skaska

e sad bi mogli o ambicioznosti. ono, pretpostavljam ima masu talentiranih ljudi, ali su neambiciozni ili lijeni ili je to jedno te isto. imaju neke psiičke barijere, plahi su, sjebani i tak dalje...no to je tak svugdje i ništ novo nije na svijetu. pa sam eto tako jučer pogledala veliki dio mirkovićeva dokumentarca koji je po meni djelo ambicioznog, vrijednog dečeca koji si je nafiksiral da dela dokumentarce i tak mu se sve spojilo ko recimo ivici propadalu, pa nekak il ja nisam informirana il nisam još čula da je to neko konstruktivno spopljuval na profi bazi.
no, nema veze. volim dokumentarce, ono bez obzira kaj mi ovaj nema ritma nit' se tu osjeća oštra šaka autora. to su sam dokumenti. lepo je prisjetiti se. no, prisjetiti se mnogih koji više nisu. ne samo fizički nego, više nisu politički djelatni. i onda gledaš i veliš: joj, pogle, pa ovog više nema. pa di je taj? joj pa nismo ni primijetili da ga nema. čovječe, kao da ga nikad i nije bilo. od canjuge prek ivića do njavre u nedogled.
ono kaj boli do kosti, je kaj se većina tih naših "dičnih" političara ugodno skrasila i sad provodi zimu negdje uz kaminček i nigdar ne bu odgovarali za pizdarije koje su napravili, a koje su vidljive iz crte (ne)rasta lijepe nam naše. kaj je najgroznije, puno njih je još uvijek aktivno i jošte više postadoše "poduzetnici" i bulje u nas i mi u njih bez ikakvog srama.
pa da se nastavim na nekidanski osvrt prilikom poguravanja novog predsjednika u olujno hrvatsko more, ništ nije slučajno. možemo zaviriti u svaku malu hrvatsku šupicu i vidjet ćemo da stvari sasvim isto funkcioniraju. naša riba ne smrdi sam od glave, već ni s repom nije sve u redu.