skaska

ponedjeljak, 31.05.2010.

tris tris triska

ha, valjda bu znal kaj bu s tolkim novcima Luka. mislim, koja je to lova u tom nogometu. to se nemre uspoređivati s gladijatorskim borbama, jer ovi su dobivali frišku figu. patetična bi bila usporedba frika koji je danas objavil nekakvu spiku o cijepivu protiv raka cica, jer njegovo ime ni ne znamo, a Luka, Luka je pronesel svoje ime puno dalje od zadarskog zaleđa. takav je to današnji svijet. tam im curi nafta, tu nekom curi v žep. samo, jedno mi se pitanje postavilo iznad stare glave. naime, jučer sam gledala Luku kak je hodal nakon potpisivanja Dubrovnikom i ni bil sam. tu je bila i nezaobilazna Mamić trojka. kaj su pak oni potpisivali i kak ih više ne zaboli jagodica prsta od silnog potpisivanja.

- 22:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 29.05.2010.

ex kluziva

za razliku od nekih naših novinara ja sam proverila vijest. sused Joža mi je rekel da se ukida spika s flašama. ne bu majci više ovi kopali po kontejnerima. mislim, ukidaju se i kontejneri u užem smislu. a cuga bu ostala na istoj cijeni, ako i ne bu poskupila u širem smislu. sad sam već polako počela vjerovati u vladine mjere i to da bumo se zvlekli iz krize

- 08:26 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 28.05.2010.

osel 2010.

djevojke su izgledale sjajno. dale su sve od sebe. /završenocitato/ Zagreb, Zagreb, ja bezobrazna, ne jednom, ne dvaput, triput Zagreb, Zagreb, Zagreb, ab ovo je metropola

- 07:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 26.05.2010.

HOLDING STEŽE OBRUČ

Grad nema love. To znam iz prve ruke, ono iz prvog malog prsta, iz crnog ispod nokta. No, da je mašta isisavanja nepresušna dokazano mi je danas moćnom spregom tzv. Komunalnog redarstva i Zagrebparkinga. Priča ide ovako: živim u mirnoj ulici u kojoj žive mirni ljudi koji manje više imaju aute koji više manje na tehničkom prolaze kroz iglenu ušicu. Dakle, raja koja puni budžet prolijevajući znoj i boreći se dan po dan da kako tako prežive u lijepoj nam sjebanoj našoj.
Imam dvorište i kolni ulaz. Igrom slučaja danas mi je došao kum pa se parkirao na moj kolni ulaz, jer nekaj dela i donesel je nekakv materijal za delati. Uz taj kolni ulaz odvajkada ljudi parkiraju sve do crkve i nikome ne smetaju, osim što tu ima par stvari za rubriku "vjerovali ili ne". Primjerice ucrtana zebra koja vodi od mog susjeda u moje dvorište. Ponukana dugogodišnjim iskustvom shvatila sam da ona služi samo za one koji se uz moju ogradu žele popišati, posrati ili noću ufiksati.
Danas su teatralno pristigla prvo tri "pauka" i podigla prvo kuma s kolnog ulaza, a onda sve redom aute kako su odvajkada parkirani. Aute koji doslovce tjeraju majke s kolicima na ulicu nisu dirali. Kako mi je kuma strefilo srce dok mu je auto već ležao u Samoborskoj sa soma kuna kazne zvrckala sam sve živo da shvatim o čemu je riječ. Prvo sam pomislila: eto netko dolazi, možda i sam gradonačelnik, pa miču sve aute da ne smetaju njegovoj amfibiji. U policiji su rekli da nemaju veze s tim. U Zagrebparkingu su rekli da je to akcija Komunalnog redarstva i da to rade po cijelom gradu u zonama gdje nema nikakvog znaka, pa se ti rajo poslije žali upravi Vodovoda. Lova se treba namaknuti svim paucima pardon sredstvima. Pauci su dolazili svako malo po tri, i stalno su imali kipati nekaj, jer nisu svi uspjevali dojavljivati i dežurati ter obavještavati ljude da tu dižu. Nekolicina koju sam osobno upozorila mislila je da se šalim ili čak da nisam normalna. U toj nevjerici čak sam pridržavala golim rukama opasnog i otrovnog pauka dok je jedna od gazdarica limenog ljubimca trčala moljakati da joj ga skinu jer da tu radi sto godina i nikad još tako nešto doživjela nije. Brus, skinuli su auto, ostala je kazna od 500 kuna, pa se ti jebi.
S druge pak strane dični Holding i dično Komunalno redarstvo vodi vrlu brigu o raji koja plaća visoki harač svaki mjesec za nešto što uopće ne dobiva. Osim što je cesta puna rupa, osobno imam slučaj JABLAN koji sam oprostila Gradu, ali sada neću, jer sam ispala glupa i naivna kokoš.
Dakle, prije tri godine, za vrijeme velike oluje, krenula sam sa sinom preko dvorišta unijeti u kuću kuju koja se tek okotila. U tom trenutku odlomila se ogromna grana jablana o prijetnji koje sam prije toga upozoravala sve nadležne službe. Grana je bila tolika da smo pet sati gledali akciju vatrogasaca kako bi omogućili meni i mojoj djeci da izađemo iz dvorišta. Osim što je grana okrznula mene i mog sina po glavi, devastirala mi je cijelo dvorište, sjenicu, cvijće, vrt... Svu tu dokumentaciju posjedujem, a i interesantne fotke samog "spašavanja". Nakon toga pozvala sam policiju, HEP (na čijoj polovici terena se nalazi jablan), te Odsjek za zaštitu okoliša. Ubacili su me u igru na način da mi je gospođa iz Zrinjevca na očevidu rekla kako je jablan opasnost i kako ga treba rušiti, ali neka ja formalno obavijestim Odsjek za zaštitu okoliša. Iz tog Odsjeka dobila sam odbijenicu u kojoj su rekli kako je s jablanom sve okej. Nitko se o tom jablanu ne brine, jer on zapravo nije ničiji, nitko nema ingerenciju podrezivati ga, pa je sada prošlo tri godine od nemila događaja i ja cvikam do slijedeće oluje hoće li mi sruštiti kuću ili nas sve potamaniti, pa da više nemam brige. O tome Komunalno redarstvo ne brine, već očito brine kako će ljude strefiti srce, jer su parkirali tamo gdje parkiraju već 30 godina nikome ne smetajući.
Nedaleko tih "dignutih automobila" uredno se parkaju auti na pješačkom kolniku, te majke s kolicima moraju prolaziti posred ceste, no to je cool, to je u redu.
Indikativno mi je ono što su mi rekli u Zagrebparkingu, a to je kako je ta akcija sada u tijeku po svim kvartovima. Dakle ljudi, pazite se i ako živite u pripizdini nikom na smetnji, dobro gledajte, jer pauci su počeli plesti mreže. Je li moguće da je to moguće.?! Očito jest! I ja preko toga neću prijeći ne zvala se ja Ivana Orleanska.

- 17:16 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 21.05.2010.

para noja

stari mi je znal govoriti da pazim kad prelazim cestu tam kod mesničke uz ilicu. znal bi reći: ak idu s rotirkama, miči se i čekaj, jer ONI se ne smiju zaustavljati i propuštati pješake, ONI su ONI i za NJIH ne vrijedi prometni bonton, a još manje prometna pravila i uzusi. između stati i pregaziti izabrat će drugo.
evo neki dan sam čula kak je autoputom prolazila tinuajojninu kolona, a u sredini tutač s nesposobnim domaćim političarom, što je po sebi pleonazam, al za one koji se još nadaju... normalni promet je bio sjeban do te mjere da su skoro izgurali na travu vozača s dvoje dece u autu i jednog izbezumljenog turčišlepera. mislim, meni je jasno s pozicije psihijatrije da oni sebi moraju davati na važnosti kad više nitko neće. mislim, toliko su nevažni da generalno ne mogu više ni utjecati na sedimentirana sranja svojih identično nesposobnih prethodnika. i ništa začudno: ak si nesposoban brico buš s vremenom otjeral sve mušterije s tom razlikom da se mi nemamo kam razbežati. malo je još lokacija di nisu zasmradili. pa se pitam kaj nema baš nijedan među njima da im veli da nisu na meti nego na smetnji. gdo bu njih ugrozil u toj njihovoj pohotnoj ugrozi onih koji su ih izabrali ili njih koji su spletom okolnosti zabrošili na poziciji. nažalost, takve važnosti oni nemaju ni kaj je nokat od prsta donje leve noge. gdo bu tetu jadru zaskočil? pa kaj ne vidi i ona da se ljudi međusobno ubijaju, dave, vješaju, da si već i deca oduzimaju grdi život u lepoj našoj. il nek si napravi jacamobil. tak bu bila sigurna od ne znam koga a i videl bu joj se broš.

- 19:56 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 19.05.2010.

mm

tužna sam. ne zbog vremena u kojem živim, već zbog ljudi koji žive u njemu. naravno, ne svih. jer ljudi su čovjek po čovjek, ne rulja, ne masa, ne glina(mol). ja bih dur, vedrinu, radost, čistoću. povraća mi se od muljanja. od blebetanja. od kenjaže. od zajebancije ovih u saboru. besramnika. malih ljudi besramnika. nemoćnih u pameti. moćnih da barataju samo pojmovima vi prije i mi sada. nema tu budućnosti.
čudim se, jako se čudim horvatinčiću. što mu je to trebalo? zbog čega se ne zaustavi? ima love, nije u takvom problemu da se ne može zaustaviti poput nekih s kojima moramo kroz život. nije. otići će i preseliti na onaj svijet kad-tad i vremena će ga se sjećati po grdom. a nije trebalo biti tak. to je jasno ko nebo bez vulkanske prašine, al eto, rastužuje me.
ne volim mase ni revolucije tog tipa. okej, jučer je bilo četri soma ljudi, okej. al uz masu uvijek nekako skidam manipulaciju. pa sad, nije ni tako teško biti pozvan na linč party. i stići na linč party. sad su svi tu. ipak, ja nekako volim pobunu čovjeka. samog čovjeka. pa onda ono što slijedi. da on na kraju ostane sam. sam pobjednik. opasan tip usred trga kojem se boje prići. jer je čovjek. sam.
i jebemti te podjele i te ocvale političke njuške. jebemti taj duhovni pederluk u kojem se uvijek moramo pitati tko stoji iza koga. pa zar smo stvarno zaboravili da postoji čovjek? zar i u vrijeme kad masovno šaljemo svoje najmilije na potvrdu vjere. kaj je to? kakav je to teški glib. kakva sramota. kakav rasap. to curi ko nafta i zagađuje. oduzima kisik.
noćas ću misliti na čovjeka. jer mu je teško. o, znam kako

- 22:44 - Komentari (57) - Isprintaj - #

utorak, 18.05.2010.

nova knjiga

već mjesec dana imam raznorazne majstore. jedni mi delaju ogradu. drugi kopaju bazen, treći delaju fitnes dvoranu i trim kabinet, četvrti i peti farbaju kuću, skidaju brodski pod i menjaju instalacije, majstor tu blizu mene kulira staze i dela boksove za pese s itong črepom. i to ne bi bila nikakva vijest kao što je recimo vijest da je na današnjoj norijadi kćer mije begović ufaćena s čikom u zubima, čuda li mi čuda čudnovatog striborovskog, nego ono što sam ja vama htjela reći je da sam evo danas definitivno odlučila napisati knjigu. diktafon je tu. friške baterije i piči. o čemu je riječ? dakle, znate već kak to ide s majstorima. dojdu v pol sedam, pa onda oko deset na mesni doručak, luk, ćevape i slično...pa krene priča. osobito s ovim kaj mi dela struju i solarne ploče po kući. čovek mi ispričo namah sto priča kak je delal po kućama selebritija i kaj je sve videl. danas mi je ispričal jedno desetak od kojih me se dojmila ona o jednom starom šajseru koji mijenja mlade koke kao što ću ja baterije na diktafonu. pa veli kak mu je delal neku gimnastičku dvoranu usred zagreba, baš nekak blizu di su jučer srušili onu ogradu ona deca. i kak je s jedne strane imal špigle, a s druge golu hm hm...morete si misliti. no, sve bu to u knjizi. ima tu i ministara i direktora i poduzetnika svih fela. ja priznam da sam malo nepismena, jer eto prilike nisu dopuštale da završim fakultet, a kamo li dva ili tri. al imam tu cure kaj sam upoznala prek bloga koje bu mi pomogle to s pravopisanijom. zato bi to ne objavit bil greh.
za kraj, ovim putem pozdravljam don Ćunu što se javio komentarima u prethodnom postu. fakat je ovo s Metalikom bila neisušena kaljuža. treba to sve zabranit ko kaj bum ja zabranila komentiranje ak ne premašite broj komentara v prošlom postu. idemo na rekord!

upadajte:
preporuka - Hrvoje Kovačević - priča "Moje studiranje" u zbirci "Zvijer, anđeo, sudac", Fraktura 2010.

- 14:47 - Komentari (34) - Isprintaj - #

subota, 15.05.2010.

PARABLOG i manipulacija

ajmo sad malo nekaj reći i o onim povremenim situacijama u kojima se zaiskri među blogerima, pa se pišu postovi o tom kaj neko komentira, kolko puta, kak, jel se osvrće na postove, ili tek gnjevno, jel zajebava radi zajebancije, jel se fiksiral na nekoga jer vidi da bu kad tad pukel ko kokica i tak dalje. pada kiša, propal mi izlet pa eto.
uz sve ove svjetske i domaće probleme, te prijetnju da će onaj drugi vulkan proraditi, hajde da se osvrnem nimalo gnjevno na prozivanje mojeg blogerskog imena a u svezi meni teško objašnjive ogorčenosti blogerice Luki, koja je ničim izazvana pristala javno pisati, no nikako shvatiti da je to javni prostor, javni zid i ak hoćete pitomi deponij naših odluka. mogućnost da otvorimo prostor javnosti meni je jako draga s obzirom da primijetih kak ovdje ima turbo pismenih, duhovitih i nadasve pametnih i mudrih ljudi koji uz ave karabatićke i maje moralićke nemaju šansu podijeliti pismenost, duhovitost, pamet i mudrost igdje nego ovdje, na blogu. dakle, kad pristaneš podijeliti s javnošću svoj lik ili nick onda pristaješ i na nešto što će ti se više ili manje sviđati. meni je osobno okej ne manipulirati komentarima, jer bez njihova djela bilo bi apsurdno uopće ići u javnost. u suprotnom napisala bih nešto u komp i pohranila isto u bespućima dokumenata.
neodoljiva je sloboda kreirati svoj blog. dakle, možeš se "skrivati" iza svog koncepta kao ja u svom slučaju iza lajavekuje, iako iza svojih riječi stojim bez obzira što koristim često rječnik koji se upotrebljava kad nismo u zadanim i nametnutim licemjernim društvenim normama. dakle, prosta sam. ko rvacki čovjek: dosta mu crkvavica i tu i tam koji kontejner.
luki je pak izabrala koncept intimnog dnevnika u kojem iz dana u dan opisuje idealnu sliku života kojeg zapravo rijetko srećemo. dakle, ona ima dobro plaćen posao, stan, fakultet, kućne ljubimce, kulturno se uzdiže. pa kad je izabrala takav koncept bloga i života u kojem malo tko i od hrvatskih blogera uživa, onda nije mudro ne očekivati poneki zajedljiv komentar. jer to je naprosto ljudski. ljudi se nedjeljom mole Bogu, a već ponedjeljkom mole Boga da susjedu krava crkne.
luki sam srela jednom na javnom mjestu ne svojom inicijativom, te prema tome o prijateljstvu koje mi se imputira ne može biti riječi, a još manje o poslušnosti da mijenjam svoj stav i manipuliram svojim komentatorima. uostalom, malo sam starija od dotične, pa mi se prikrpalo ponešto i mudrosti.
ne zanima me tko stoji iza kojeg blogoidentiteta, je li posljednja u nizu koja je Luki digla tlak "turimtikitu" stara beskućnica bez fakulteta ili dama u najboljim godinama, no ne pada mi na pamet da sortiram i manipuliram komentarima. ono zbog čega ovo pišem je doslovno jeza koja me prolazi od agresije kojom mi se to uvjetovalo, jer Luki mi je doslovno rekla ako ne izbrišem taj komentar da će biti problema. zaključila sam da je to na liniji onog "tko nije uz mene, protiv mene je", a takvu si dozu netolerancije ne mogu priuštiti ni u tabletama obloženim čokoladnim filmom.
dakle, mene ne zanima identitet već pruženo. turimtikitu piše zanimljivo, "ubada bit", ne uljepšava i duhovita je. dozvolite da imam pravo čitati je, jer mi je po volji, ako nije po luki.
nikada ne bih osobu nazvala glupačom, kretenom, idiotom i propadalom. nisam agresivna u obrani svog integriteta, što u ovom slučaju nije bio slučaj, a to je nažalost i dijagnoza našeg društva. i u sadašnjem društvenom trenutku kad nas jebu nedojebani potrebna je supermeđutolerancija. stoga sam za ovu igru "čovječe ne ljuti me" zatvorena koliko sam otvorena za sve buduće komentare.

- 14:21 - Komentari (110) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.05.2010.

2. POST

Super je ova štednja. Genijalno. Čak me i pravobraniteljica za djecu iznenadila. Veli Milka da mu je sumnjivo i da ne zna tko ju je dirigirao da se pobuni na od(barba)luku da se ukinu tamo neka rodilišta tamo negdje daleko jebote od metropole ono u pripizdini ne znam ni kak se to zove kak ono Sunjm, Slinj, bingo Sinj i tak dalje. Sad bu je sigurno skinuli, do gola, uključujući i zubne navlake. Prošli mjesec sedam posto manje potrošeno lijekova. Il su pacijenti riknuli ili prešli na avangardu pardon alternativu. Od Titove Juge prek rata do novog stezanja kaiša. Neka pati ko se ševi. Uostalom, uvjeti za novu generaciju idealni su s pozicije osvajača. Svaki klinac čim se začne već ima na glavi dug koji su stvorili kontinuirano i vrijedno raznorazni politički seratori. Pa me dete pita zakaj sam tak crna. Je dete, zato kaj se već pol stoljeća prisilno kvarcam pod solarijem neupitnih idota. I nije mi jasno kak idiotima nije jasno da državinska tvorevina nemre opstat ak je na djelu ekstremna podjela na one kojima se jebe i one koji su jebeni. Pa to su razni barba Tuke trebali shvatiti već od Tita, pogotovo oni koji su se do jučer kleli da je s Titom povijest počela.
Dakle, pripremite se tateki i svakak u aute ugradite dodatnu opremu u vidu lavora, termosice s vrućom vodom, škarica i dekice di bute zamotali novorođenče u tranzitu. Itak ionak smo zemlja u tranziciji. Ja imam frenda koji se rodil u avionu iznad Berlina i ništ mu ne fali.
Sutra? Već sutra očekujem da će naš barba Tuka dobiti glasnogovornika čija će plaća pokriti dva mrtvorođena djeteta na mjesec, jer di jednom svane drugom umre. Već sutra očekujem i povratak verbalnog delikta. Ma neće poštovanu gospođu premijerku Jadranku Kosor nitko više zvati Jaca bez zankcija. Ne zvala se ja Mare, pardon Ingrid.

- 19:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 12.05.2010.

bojim se da ne iscurim

veli mi moja blog kolegica kak kod njih pada kiša i kak je tuča. kod mene samo pada kiša. živim u nenasilnom kvartu.

- 12:43 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se