skaska

More sad negdo od vas reć kak ne gleda telku il kak ne bi trebala ni ja. al činjenica je da je to našem narodu kako god da se okrene još uvijek najjeftinija zabava. Zapravo jedini pogled malo dalje od susjedstva i prvog kontejnera.Ono kaj je najgadnije je činjenica da telku gledaju i naši klinci, naša budućnost, ako o budućnosti u našem kontekstu uopće možemo govoriti. Jer, uspoređujući život primjerice švedskog i hrvatskog pedesetogodišnjaka svako malo senzibilnije biće natopit će paket paloma maramica. Život jednog prosječnog hrvatskog pedesetogodišnjaka ili inje u najmanju je ruku sjeban. Podijelila bih ga u tri razdoblja. Jebača prije, ratna jebača u sredini i poratna jebača poslije. Poslije poslije ne vidim poslije. No, možda je i biometeorološka kriva za utjehu hiperoptimistima.
Dakle, telka. Recimo da ne trebamo ni potegnut do prvog kontejnera. Sve nam je jasno. Pa i ona česta: sami smo si krivi. Osim što kupujemo licence za kojekakva sranja, kao da kod nas niču samo umobolnici koji nisu u stanju, kao ipak nekad, smisliti išta smisleno, ili su već odavno odustali nuditi svoje mudrolije, mi kupujemo licence za emisije koje sasvim transparentno prikazuju društvo i Hrvatsku danas. Jedna od takvih je i "Najslabija karika" koja se zajedno s kvizom "Tko želi biti milijunaš" pretvorila u socijalnu pomoć, u "ajd' da ulovimo nešto na sreću, jer pameti nemamo". No, s obzirom da su se ta licencna čuda pretvorila u krajnje skupu smijuriju uskoro će biti ukinuta na kratkotrajnu sreću gledateljstva, kratkotrajnu jer ne sumnjam kako će uletjeti neka nova još žešća budalaština.
Da je emisijica poput "Najslabije karike" odista zrcalo današnje hrvatske mrtvikale i prilog onoj "sami smo si krivi" pokazala je i današnja u kojoj su sedmorica koji ne znaju izbacili osmog koji zna. Dakle, uz iskazano totalno neznanje iskazaše i totalnu pokvarenost što, uostalom, i traži dotični scenarij emisije iz uvoza. Nažalost, ista takva emisija odvija se prečesto i na našim ulicama, u naših preostalim tvrtkama, u obiteljima. I zašto se tome čudim, uvijek iznova? Pa valjda zato kaj sam ipak optimist. Ništ mi drugo ne preostaje.