BURLESKA

"Velika, bijelo okrečena sala. Netom lakirani parket. Klavir marke Dorfmeister širi snobovski miris ebanovine. Jedna grana rascvjetalog bagrema paluca po mramornom odboju viktorijanskog prozora. Jedna šugava, pederska jednooka zvijer hladi dva smeđa testisa na svježem proljetnom lahoru. Ostavlja magličasti, ljubičasti prdež na crnosjajnoj površini klavira, prdež sinkroniziran sa šizofreničnim notama Vivaldijevog Proljeća.

– Charles, ti šašava mačko! – viče gđica Pinplinsky i smiješi se smiješkom.
– Tako, gospodine Albrechte, samo slobodnije. A sad allegro, samo allegro, gospodčiću moj dragi!

Lepezasti bijeli rukavčići od fine čipke histerično vrludaju po crno bijelim tipkama. Charles allegro trijebi gljivice sa preostalog oka po partituri od jelenje kože. Tra-la-la!La! Tako je usiljeno veselo! Tra-la-la-la!

– Ah, gospođice Pinplinsky, uz vas se osjećam tako sretnim dok zajedno sviramo. Sve je tako shique i mondeno! Kako ste vi samo plemeniti! Imate tako divne duge prste. Pitam se samo..
– Što se pitate, dragi moj gospodčiću? Što se pitate?” Glava joj ritmično poskakuje na vitkom, plemenitom vratu.
– Pitam se-odgovara šapćući kroz note, u nadi da će ga ipak čuti- bih li Vam mogao turnuti prst u picu?

Glazba naglo utihnu.
– Dakle, gospodine…!? Smjesta napustite moju rezidenciju!
– Ali, zaboga, pa samo sam komplimentirao Vašem licu!
– Zar zbilja??! Jao, jao! Oh, oh, ja sam razumjela nešto sasvim drugo! Ali, svirajmo, dragi moj umiljati gospodčiću, svirajmo! Neka glazba otkloni sve nesporazume! Ovog puta allegrissimo, Albrechte! Allegrissimo!

Šizofreničan, Vivaldi opet uzima maha i Charles se već prekobacuje, frkti i mijauče. Joj, Charles, ti pederska zvijeri!

Najednom on naprasno prekinu svirku na svojoj strani klavira i pogleda joj u oči.

– Gospođice Pinplinsky, želio bih Vas obavijestiti da ste me savršeno dobro razumjeli. Vaše zirkanje na stranu za vrijeme allegrissima, kao i miris sasušenih vaginalnih sokova u Vašem donjem rublju o tome nedvosmisleno svjedoče. Ukoliko mi ne dopustite da Vam turnem spomenuti prst, riskirate vrlo vjerojatno srcepuknuće koje se, znajte, dalo spriječiti jednom odista smiješnom sitnicom.

Odmjeri ga svisoka, kako i dolikuje dami njenog staleža i položaja, beskrajno povrijeđena u svojem dostojanstvu.

– Vi ste, gospodine Albrechte, hulja i prevarant. K tome ste još i ucjenjivač. Znajte da Vas nalazim odvratnim i gnjusnim. Ali, evo, izvolite, turnite kad već morate, Vi hijeno među ljudima, da mi srce kasnije ne prepukne na prizor Vašeg beživotnog tijela!

…

– A sad se konačno vratimo našem nesretnom Vivaldiju! Idemo iznova, I ovog puta bez zastoja molim!

I nastavi se Tra-la-la! u brončano poslijepodne, allegrissimo i vrlo aristokratski."