skaska

puna mi je ona stvar koju nemam svinjskih vratova. pomislim: pa kaj smo fakat u 21. stoljeću. kaj se to more zvati civilizacijom?! jebate, prije neg krene ono he he, dnevnik počinje točno u minutu (pa ne bu valjda točno u mendu i slavicu) eto ti ga svinjski vrat na akciji. kak more svinjski vrat bit na akciji, di su drugi dijelovi tog bića? kak na akciji kad ga vidim krvavog, izdvojenog, usamljenog...kao sve to mi razmemo, al to je tek žalosno. ta idiotarija je jasna svima, a sve je zaprav vrlo mutno. tek završi ovaj tužnoliki s najavom prave jeseni kad opet svinjski vrat. tijekom dnevnika ne tak eksplicitno al' za prave znalce i šmekere svinjskih vratova kulike hoćeš. a nije samo da mi je puna ona stvar tog primitivizma koji se miješa sa svim i svačim i zapravo kad bi malo stali na loptu (al ne nogometnu buahaha) shvatili bi kak sve to odurno zvuči. dajte si zamislite da recimo svinje prije svog dnevnika nude premijerov vrat, ili vrat susede Ljubice...ili rebrica tete Ruže, gušteraču gospona Franje, ter za desert bubrežne kamence župnika Luke za grickanje i zanimaciju tijekom gledanja sapunjare "sve će da bidne dobro". dakle, nije mi puna sam ona stvar koju ni deset redaka niže još uvijek nisam dobila, pun mi je i kaslić tih krvavih dijelova svinja, janjaca, ovca, piceka, purica. i onak kad samo malo bolje razmislim nije mi teško zaključiti kak smo hebeno zaostali u razvoju. i kad je to stalo? i kak bi se ovo moglo zvati? i di smo i di idemo? i čemu se trebamo nadati, osim jeseni?

upadajte 1

mrtav Ladan. u vezi s tim sad hazu more odahnuti