Lako štivo https://blog.dnevnik.hr/lakostivo

srijeda, 26.09.2007.

U zanosu (2)

Krenuo je u još jedan napad, vještim jezikom za čas me vratio u isto raspoloženje. Pustila sam da me liže i oblizuje, da me draži i mazi, da me dovede do samoga praga orgazma, a onda, kroz uzdahe, glasno sam zastenjala: - Ne, ne mogu više, ne! Jebi me Marko, jebi me! Želim te u sebi, jebi me Marko ... ne mogu više izdržati, želim tvoj kurac, moram ga osjetiti, jebi me! –

Kako li se samo moćno osjeća muškarac kad mu žena tako govori. Oči su se sjajile, adrenalin divljao tijelom. Brzim potezima izvukao se ispod mene i položio me na sam rub trosjeda. Bila sam mu tako lako dostupna, potpuno otvorena, a položaj na rubu nije mi dozvoljavao prevelike kretnje, uzmicanja. Bila sam njegova, u potpunosti mu predana. Kleknuo je ispred mene, kurac mu je bio već odavno spreman. Onako tvrd, širok i dugačak lagano me pomazio po klitorisu, usminama, sve do samog ulaza u međunožje. Lagano i polako umakao je glavić u tople i ljepljive sokove moje nutrine. Lagano me mazio tako sve dok nisam zatvorila oči, tada je znao da sam spremna.

Ušao je naglo, brzi i grubo, ušao je do kraja. Zar je moguće da je toliko veliki kurac tako lako prodro pružajući i užitak i bol?! Zar je moguće da ga toliko lako guta cijeloga?! Udari su bili siloviti, žestoko, jebao me kao nikada do sada ... kao da se sva sila, njegova snaga i sva muška veličini stopila u jedno. Udari su bili snažni, sjekli su me kao mačem, jebao me bez milosti.

Vrištala sam i stenjala, uzdisala i hvatala zrak, bilo je grubo, bilo je žestoko, bol se smjenjivala sa užitkom, a užitak s boli. Nitko me ikada nije izjebao tako, bez imalo milosti, kao da nisam njegova, kao da mi želi pokazati koliko je snažan, kao da mi želi dati do znanja da sam njegova, samo njegova jer nitko me nikada neće jebati tako.

Dao bi mi trenutke pauze, da se odmorim, pripremim na još, na dalje. Dao bi mi priliku da otvorim oči, pogledam ga, obližem usne i kažem mu: .- Jebi me, jebi me još.-
Kako li ga je to samo palilo, provokacija koja uvijek uspijeva, koja uvijek pogađa cilj.

Koju taj kurčinu ima, koja snaga, izdržljivost, pastuh kojeg je nemoguće nadjahati, snagator kojeg je nemoguće izmoriti. U njegovim snažnim i žilavim rukama bila sam poput igračke, sa tako moćnim kurcem među nogama totalno nemoćna, njemu podatna i prepuštena.
Vlažna i topla pičkica, tvrd i dugačak kurac, oboje željni sexa, uspaljeni, tako jebeno kompatibilni, tako savršen spoj.

Hoću li izdržati, jurilo je mojim mislima, hoću li?! Već pomalo na izmaku snaga, gotovo bez daha, kad promijenio je ritam. Samo vrhom svoga moćnog oružja, kratkim i brzim pomacima dražio je sam otvor moje pičkice, čekao je da se odmori, opustim, čekao je smiješak na usnama da krene dalje, u još jedno osvajanje.

I bilo je tako. Vidio je dozvolu u mojim očima, čitao je želju na usnama. Tako se dobro razumijemo, a sve bez previše riječi. Znala sam što slijedi, a znao je i on da želim to, baš to.

Oblizao je prste, sva tri: kažiprst, srednjak i prstenjak, oblizao ih i dobro ovlažio, pomazio guzu ... navlažio je, opustio. Lagano je prstom kružio okolnim stjenkama sve do samog središta, sve do otvora. Kažiprst je ušao lako, tek uz pokoji uzdah ... u kombinaciji sa srednjakom tijelo se grčilo, uzdasi bili glasniji, češći.
Spremna sam, uđi, uđi, ali polako, daj mi dovoljno vremena da se opustim, da te primim, pogutam cijeloga.
Ulazio je polako, milimetar po milimetar slušajući što mu govorim, osluškujući svaki uzdah, svaki pomak moga tijela.
Šaputao mi je tiho: - Ševim te u guzu, želiš li to, ha?! Želiš li?!Ševim te u guzu, samo se opusti, samo još malo... – sa svakom riječi mišići su pružali sve manji otpor, pokerti postajali brži, a kurac je jednako lako klizio kao i maločas u vlažnoj i podatnoj mi pičkici. Ulazi je dublje, dublje, koliko god sam ga puštala.
-Sad, sad me ševi! Ševi kako želiš, tvoja sam! – potpuno opuštena i predana izustila sam kroz uzdahe jer svaki pomak bio j nalik orgazmu, svaki dodir dovodio me do vrhunca.

Uzdisali smo i stenjali i čuli su nas svi, od prizemlja do 7. kata jer ševio me tada ko nitko nikada, ševio me bez mislosti, snažno, grubo, žestoko i silovito. Bio je to vatromet od samoga početka do kraja, čista ekstaza začinjena slatkom spermom s vrha njegovoga kurca.

26.09.2007. u 17:55 • 19 KomentaraPrint#^

nedjelja, 23.09.2007.

U zanosu

Ušao je u stan pomalo oprezno. Veza nam u zadnje vrijeme baš i nije išla, zapravo zapela je na nepremostivom problemu i sve više pucala po šavovima.
Došao je na moj poziv, iako je znao što očekujem i želim od njega, svejedno je bio oprezan. Sve polako i u rukavicama.
Nisam tražila puno, al za njega je bilo i peviše. Trebala sam potvrdu zašto baš ja, željela sam da to izgovori. I što sam više šutjela ne dozvoljavajući razgovoru da ode u neke druge vode, njemu je bilo sve jasnije da mora progovoriti želi li me zadržati. A riječi nisu išle, kao da su od olova, kao cementom vezene, a ja, ja sam sve više odmicala od njega, sat je otkucavao, pjesak gotovo iscurio.

Ustao je i prišao mi, sjeo iza leđa i privio se uz mene. Bilo je jednostavnije govoriti mu tako, nego suočiti se s mojim pogledom punim išćekivanja. Takav muškarac, a takva kukavica kad su emocije u pitanju.
Ljubio mi je kosu, ljubio vrat, mirisao kožu i nježno na uho šaputao sve ono što sam morala čuti.
- Trebam te, trebam uz sebe. Želim te, želim uz sebe jer volim te ševiti, volim ševiti u guzu, volim te lizati jer tako si slatka ... lizao bih te satima ... tvoja koža tako fini miriše ... trebam te, želim te ... trebam sex s tobom jer takav sex sam oduvijek želio! Volim kad vrištiš, kad nas čuju od prizemlja do 7. kata ... žudim za tobom, tako si spontana ... Želim tu spontanost koju osjećam kad sam pored tebe, pališ me Lucy, tako jebeno pališ ... strašno mi to treba ... Trebaš mi ti jer privlačiš me opako ... – poput bujice nadirale su riječi – Nedostaješ mi, nedostaješ ... – riječi su bile sve tiše, a poljupci su ih dostojanstveno zamjenjivali.

Jezikom je prošao obrisim moje ušne školjke, nježno i polako grickao resicu, ljubio je usnama. Poljupci niz vrat redali su se jedan za drugim izmjenjujući s ugrizima. Zna on kako mene učiniti nemoćnom.
Prstom je nježno ocrtavao moje usne, dao mi da ga grickam zubićima, uzdisao dok sam ga dodirivala jezikom, primala usnama.

A on, on mi je dirao grudi, čvrsto ih uzimao dlanovima, gnječio, štipao, pa nježno masirao, a želje je rasla i rasla ... sve više.
Podigao mi je ruke iznad glave, lako svukao majicu, u trenu otkopčao grudnjak ... a onda, ljubio niz kralježnicu poput velikih kapi kiše ne ispuštajući ni trenutka bradavice iz ruku.

Ustali smo gotovo istovremeno, ovaj stolac više nije mogao izdržati strast koja se nakupljala. Više nisam mogla podnositi pomisao da ga ne dodirujem, ljubim, morala sam ga imati, morala osjetiti.

Poljubac je bio dug, pohlepan jer trebao je utažiti svu želju, prebao je premostiti sve što nas je ovo vrijeme razdvajalo ...
Njegove usne, toliko su mi nedostajale, njegov okus, topao i vlažan jezik, sva ta slast i sva ta strast ... kako li smo uopće mogli živjeti bez toga.

Skidanje je bilo brzo, poput divljih zvijeri kidali smo odjeću jedan s drugoga jer želja je rasla, postojala neizdrživa, a poljupci je više nisu mogli zadržavati, dodiri utažiti.
Sjeo je na kauč, povukao me na sebe, ljubili smo se jednako nezasitno, a on je i dalje mazio moje grudi, ukručene bradavice i vruču, ustreptalu kožu.
Spuštao je poljupce polako, nježno klizeći ispod mene. Tijelo je zadrhtalo, koža se naježila jer jezikom je taknuo samo središte užitka, ružičasti pupoljak koji je neumorno pulsirao. Lizao je sve, redom, klitoris i usmine, ljubio ih, sisao, dražio jezikom, nježno i polako, zatim grublje i brzo. Oštrim, ukočenim jezikom ušao bi duboko u mene, onoliko koliko su mu dopoštale čvrste stjenke vagine, gutao moj sok, ostavljao vlažan trag posvuda. I ne znam tko je od nas vlažio više, ali nije ni važno, jer uživamo, oboje. Jezik je putovao klitorisom, usminama, vaginom ... sokovi su tekli ... lizao je guzu, vlažio i opuštao otvor za sve ono što namjerava učiniti, za sve ono što želi, što želimo oboje ....

Jednako smo uživali jer koliko užitak njemu predstavlja uvaliti se između mojih nogu, kušati me lizati ... toliko gušt predstavlja meni svaki njegov dodir jezikom, svaki pomak prstima ... A on tako dobro zna, jer on je vrhinski majstor. Tako dobro zna kad i gdje će me dotaknuti. Tako dobro poznaje moje tijelo i tako dobro osluškuje uzdahe ... Samo on zna pronaći G točku, samo on zna natjerati me da svršim samo jednim dodirom, samo on zna natjerati me da vrištim od užitka i da svršavam ne jednom ne dva puta već onoliko puta koliko me želi čuti, onoliko puta kolikoželi da ga stišćem bedrima, koliko želi da ga odgurnem od sebe i govorim mu: - Ne više, ne mogu više, ubit ću te takneš li me ponovno! –

A onda se smijemo zajedno, on sav ponosan što tako djeluje na mene, a ja oporavljena od orgazma, mirna i zadovoljena.

Nastavak slijedi

23.09.2007. u 21:06 • 8 KomentaraPrint#^

nedjelja, 16.09.2007.

Stranci

Sreli smo se danas, on i ja. Nismo to tražili, nismo planirali, željeli ... ali sreli smo se. Kao dva stranca, bez pozdrava, bez osmijeha, samo sa zebnjom oko srca, sa strahom u kostima, što ako učini nešto, što ako posustanem, što ako ...

Znam, noćas spavati neće jer da zatvori oči, sanjao bi mene i znam noćas ljubiti je neće jer da je poljubi, ljubio bi mene ..

Tako stvarno, tako istinito, tako bolno i prokleto!

A ja, ja sam se smiješila, smiješila danas, smiješila zbog njega, zbog njegove crne kose, zbog njegovih plavih očiju, smiješila zbog njega i još uvijek se nadam, makar znam da nazvati me više neće.

Mi smo stranca dva, bez osmijeha, bez pozdrava, samo stranca dva koji jedan zbog drugoga čak ni zastati neće.

16.09.2007. u 14:54 • 17 KomentaraPrint#^

četvrtak, 13.09.2007.

Ah ...

Napetost između nas mogla se već i nožem rezati. Ma, daj, ne pričaj mi te priče, oboje znamo zašto si tu, oboje znamo što želimo. A želimo isto, sigurna sam.

Ljubim te strastveno, gutaš me još strastvenije, ruke putuju posvuda, nezasitne. Prislanjaš me na zid i podižeš na sebe, ljubimo se još, ljubimo se dalje bez prestanka, nezasitno, požudno.

Dižeš me i nosiš u sobu, ljubiš me i dalje, jezikom istražuješ usne, dodiruješ jezik, uzdišem, uzdišeš, a napetost i dalje raste.


Spuštaš me na sofu. Osjećam težinu tvoga tijela na sebi, pritišćeš me, težak si, ali poljupci ne prestaju, pa pritisak s lakoćom podnosim. Lijepo te je osjetiti, ponovno osjetiti. Ljubiš mi bradu, ljubiš vrat, poljupci spuštaju se.

Rastvaraš mi bluzu, grubo je trgaš ne bi li mi što prije došao do grudi. Ljubiš ih nježno, jezikom dražiš bradavice, a one spremo odazivaju se pod toplim i vlažnim dodirom. Znaš da volim grublje i znaš a volim brzo, ali ne ... ti uživaš po svom. Ližeš me i ljubiš ... polako, sasvim polako.

Mučiš me, znaš to, baš mučiš, pusi sad to, dragi, pusti.
- Ne mogu više izdržati, jebi me. Želim te u sebi. -
- Želiš me? Sviđa ti se to? -
- Želim, želim što prije! Želim te, jebi me ... ne mogu više čekati .. ah, jebi me .. - govorim ti kroz uzdahe.

Ma, nastavite sami ovu priču, izmaštajte do kraja, ja odoh telefonirati i riješiti ovu napetost među nama.

13.09.2007. u 08:14 • 11 KomentaraPrint#^

utorak, 11.09.2007.

Niske strasti

Raskošna, obla, putena, seks bomba tu preda mnom. Ne, ne želim te slušati. Šuti, dušo, šuti. Želim te gledati, želim te dirati, mirisati … dušo, želim te okusiti, probati, provozati …

Vidi ih! Pogledaj kako sline, pogledaj kako gutaju te pogledom, skidaju mislima … Vidiš li, osjećaš li …
Osjećaš li kako si moćna, možeš ih imati, svakoga od njih. Samo se nasmiješi i tvoji su … ljubit će tlo po kojem hodaš, lizati potpetice, mirisati skute. Govorit će ti: - Gospodarice, daj mi da budem tvoj rob!- osjećaš li to?!

Daj, učini ono, znaš, ono, izluđuj ih još malo. Da, upravo to … tako mazno otvaraš sjajilo, počiš usne, rastvaraš usta, a onda polako, sasvim lagano dodiruješ ih kistom. Gornju, zatim donju usnu, punom dužinom, dodiruješ ih kistom, nanosiš sjajilo. A one izgledaju još veće, bujnije, tako sjajne, zrele i sočne.

Učini to, učini do kraja. Tareš usne jednom o drugu, sjajilo voćno i ljepljivo razlijeva se. Tako su oble, tako meke… Obliži ih mila, obliži polako.
Tako, točno tako … koja predstava, najbolja si glumica.

Diše li netko u ovoj prostoriji, još netko osim tebe ili je sve zastalo, vrijeme se zbog tebe zaustavilo. Osjećaš li to, primjećuješ li?!

Prebaci noge, popravi čarape. Dodiruj ih prstima, klizi … Nek svi osjete da ih samo one dijele od tih dugih nogu, baršunaste kože. Pusti ih nek guštaju još malo, pusti ih nek uzdišu, nek im se usta osuše … nek pate … maštaju …

A sada mila, ustani, vodim te kući. Popravi suknju, ali tako da se nagneš, nek vide ti grudi, rub grudnjaka do sada skriven od pogleda. Dođi, vodim te jer želim te ljubiti … želim te dodirivati, lizati, želim te imati, probati, provozati …

I baš je čudan taj muški svijet i baš su smiješni svi jer ne znaju da samo žene ljubiš ti!

11.09.2007. u 11:55 • 1 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 10.09.2007.

Susret

Dočekao me u zračnoj luci, promrzlu od zagrebačke zime, umornu od magle, kiše … čak ni ovdje, daleko na jugu, više nema sunca, čak ni ovdje neću se ugrijati, čak ni ovdje, vatra koja tinja u mom srce, neće se rasplamsati …

On, stigao je još prekjučer, autom, dalek je to put … Hladan, ozbiljan, naizgled nezainteresiran, sebi dovoljan … otvara vrata automobila, smješta kofer i dok zatvara vrata prtljažnika s podrugljivim smiješkom pita me:
- Nećeš me ni zagrliti, poljubiti? Ništa? –
Hahaha – smijem se u sebi, grlim ga, ljubim mu obraz, govori koliko mi je nedostajao i kako sam jedva dočekala da ga vidim – ako možeš ti mene, mogu i ja tebe jednako zadirkivati. Hajde da vidimo kako će se ova igra igrati i tko će prvi odustati.

Polusatna vožnja protekla je uobičajeno, izvještava me o obavljenom poslu, nedostacima, problemima … hvali jedne, kudi druge suradnika … govori mi stvari koje me očekuju, kojima se prvima moram posvetiti, što od mene očekuju …

Ne, večeras ne, večeras ne idem tamo … prvo hotel, želim se naspavati, odmoriti, moram se opustiti … sutra ću se smiješiti, sutra rješavati probleme … sutra ću
- Al večeras slavi se?! – govoriš mi
- Ne, u hotel … - moram se isplakati, moram … što li zapravo moram???

Maleni hotel, sakriven u noći, natopljen hladnom kišom, a unutra … sunce! Topao, raskošan … tako drugačiji od vanjskog pokrova …
Recepcionar pruža mi ključ, glasno ponavlja broj sobe na zadnjemu katu, govori kako je hotel prazan jer svi su u restoranu preko puta, slave …
Uzimam ključ, a on spušta moj kofer usred lifta, dok vrata zatvaraju se za mnom ponavlja broj sobe, kao da provjerava da li je dobro zapamtio broj koji je recepcionar toliko puta ponovio …

- Dolazim za pola sata! – govori mi – Trebam li što donijeti? – pita me
- Samo sebe – govorim mu i smijem se – eventualno šampanjac i ne zaboravi jagode –

Igra nastavlja se!
Soba poput princezine. Veliki, masivni, hrastov namještaj, krevet s baldahinom, satenska posteljina … savršen spoj i savršen red kojeg je šteta kvariti, gužvati …
Ostavljam kofer i skidam se … hidromasažna kada za tren će me opustiti, dovesti u red.

Puštam vodi da me masira, malo tu, malo tamo … pojačavam i stišavam mlaz … kako na kojem mjestu … a onda … opuštanje. Sjedam na klupčicu kade i puštam vrući mlaz da me udara tu, točno tu u kralježnicu, na spoju vrata i ramena. Tu opušta, najbolje … vruća voda slijeva se leđima, pomalo prevruća jer ježim se od tog dodira, al opušta, ne prestajem … zatvaram oči, meditiram …

Umom prolaze trenutci lijepi i sigurni, tijelom struju toplina … i tko zna koliko bi još sjedila tako da me nije omeo zvuk mobitela i glasnog lupanja po vratima, sve u isto vrijeme.

Uzimam mobitel, zove on, javljam se i istovremeno otvaram vrata …
- Nema više jagoda, pa sam donio čokoladu – govori mi u mobitel dok pogled nam se susreće na vratima.

Mokra, ogrnuta samo ručnikom ostajem nijema, skamenjena … mislim da sam upravo izgubila u ovoj igri.

10.09.2007. u 10:17 • 4 KomentaraPrint#^

petak, 07.09.2007.

Samo jedan SMS

Jučer sam tisuću puta provjeravala mobitel, provjeravala, osluškivala, iščekivala, samo jedan SMS, samo tvoj. Jučer si mi nedostajao, jučer sam bila slaba, jučer sam te opet željela.

Prošla su tri tjedna otkako sam te ostavila, da, zaista sam te ostavila. Znam, bila sam goropadnica, ledena kraljica, al jedino to bio je ispravan način da shvatiš, da shvatim, da ne posustanem i da zaista bude kraj. Kraj krajeva, konačan kraj bez nade, lažnih obećanja, bez sutra, bez možda. Kraj, samo kraj.

Da kažem hvala, bilo bi premalo, da kažem bilo je lijepo, bilo bi prejednostavno jer bilo je posebno, bilo je intenzivno i tako vatreno, čista ekstaza, vulkanska lava od početka do kraja.

Previše razumijevanja, previše poziva, poruka, beskrajnih razgovora s previše začina, a sve isprepleteno, ovijeno strašću … previše, predugo … ne znam kad je vrijeme prije proteklo i ne znam zašto je uopće toliko trajalo …

Mobitel još je pun tvojih poruka, čuvam ih još, čuvat ću ih još malo, još koji dan, još tjedan … još malo. I zapravo je dobro što jučer nisi poslao SMS jer bila sam slaba … i ne javljaj se više jer ne želim te više … samo ponekad padam pa poželim da me netko uhvati … netko … ne ti, ne on … netko … netko drugi!

07.09.2007. u 10:41 • 19 KomentaraPrint#^

četvrtak, 06.09.2007.

Zavedi me

Napokon sam skupila hrabrost, izašla iz sigurnosti svoga doma i suočila se sa svijetom kakvog uopće ne poznajem.

Iako je to odluka koja se dugo kuhala u mislima, nikako da zaživi, nikako sakupiti dovoljno hrabrosti i jednostavno krenuti.

Za sve je pomalo kriva moja najdraža Plavuša, dogovor je bio brz, nenadan, trebala mi je utjeha, trebao joj je razgovor, Nisam ni znala u što se upuštam wink

Noćni život grada započeo je, spremna ili ne, bez vjenčanog prstena na ruci, zakoračila sam u život kakvog sam davno zaboravila. Život kakvim sam živjela sa 16-18-20 godina.
Plavuša, onako putena, uvijek nasmiješena, povela me na turneju, a ja Pepeljuga, nervozno sam je slijedila. Krenule smo od Routa, bio je to pravi pogodak. Obučena u crno, s pogledom čvrsto uperenim u Plavušu, pokušala sam ostati neprimjetna … samo pokušala jer nismo još ni ušle, a već me neki tip nudio da sjednem tik pored njega nut

Rout me oborio s nogu, onako otrcan, a udoban, jednostavan, a topao, budio je strah, dizao adrenalin, a opet … stvarao romantiku. Poželjela sam se usred Routa naći u zagrljaju voljene osobe i uživati u onome glasu, ljuljati se uz zvuke gitare.
Nisam bila opuštena, al … istinski sam uživala.

Poslije Routa došao je hm … ne želim vam reći, došao je P. O, da, P., sjećanje još izaziva osmijeh. Plesni podij?! O, ne, pa ja se ne sjećam kad sam zadnji put plesala u javnosti?! Odavno se već nisam prepuštala zvucima muzike izvan svog dnevnog boravka, ureda, a samo u dnevnom boravku plešem onako kako samo ja znam, bez obzira na to što drugi misle o tome.

Fiksiram Plavušu pogledom, a ona smiješi se, cvrkuće, flertuje s muzikom, ritmom, atmosferom i sama sa sobom. Fiksiram je i plešem, samo da se pogled ne susretne s tuđim, samo da ostanem neprimjetna. I dok izvijam se u ritmu, dvije ruke nježno me dodiruju, plešem dalje jer sigurno samo u prolazu je. I plešem dalje, a dodir ne prestaje. Pjesma, druga, treća, a ruke još uvijek tu su. Okrećem se i poklanjam mu smiješak, Plavuša se smije, a ja, totalno nespremna na sve pokušavam ostati hladna, sabrana … Moj smiješak doživljava kao pozivnicu i privija me uz sebe, drži u zagrljaju i poklanja poljubac u obraz.

Trebala mi je utjeha te večeri, možda mi je trebao i zagrljaj. Iako sam pobjegla od njega, poput prave Pepeljuge, taj zagrljaj pomogao mi je da se osjetim živom.
Bilo je još zagrljaja te večeri, još nježnih dodira i poklonjenih osmijeha … iako je sve to bilo samo az tren, samo u prolazu, probudili su ženu u meni, ženu koja je godinama spavala dubokim snom u svom zlatnom kavezu pod staklenim zvonom.

Probudili su ženu koja je itekako živa. I kad u komentaru piše:
„ROMANTIKA I PRESTRAŠNI OKOLO!
ODOZADNI ZAGRLJAJI!
BRACO!
ČAGA!“ – to je to, to je podsjetnik na tu večer, to je podsjetnik koji me diže, izaziva smijeh.

Hvala ti Plavušo, bez tebe to ipak ne bi bilo izvedivo tko zna još do kad kiss

06.09.2007. u 12:46 • 9 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (8)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (6)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (16)
Ožujak 2007 (16)
Veljača 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opis bloga ...hmmm... jednom rijeci sladunjavo, melankolicno ... ups, to su vec dvije rijeci wink

lucy013@gmail.com



Crno i bijelo

Image Hosted by ImageShack<br />
<br />
<a href=Free Counters
Free Counters

users online


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

to je najbitnije... da živiš... da nisi umrla iznutra... to ti treba dati nadu i snagu. netko je jednom lijepo napisao: kad dotakneš dno, put je samo prema gore... ti si svoje dno ostavila iza sebe yes

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...od ljubavi na ovoj zemlji sve je lakše,
vatra čisto gori, cvijet se slađe razmnaža,
muškarac i žena idu kao jedno,
ne skreću očima ...
(poslao Reggie)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ljubavnici hodaju po tankoj žici, a ako su vjernici, onda su u još većoj neprilici. Da u zemlju propadnemo našli bi nas da nam sude. .... Otkad je ulaznica za raj nejebica? Seks nije prljav nego božanstven .... by Slaven



Povremeno svratim:
Freestyler
Top sicret
Auris
Crvena
Cro download mp3
Zitta
Moj obrok
Slaven
Putena mala
Wall
Mala_vragolanka
Funnelcloud (fotke sunca, mora, munja - savršene)
Lebowski

Moj najdrazi:
Postsecret


Licenca

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada