paradoks ateizma

ako se neko i zajebe pa procita postove na ovom blogu,
da ga odmah obavijestim da nece biti nikakvih slikica,
smajlica, slatkih fotografija i ostalih sranja.
takodjer, neki ljudi su izrazili zelju da me upoznaju (citaj: da mi se
osvete za kirurski precizne komentare koji su ostavili ruzne oziljke
po necijim blogovima), a posto sam ja uvijek za dijalog, dajem
im priliku da piju sa izvora nepresusne mudrosti.
mozemo dalje.


dakle, ovaj post je reakcija na recentni modni novitet pljuvanja
po svim religijama i po samom cinu vjere.cini se da je to postalo
hit ovih dana, nesto sezonski, tipa pederskih espadrila i ruzicastih
kosulja iz Miami Vicea. svi su odjednom spoznali koliko je vjera/
religija zlo i kakve strasne posljedice ostavlja na svijet oko sebe.
cak postoji na kewl listi blog posvecen ateizmu
koji je zapravo pljuvacnica svih vrsta religije, premda je njegov autor,
naravno, slobodouman i demokratican, kako i pristoji jednom svjezem,mladom intelektu. doticni, kao i premudri Knjigoljub, je uvjeren kako je povukao nepostojeceg boga za testise i sada pise okolo s namjerom da ljudima objasni kako ne postoji bog,
vec je to sve skupa ugodna razbibriga nedjeljom ujutro.

Vjecni sjaj Knjigoljubovog nepobjedivog uma baca
snop svjetlosti u jamu katolickog nistavila i razotkriva (gle!) riječ "vjerovati" kao krivca za sve varke i fikcije,nit koja je jedva vidno strsila iz pomno sazdane fabrike religiozne mitologije, a koja ce, sad kad je on povuce, otpetljati sve te zamrsene poluistine. Vidite, rijec
"vjerovati" je karika koja nedostaje na prijelazu iz mesa u metafiziku, portal koji transcendira ovozemaljski bitak,bas kao zivotinja koju su znanstvenici prije par dana nasli dokazom prijelaza zivotinja iz mora na kopno. I sad nas velegenijalni Knjigoljub, u svom bljestavilu lingvistickog satorija, upotrebljava glagol "misliti" umjesto "vjerovati" te bliznjemu u ocajnickoj potrebi za podrskom govori umjesto: "Vjerujem u tebe.", "Umisljen sam u tebe"(sto, sasvim slucajno, pase njegovom egu), odnosno pita doticnog umjesto: "Jeli mi vjerujes?", :"Jeli mi mislis?". Da, mislim, Knjigoljube, mislim da te volim.

No, ono sto me najvise fascinira kod navedenih gurua
je slijepa privrzenost znanosti. Medjutim, znanost, na njihovu zalost,s obzirom na zbilja bitna filozofska pitanja, nema nikakve odgovore:koji je smisao zivota, kako je nastao covjek (ako evolucijom, odnosno mineralima iz Velikog Praska,kako je nastao prvi
element), koje su tajne ljudskog mozga(savjest i emocije),koliki
je svemir, itd. Pa ipak oni su UVJERENI (osim Knjigoljuba, on je umišljen) da znanost krije odgovor, UVJERENI u sposobnost intelekta da razrijesi velike misterije; moje pitanje je koliki je ego potreban da se svome mozgu, koji se u vecini slucajeva ne moze sjetiti sto ste jucer rucali, pripise tolika moc?
Sto je tolika privrzenost znanosti ako ne... slijepa vjera u znanost? Znanost se u tom slucaju transformira u religiju, i to religiju lisenu svakog elementa utjehe, religiju toliku plitku
i smijesnu da je to ono istinski PARADOKSALNO iz naslova.

Veceras dok se budete molili Darwinu za moju dusu, neka vam
u glavi odzvanja ova utjesna misao H. Arendt koju sam pronasao na
nikolinablogu: Ateisti su idioti koji misle da znaju odgovor na vjecnu zagonetku.

Voli vas sve, a pogotovo Knjigoljuba,
Vas lepi cane