skaska

dok su im kolegice i kolege mic po mic prodavale dušu u žrvnju ofanzivnog žutila za kruh i mesni doručak, oni su u ladu ladili jaja i slično na, kak jacika veli, plaćici. kupoval ih ni nigdo jer su donosili informaciju, a ne senzaciju. koji će nam k informacija, pa ionak nam je sve jasno, ter nas podsjeća da nemamo muda. ajde de oladi s tim. nego, voljela sam čitati tu novinicu. osobito kad je bila onak velka. imalo je to svojih prednosti, primjerice u tramvaju. u tramvaju kad bih otvorila ondašnji veeeeliki vjesnik nitko se ni usudil dizati me sa stolca, a ni pomisliti da bi se negdo primil za ručku blizu mene i udril švicanje. taj veeeeliki vjesnik bil je dobar i za pranje prozora, ma bil je multipraktik.
i ja sam nekaj črčkala po njemu sve dok me nije skinula kolegica koja je oblačila, odnosno delala modu.
al iskreno mislim da bu agonija još trajala. pa ovakva država treba imati novinu koja donosi informaciju, a ne senzaciju. ko šiša kaj je nigdo ne čita. bu tarzan sve sredil!