skaska

- Stvarno! Ljudi su poput svjetiljaka. Ili semafora. Pale se i gase. Ali samo neki. Samo neki isijavaju. Drugi primaju svjetlost ili ne primaju. Poneki čak umišljaju da su oni izvor svjetlosti i onda paf, kad padne mrak pitaju ih ostali: a što je sad, zašto ne vidimo?, a oni ne znaju što odgovoriti. Kad padne mrak, onda se ništa ne vidi i upamtite: u mraku se prvo pali uvijek jedna svjetiljka. Ne sve odjednom. Nikad sve odjednom...Razumijete li što vam želim reći? - pritom bi već debelo pogledavao kroz prozor. Činilo se kao da se pribojavao mogućeg odgovora. Svakim danom sve više.
- Jebote! Čega se sve neću naslušati! - ciknuo je debeli Vlado svom kolegi u klupi. - I to mi je večernja škola! Što je ovo? Vjeronauk?! Ja imam zapisan zemljopis!
Kolega je pomaknuo samo malo glavu ulijevo i drhtajem mišića podno lijevog oka dao na znanje Vladi da ga je čuo, ali da o tome kao i o onome što govori profesor Petrčić nema određeno mišljenje.

Sretan nam Uskrs. Kad se vratim s Bore Bore metnem fotke.