skaska

evo sam se našla u jednom velikom trgovačkom centru. da ne bi bilo i tračka sumnje, pohodila sam ga svojevoljno bez prisuća preparata farmaceutske industrije, opojnih droga i alkohola. tek obična smjesa kofeina i nikotina dovoljna da me digne iz bespuća ove smešne zbilje u kojoj, kak je mogel pretpostaviti i mali Ivica, idemo čas lijevo, čas desno i svi pijani bez kapi alkohola. mrzim grr nadpolovične većine i umišljene veličine što je jedno te isto, a trenutno kaj da je prošel neki blitzkrieg i u samo malo, litl faking dana teška me spoznaja predmnijevana obuze potkrijepljena činjenicama suštim i tustim kako se i opet radi dil tamo gdje se ne bi smio, o sveca mu gdje svi ti rastu i zašto konačno ne uvenu.
no, sada neću o tome nego o ovome što sam začela, a to je šetnja i kupnja u trgovačkim, montažnim centrima u kojima trenutno možete kupiti neke stvari domalo po cijeni koju realno vrijede. pa sam tako kupila šal koji je bio 274 kuna za ciglih dvadeset, a s obzirom da nije običaj cijenkati se tamo, nisam išla dalje dolje iako je stvarno dolje bolje.
i dok sam tako pustošila last cijene guštajući osjećaj neke virtualne prednosti i dobiti, zađoh prvi puta u zahod. tamo obitelj previja bebu na za to predviđenom mjestu. sjetih se davnih dana kada smo ta previjališta viđali samo izvan granica lijepe naše, pa smo se divili kako su na zapadu uviđavni i kako misle na sve. doista misle. ima i zahoda za invalide, papirići se uredno domeću, vodica curi, šamponček napunjen, a sve garnirano kontinuiranim mirisima limuna, naranče, pa čak i grožđa. nisam sigurna je li hektor, izabela ili nešto treće, no nije se štedilo. naravno, jer ljudi koji kupuju moraju imati popratnu logistiku, te me ne bi čudilo da se uskoro ne uvede i neki korner u kojem bi se parovi, ako im se između dvije kupovine prohtije, lagano ili žestoko poševili. Dakako, nedostaje još i stol za rađanje, a zašto ne i kada, jer to je puno prirodnije i kul. nakon poroda u kadi bile bi predviđene babice centra koje bi pričuvale i možda podojile friškog budućeg kupca, a majka bi za to vrijeme nesmetano dovršila kupnju.
al ono kaj je posebni zajeb i što je totalno iznekontrolirljivo (haha koja riječ?!) jest glazba. Jer dok kupujemo gaće, šalove, majice, burek i slične pizdarije cijelo vrijeme nam pjeva Vaya Con Dios. E jadna moja Vaya što te snađe. Jedno popodne, za stolom od pleksija, na stolicama od pleksija, neki dečki u kravatama i odijelima potpuno predani poslu pod kreditima s nejačadi i uncavim ženicama doma odlučiše: pod Vayom se najbolje kupuje. kaj se mene tiče dobra je i zdenka, zdenka vučković

pa evo kaj ja mislim o cijeloj toj spiki vezano uz aktu paktu, sopu, repu, anonimuse i tak to kaj mi je već sve skup antipatično na prvi dvogled. dakle, ni med medom ni pravice, neko bagrem, neko livadu, a bogme neko i cvetni. prikupljam informacije i kad ih procedim dogodi se tak da iz svega ispadne deci nečega kaj bi zvučalo ko idite mi svi skup u lepu našu.
već sam ovđekarce pričala o tome kako su se glazbenici lepo zaštitili, pa i svaka šuša koja propjeva na šupak i biva puščena ili ne puščena na koje uređajno tijelo za to napravljeno dobiva pinku. kako u svijetu ne postoje samo glazbenici i "glazbenici" tako ovi ostali bivaju pokenjani, no većina je za to sama kriva. nit se bune nit se organiziraju, međusobno dapače se destabiliziraju i situacija je zatečena takva da mi se ne da uopće razglabati, bolje da gledam pršić kroz prozorčić.
no, danas mi je zapeo za oko jedan postić na fb-u gospodina jasmina krpana u kojem je on metnul svoju fotku neprežaljenog prevoditelja, stihotvorca i tamburaša đonija johana the stulica, a autorsko mu je djelo eksploatirano ko nafta, plava riba i muškarci od žužike. i sad veli jasmin da di bi on bil da su mu samo kunića davali kad su tu fotku uzimali za sve moguće svrhe i posvrhe. jest jasmine, istina je. većina autorskih djela fakat u ovom svijetu "s vama kroz život" i "to je ono pravo", stvorena od autora nazbilj ima poziciju besplatne kurve. ipak velim, zapitajmo se, koliko su autori mogli učiniti sami da ih nitko ne hebe besplatno. koliko, kada, kako, zašto, na koji način...ja velim puno, jer držim se one narodne: mene ne bu niko hebal (besplatno)

samo provjeravam jesam li upamtila lozinku i sve to (od druge!) i jel' sve funkcionira bez obzira na vremenske prilike