Lako štivo https://blog.dnevnik.hr/lakostivo
petak, 25.05.2007.
Tajna
Toplo-hladno, toplo-hladno, odnos koji već predugo traje. Ili me hoćeš ili nećeš, sad ili nikad. Jednostavno je dosta čekanja, uzimam stvar u svoje ruke.
Znala sam da radi duže, gotovo kao i svake večeri, znala sam da je sam u uredu. Raspustila sam kosu: crnu, dugu, sjajnu, obukla haljinu kratku, malo iznad koljena, al dubokog dekoltea.
Kap parfema i još kap iza koljena, maskara, ruž, ulje za kožu … želim da noge sjaje, one su večeras moj adut.
Kao što sam i pretpostavljala sjedio je u uredu. Obasjan samo stolnom lampom, zamišljenog pogleda u računalo.
Upalila sam svijetlo, željela sam da pozorno prati moju predstavu, brižno smišljen scenarij, da ga prati od samog početka. Prilazila sam mu sve bliže … sigurna koraka, nježno njišući bokovima, dodirujući kosu. Ušla sam u ured lako, graciozno, poput mačke, oslonila se stražnjicom na stol.
Sjedio je duboko naslonjen u fotelju, totalno zbunjen, izgubljen, šokiran mojim dolaskom. Sjela sam na stol lako, nečujno … prekrižila noge visoko, haljina se zadigla, koža zasjajila …
Promatrao me od kose do sandala … u početku nervozno, brzo … kao da mu nije jasno što radim tu na njegovom stolu, što očekujem … A onda je pogled postao sporiji, detaljniji … nagnula sam se sasvim malu unaprijed … skrenula pažnju na grudi, rastvorila usne i čekala …
Stotinke, sekunde … prolazile su sporo, beskrajno sporo. Sada ili nikada … ili me želiš ili ne želiš …. Gledam te, trudim se ostati sigurna, samouvjerena, makar iznutra kipim, adrenalin kola žilama, još uvijek kontroliram disanje …
Gledaš me i razmišljaš, kalkuliraš?! Hoće li sve ostati samo na uredskom flertu ili će postati avantura?! Odrasli smo, oboje sami, slobodni, ne gubiš ništa, ne gubim ništa … nitko neće znati …
Tko dolazi sada, u ovo vrijeme, a napokon je mir u ovome uredu, napokon ne zvoni telefon … Napokon sam sam i napokon svoj. Ona?! Od kuda ona?! Od kuda sad??? Zar smo imali nešto dogovoreno, kako sam zaboravio …
Pogledaj tu kosu … sad mi je jasno zašto je nikada u uredu ne nosi raspuštenu … Nije ljuta, smiješi se, tako me zagonetko gleda … možda onda ipak nisam ništa zaboravio, ali .. što se onda događa …
Tako je lijepa, tako dotjerana … ah, te noge … tako duge, glatke, sjajne, … sandale decentne, crne, tako je elegantna, i baš je dama … nazirem joj grudi, meke i oble, tanak struk … ova haljina joj pristaje tako zanosno izgleda večeras, mogao bi je gledati satima … gledati, a ne dirati … šteta je kvariti tako savršen spoj …. Gledat ću je još malo ….
Ustajem, napokon ustajem, prilazim ti blizu, sasvim blizu. Lijepa si, prelijepa … iznenađuješ me, uzbuđuješ me, tko bi ti odolio …
Trebali smo to učiniti davno, još davno prije … zašto sam toliko čekao. Prilazim ti blizu, sasvim blizu, uzimam te u naručje …
četvrtak, 24.05.2007.
Željela sam ...
Oduvijek sam željela biti vilom. Hodati tiho, ... sneno ... polako.
Govoriti mirno, u stihovima,...
Govoriti vilinjskim jezikom kojeg razumiju smo oni čista srca ... srca punog ljubavi ...
Željela sam ljudima stavljati san na oči, djeci dijeliti osmjehe ...
Biti mila, biti vila, tako nestvarna, plavičasta, laka kao pero ...
... nošena vjetrom, buđena prvim, nevinim zrakama sunca, ... okupana rosom ...
Željela sam pisati pjesme anđelima, najljepše melodije pustiti da plove morem...
... odmarati se među oblacima ...
... nositi haljine bijele, prozirne, ... kititi se školjkama, ružinim pupoljcima i mirisati svježe, toplo, jedinstveno, ... željeno ...
Željela sam biti vila, ali ... tko još vjeruje u vile?!
utorak, 22.05.2007.
Volim ...
Volim kad me nazoveš, onako … iznenada, samo da bi mi čuo glas.
Volim kad pošalješ poruku za dobro jutro ili laku noć …
Volim kad šećemo jedno pored drugoga i nije važno ništa i nije važan nitko, čak ni riječi nisu potrebne.
Volim slušati tvoje priče, volim se smijati tvome smijehu.
I sve mi se čini da volim tebe, zbog tebe, makar to ne izgovaram, makar to ne priznajem.
Volim kad dođeš onako iznenada, kad me poljubiš još na pragu, puštajući vratima da se sama zalupe.
Volim kad me podigneš i odneseš u postelju …
Volim kad me poljubiš toliko strastveno da niti ne stignemo do postelje …
Volim kad me uzmeš grubo, brzo … kad strgneš gaćice, kad me grizeš, podigneš na ladice i jednostavno uzmeš.
Volim kad si nježan, kad me ljubiš, diraš, kad usred svega zastaneš da bi mi pogledao u oči, promotrio moje lice.
Volim kad zastaneš usred svega da bi me poljubio.
Volim kad neobrijanom bradom prođeš mojim leđima, a onda … duž guze. Kad se stražnjica podigne, ispupči tražeći još.
Volim kad me diraš prstima i kad ih poližeš kako bi okusio moju nutrinu.
Volim kad mi ljubiš čarape, volim kad mi ostavljaš cipele … volim tada biti gore … gospodarica u štiklama, vladarica ritma, dubine …
Volim kad mi ostaviš čarape, kad prekrižim noge, a ti me uzmeš straga, dok prsti klize niz čarape.
Volim kad mi stišćeš bokove, volim kad mi gnječiš grudi, volim kad mi diraš kosu, grubo, polako …
Volim kad svršavaš u meni, po meni …. Volim kad sam tvoja … volim kad si moj …
Volim kad me čuvaš, volim kad me maziš. Volim se priviti uz tebe i sanjati.
Volim tebe i drago mi je da postojiš tu za mene.
Pisano nekom i nikom, i ima istine i nema … nisam mogla započeti prežestoko da vas ne šokiram od ranoga jutra 
subota, 19.05.2007.
Kako ponovno pronaći ljubav?!
Pokušavam već danima napisati ljubavni post, ali kako pisati o ljubavi kad je ne osjećaš?! Kako pisati o ljubavi kad je se ne želiš sijećati jer u sjećanja dolazi sve ono loše ... iako ne boli više, još uvijek povrijeđuje.
Kako pisati o ljubavi kad nema one slatke čežnje, želje, išćekivanja ... Čak ni usne više ne bride jer ne žele biti ljubljene, jer nema nikoga ko bi bio vrijedan da ga ljube. Žele li uopće ljubiti?!
Ni grudi se više ne nadimlju, ne uzdišem brzo, plitko, ni srce više ne kuca brže, ostao je samo onaj tupi osjećaj praznine, nemir u želucu, neispisana stranica u srcu ...
Kako napisati ljubavni post kad mi nije stalo, kad nikome nije stalo... kad ne dajem ljubav, kad ne primam ljubav ... kad je život stao, srce zalupilo vrata, duša se stegla ... kad oči više ne vide, kad ruke ne prepoznaju ...
Kad ne znaš želiš li uopće nešto novo, kad znaš da ne želiš staro ... kad jednostano nema ljubavi. Kako je pronaći, kako probuditi???
I mnogi će sada odmahnuti rukom i reči: Joj, daj, pretjeruješ. - al ne sudite prejako jer niste probali, a vjerujte mi, niti ne želite probati ...
ponedjeljak, 14.05.2007.
Ostavljam ...
Ostavljam vas ovaj tjedan, napokon idem i ja malo do mora iako idem na plažu na kojoj je započelo sve ono loše, ipak idem. I dok me nema, i dok slamam i zašivam svoje ranjeno srce, ostavljam vam svoje postove na čitanje, sortirane ovako nekako po temama:
Ljeto
Ljetna noć
Ljubav na pijesku
Opuštanje
Romantika/Erotika
Njemu i njoj
To bi mu radila
Desert u crvenom
Poljubac u liftu
Miris višnje
Trenutak u vremenu
Pjenušava kupka
Poljubac njen
Malkice žešća erotika
S mirisom kave i okusom strasti
Tako to nekako počinje
A ovako se nastavlja
Biserna ogrlica
Pjenušava kupka (2)
Tuga
Prah
Dosta ...
Naviru sjećanja
Jedna plaža
Tko zna, možda kad se napokon suočim sa svim svojim strahovima, bolima i porazima, možda onda i mene napokon krene. Možda i ja napokon ponovno doživim ljubav.
četvrtak, 10.05.2007.
Jedna plaža
Postoji jedna plaža koju ne volim.
Postoji plaža koju ne volim, a na koju se opet vračam. Postoji plaža na kojoj nema školjaka, ali ja uspijevam pronaći poneku. Postoji plaža na kojoj vjetrovi pušu, al ja joj se opet vračam. Već 4-5-6 put i ne brojim više jer opet ću doć'.
Postoji plaža samoće, postoji plaža tuge .... i slomit će mi srce, al opet ću doć'.
Postoji jedan grad koji i nije grad i postoji bol, a i ljubav je bol, moja bol.
I kad je tiho i kad je plaža pusta, kad sunce dodiruje kožu, a vjetar mrsi kosu, kao da možeš zaustaviti vrijeme i pustiti misli da lutaju. Kao da možeš postati dio plaže, pustiti suze da zveče kao kamenčići.
Znala sam da odlazi, znala sam da me izdaje ... bila sam na plaži koju ne volim dok ju je ljubio ... i opet joj se vračam ... slomit će mi srce, znam ... al ja ću, ... ja ću ustati, zalizati rane i krenuti ...
Postoji jedna plaža koju ne volim i postoji bol i moja bol.
utorak, 08.05.2007.
Samo tuga ...
I ne osjećam se najbolje zadnjih dana, i nisam ona prava, tuga me slama ... mjeseci pred nama puni su sjećanja, bolnih uspomena ... i nije mi baš bilo lijepo prije godinu dana, nije mi lijepo ni sada, sve mi se nekako vraća ... pucam po šavovima, zaboravljam stvari, ne želim ništa, ne veselim se ničemu ni nikomu ... koliko još, do kad, pitam se sve češće ... opet sam nestrpljiva, opet tužna ... ruke mi drhte, noćima ne spavam ... i nisam dobro zadnjih dana, sve teže to prikrivam jer tuga me slama ... i nisam dobro i nisam jaka ... život kao da je jednostavno stao, zapela sam u vremenu i ne mičem se jer nema ničega zbog čega bi imala razloga pomaknuti makar ruku ...
I ne znam dal ću pisati ponovo i ne znam kad ću pisati ponovo, ni što ću pisati ... al tu sam, samo trenutno ne mogu maštati, ne mogu sanjariti, a kamoli pisati ...
ponedjeljak, 07.05.2007.
Pjenušava kupka (2)
Vjerujem da ste svi u međuvremenu isprobali poneku pjenušavu kupku, a kako je bilo meni one noći, pročitajte u nastavku. Ukoliko se ne sjećate kako smo u kadi završili .... pročitajte ponovno Prvi dio
Dođi, uđi ... ionako me nisi dovoljno nasapunao. -
Gotovo u sekundi skidaš sve sa sebe, i majicu i traperice, al bokserice ostavljaš meni. Te su moje omiljene, crne, uske Skiny, tako dobro ih popuniš, tako dobro ti stoje. Vlažnim prstima prolazim rubom bokserica, dodirujem sve šavove ostavljajući pjenasti trag za sobom. Guram prst uz bokove i skidam ih, spuštam do koljena, a dalje padaju same. Oh, pa ti si već spreman, kao iznenađena sam, u punoj veličini i snazi stoji tu predanom, zbog mene. Dodirujem ga prstima ... polako, sasvim polako, ... a onda čvrsto, čvršće primam ga uz korijen, stišćem ga i masiram, polako, kružno, čas čvršće, čas lakše .... Kažiprst i srednjak druge ruke vlažim na svom jeziku, ližem ih polako, gledajući te u oči, dodirujem ih usnama, prvo kažiprst, pa srednjak, a ona oba prsta nestaju u mojim usnama i izlaze vlažni, sjajni .... dodirujem usne srednjakom, vlažim ga još jednom jezikom, a onda te dodirujem .... znaš što bi ti sada radila, sve sam ti pokazala ... al prvo uđi, daj mi da te nasapunam, operem, izmasiram. Dođi, uđi.
Tijelo uz tijelo, vlažna koža pored suhe. Puštam vodu iz tuša da se slijeva između nas. Dopuštam kapima da nas razdvoje. Poljubi me pod tušem, nek se usne spoje, okusi izmiješaju, kao na ljetnom pljusku, poljubi me. Daj mi svoj jezik, obujmit ću ga usnama, kliziti po njemu .... Liznut ću ti usne, grcnuti ih, ljubiti. Ljubi me, pusti vodu neka teče, mene će isprati, tebe navlažiti ...
Dok se ljubimo, rukom uzimam gel za tuširanje, obilno ga izlijevam na dlanove i dok me ljubiš razmazujem ga na tvoja leđa, ramena, prsa ... a onda rukom ponovno tražim tvoje međunožje. Osjećala sam ga dosad na svome trbuhu, a sada ga primam, uzimam u ruku sklisku od gela i masiram. Stišćem ga i masiram. Oteo ti se uzdah .... pojačala sam stisak, ubrzala ritam ... Sviđa ti se?! Reci mi ....
Ne govoriš ništa, već me ljubiš, ljubiš još strastvenije, nezasitno. Okusi usana miješaju se s vodom iz tuša, al nitko je niti ne zamjećuje. Naša vruča tijela kao da isušuju vodu, kao da hlapi od tolike strasti. Usne se još uvijek ne razdvajaju, ali tijelo mi okećeš od sebe, puštaš usne .... ruke mi podižeš, stavljaš na zid, sasvim malo svijaš moja leđa, tek toliko da se guza izboči, tek toliko da me namjestiš, tek toliko da me pripremiš ....
Trljaš me, mažeš gelom. Ponovno sam skliska, vlažna, tako podatna, tako spremna. Propinjem se na prste, stražnjicom prolazim po tvom udu, kružno ga dodirujem, dražim te .... Hajde, ... uzmi me! Uzmi me sad, .... zabi ga! Rasturi me! Osjećaš li kako sam vlažna, koliko spremna, skliska od gela, vlažna od želje.
Uzmi me! Uzmi me! – govorim ti – Tako, baš tako!
Žestoki udari jedan za drugim smjenjuju se, i dok se oporavljam od jednog već dolazi drugi, žešći. Šakama mi čvrsto stišćeš grudi i nabijaš me. Tako si velik, tako krupan, ne, ne možeš uči cijeli ... Žestoko je, žestoko, al izdržat ću .... rasturi me, napuni me – vrištat ću na kraju..
Gubim snagu, još malo, još malo .... osjećam ubrzavaš, udari su žešći, silovitiji. Ah! Ah! -jedino je što se čuje. Blizu si, blizu, gubim dah, snaga me napušta. Svršavaš, sasvim mirno i polako pomičeš se. Osjećam kako se trza, osjećam kako napetost popušta ....
Moje nemoćno tijelo u tvojim rukama, iscrpljeno, sretno, mirno i spokojno. Ljubiš mi vrat, poljupci klize duž kralježnice ... maziš mi guzu, ljubiš ramena, al ja ti ne uzvraćam. Još uvijek naslonjena na zid, izmorena, zadnjim trunkama energije izgovaram ti: - Istuširaj me dragi i odnesi u krevet jer ja više nemam snage nizašto.-
Zaspali smo tu noć u zagrljaju, omotani ručnicima, sanjali slatke snove prepune poljubaca.
subota, 05.05.2007.
Poljubac njen
Ljubav! Nakon svega ponovno ljubav. Nešto novo, neistraženo, neiskvareno ... Prvi poljubac, prvi dodir, onaj sjaj u oku, slatkoća otkrivanja i .... zaljubljenost.
Ponekad bi posumnjao da li je moguće opet, da li je moguće ponovno zaljubiti se. A sada se smješim od same pomisli na nju ... Na spomen njena ima osjetim onaj čudan osjećaj, poput leptirovih krila u trbuhu, onu nemoć u kostima.
I dok je čekam smješim se, opet se smješim. Zapravo, ne skidam osmjeh s usana od onog dana kad smo se sreli, od onog pogleda, prvih riječi, dodira. I dok mi prilazi, srce brže kuca, dah zastaje, miris polja vanilije u zraku je.
Njene usne ... ah, kako me ljube njene usne. Osjćam dodir njenih usana na svojima, osjećam kako ih rastvara da bi se spojile, dotakle sa mojima, osjećam slatkoću, njen dah.
I dok se ljubimo, leptirići brže mašu krilima, srce kuca jako, brzo, žešće, a ona ... drhti.
Drhti tu pod mojim prstima, drhti poput travke na vjetru ... poput ranjene prtice, slama se i drhti ... ili drhtim ja od želje, od sreće što je imam.
To divno biće od kojeg se zemlja brže okreće, taj tanak vrat, krhka ramena ... tako je nježna, tako posebna. Dok se ljubimo, privijam je uz sebe, ne želim da nestane, ne želim da prestane ... privijam je uz sebe, držim u zagrljaju, držim oko struka. Tako je uzak, bojim se da je ne stisnem prejako ... tako je posebna, tako krhka. Ne usuđujem se zagrliti je jače, zagrliti je onoliko čvrsto koliko želim ... da je ne polomim ... da je ne ozlijedim, slomim ... svoju ljubav, čarobnicu zaljubljenosti, vilu moga srca.
Još osjećam njene usne na svojima, od poljednjeg susreta njihov dodir još je živ. Osjećam njen vrat, tu finu meku kožu na jagodicama svojih prstiju ... osjećam kako se ljubimo. Poljupce kao da krademo ... to mi daje snagu da preživim, to mi daje hrabrost da izdržim ... od susreta do susreta.
I, evo je, siže ... ne, ne vidim je još, još je tamo negdje skrivena iza krošanja drveta, iza rascvjetanih ruža u parku, još je tamo negdje, daleko, al osjećam onaj dobro poznati miris polja vanilije ... miris koji ostaje na koži, odjeći, usnama ... još dugo i nakon njenog odlaska.
Reggie, sretan ti rođendan! Nježnu ljubav ti želim!
četvrtak, 03.05.2007.
Pjenušava kupka
Dan je bio dug, naporan. Gosti su upravo otišli, a u stanu samo su ostali krš i lom. Gomile zaprljanih tanjura, iskorištenih čaša, bezbroj vilica, noževa, ... al vrijedilo je. Ti raspremi sobu, a ja ću oprati suđe tako da ujutro pijemo kavu u miru, da dan provedemo negdje vani, u prirodi ... Da provedemo dan kako želimo.
...
Još malo, još samo malo, još ovo operem, još ovo obrišem, još ovo .... i gotovo. Napokon gotovo, sad već zaista padam s nogu od umora, a onda čarobne riječi: "Skini se, spremit ću ti pjenušavu kupku, zaslužila si."
Mala kupaonica obasjana samo svjetlošću svijeća, mirisna kupka, mmmmm, podsjeća na jagode, bogata pjena, samo za mene. Za mene od tebe, kupka spravljena sa ljubavlju.
Pjenušava kupka i mirisne soli opuštaju mišiće, bolna mjesta sve manje bole, stopala se oporavljaju. Toplim ručnikom prekrila sam lice i više ne postoji nitko i više ne postoji ništa, samo mir, moj mir.
Negdje, kao u daljini, čujem vodu kako polako žubori, kapi udaraju o pjenastu površinu jedva čujno. Cijediš suvišnu vodu iz spužve, nježno prolaziš mojim ramenima ... Pružam ti ruke iz vode, jednu, pa drugu, prođi i njima. Tople kapi padaju po mojoj koži, spužva nježno dodiruje. Tako si blag, tako nježan, tako mi ugađaš.
Izranjam polako iz vode, centimetar, po centimetar, puštam grudima da provire iz pjene ... dodirni ih. Prođi spužvom po bradavicama, samo grublje, sasvim malo grublje. Daj im da se ukrute, iskoče. Ne, ne rukom, bilo bi to prelako, ukruti ih spužvom, dodirom, taaaako.
Okrenut ću ti sada leđa, prođi duž njih. Podignut ću guzu, pustiti polutkama da iskoče. Imam li pjene na njima? Prođi mi guzom, isperi pjenu, dodirni je. Mmmmm, taaaaako, baš tako. Mmmmm, tu, baš tu. I već sam opuštenija i već se baterije pune.
Hoćeš li me istrljati gelom za tuširanje?! Prema osmjehu zaključujem da je pitanje suvišno.
Tako si glatka, tako .... skliska, pusti me da uđem. Nestao bih sada u svim dopuštenim i ne dopuštenim kutcima tvoga tijela. Ušao bih lako, tako lako. Tako si skliska, gel čini svoje. Daj mi da uđem ...
(nastavit će se)
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (8)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (6)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (16)
Ožujak 2007 (16)
Veljača 2007 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opis bloga ...hmmm... jednom rijeci sladunjavo, melankolicno ... ups, to su vec dvije rijeci
lucy013@gmail.com
Crno i bijelo
Free Counters
to je najbitnije... da živiš... da nisi umrla iznutra... to ti treba dati nadu i snagu. netko je jednom lijepo napisao: kad dotakneš dno, put je samo prema gore... ti si svoje dno ostavila iza sebe 
...od ljubavi na ovoj zemlji sve je lakše,
vatra čisto gori, cvijet se slađe razmnaža,
muškarac i žena idu kao jedno,
ne skreću očima ... (poslao Reggie)
Ljubavnici hodaju po tankoj žici, a ako su vjernici, onda su u još većoj neprilici. Da u zemlju propadnemo našli bi nas da nam sude. .... Otkad je ulaznica za raj nejebica? Seks nije prljav nego božanstven .... by Slaven
Povremeno svratim:
Freestyler
Top sicret
Auris
Crvena
Cro download mp3
Zitta
Moj obrok
Slaven
Putena mala
Wall
Mala_vragolanka
Funnelcloud (fotke sunca, mora, munja - savršene)
Lebowski
Moj najdrazi:
Postsecret
Licenca
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada