Lagane misli
subota, 26.07.2008.
Ono sve što znaš o meni...
|
Kako je lako ponekad napisati sve ono što pišem. Zapravo uvjeravajući samu sebe da tako zaista može biti. Ne pišem vam nikada o danima kada niz lice klize suze, a jecaji su bolniji od jecaja malenog djeteta koje očekuje majčin zagrljaj i utjehu. Na pišem vam ni o neprospavanim noćima. Ni o gotovo opsesivnom i gotovo svakodnevnom slaganju ormara i ladica, da samu sebe uvjerim da imam kontrolu nad nečim, pa bio to makar i savršen red u skrivenim od pogleda dijelovima stana. Ne pišem vam ni o noćima u kojima san dođe na oči tek nakon tablete za spavanje. Znate li kako je strašno pomisliti kako bi bilo popiti čitavu kutiju? Koliko sna je to? O noćima kada u dnevnoj sobi ugasim televizor, iako nemam pojma što sam gledala, i krenem u svoju sobu, pa onda ipak skrenem u sobu svojih Princeza i uvučem se pored moje Žute, primim je za ruku i zamolim za jedan san bez snova. Moj prijatelj je u svom komentaru napisao da bi volio biti čarobnjak ili vilenjak pa me dodirnuti čarobnim štapićem i pružiti mi sve što trebam i zaslužujem. A ja sam samo umorna od vjerovanja u bajke i čuda. Događaju li se ikome? Ako je tako zašto je moje čudo preskočilo mene, u vjeri i ljubavi beskrajnoj kao što je moja? Postoji li neka adresa na koju mogu poslati to pitanje? Volim bit majka. Zapravo, imam ponekad osjećaj da toliko volim biti majka da su sva djeca ovog svijeta moja. Ipak, ja sam i žena. I to, kako kaže moja prijateljica, Žena, sa velikim Ž. Ona koja treba biti voljena da bi bila najljepši cvijet u vrtu onoga koji joj tu ljubav pruža. Nekada nisam bila takva. Onda sam srušila sve zidove koje sam oko sebe bila podigla, da bi sebe sačuvala od nekih trajnih ozljeda, da bi ostala svoja. Nekada sam bila sebi dovoljna. Bila sam majka, voljela sam posao koji sam radila, bila sam prijateljica. Nikada ničija. Čak ni kada je na jednom papiru još uvijek stajao važeći potpis da nekome pripadam, nisam. Niti je on pripadao meni. Partneri u jednom odnosu u kojemu smo stvorili ono što možda sami ne bismo mogli. Ili bi ja tek bez njega mogla više? Tko zna? Razvrgnuli smo ugovor i svatko je dobio najviše onoga u što je najviše i uložio. Nekako je baš tako pravedno. Ipak ja sam Žena. I tek sada kada sam spoznala svu svoju snagu, ponestaje mi je. Želim podijeliti miris jutarnje kave s nekim kome pripadam. Želim podijeliti s njim i svoje brige i osjećaje. Želim se nafrnjiti zbog neke gluposti pa da me smekša pogledom i poljupcem. Želim se ljutiti i miriti s nekim kome pripadam. A ipak, kada navečer legnem pored njega i naslonim glavu na njegovo rame,želim znati da smo jedno s drugim podijelili svoje brige i strahove, te im tako oduzeli snagu. Da smo se i naljutili jedno na drugo, ali da je trenutak kada sklopimo oči jedno pored drugoga, onaj u kojem znamo da jedno drugom pripadamo i da smo zauvijek tu. Jedno za drugo. I da ljubav zaista pobjeđuje sve i vrijedi truda. Nije da baš tražim puno:).Ja vjerujem da će doći i taj dan. I vjerujem da bi i on to želio. To je želio i dok je bio živ. I znam da neće biti ljut. Ispunit ću ja ono davno dano obećanje. Ali, ne zbog njega, nego zbog sebe i one Žene u sebi. One koju je upravo on razotkrio, iako je uvijek bila tu, kao one strugalice koje zagrebete kovanicom i tada otkrijete da ste nešto dobili. Nekada i ne dobijete ništa, ali uzmete i drugu, jer sada znate da se ispod zlatnog ili srebrnog pokrova ipak krije nešto što se ne vidi, dok ne zagrebete. A ja ću biti. Kolikogod strugalica trebalo utrošiti. Vrijedi truda. I opet se sjetih jedne rečenice koju sam pronašla i poklonila vam ju odavno. Nada umire predzadnja, želja je nadživljuje. Dok imate želje, postoji i nada. Zato dragi moji prijatelji, želite. Želite i onda kada se svi ostali čude vašim željama. Kada misle da želite nemoguće. Želite. I ja, Lagana, znam da će vam se ostvariti. I da se želje ostvaruju i vama i meni. Samo treba željeti, željeti jako, biti siguran da je to zaista ono što želite i biti strpljiv. Budite mi hrabri, strpljivi i želite. Vaša Lagana P.S. Naslov je zapravo naslov jedne knjige koju preporučujem za pročitati |
- 13:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #
subota, 19.07.2008.
...
|
Prvo bih se željela zahvaliti na predivnom komentaru jednog dobrog čovjeka kojeg sam imala sreće upoznati u životu i nadam se da ga mogu nazvati prijateljem. Htjela bih mu i reći koliko sam puta poželjela s njim pričati o njegovoj Princezi, njegovom Anđelu, koji je prerano otišao fizički iz života onih koji su je voljeli. Željela sam s njim pričati o njegovoj boli, ali možda ipak nisam toliko hrabra kako izgledam, jer sam se tada još uvijek bojala i svoje vlastite boli. Boli koja nije nestala ispod kamene ploče onog groba već je ostala duboko ukopana negdje u mojoj nutrini. Pomisli na sve ono što sam mogla imati i biti samo da je sudbina odigrala drugačije karte. Možda i vjerujem u sudbinu. Možda i vjerujem da se sve stvari u životu događaju s nekim razlogom.Možda sam pored svog Anđela zaista postala boljom osobom ili sam samo postala onakva kakva u biti i jesam. Ne znam. Još davno sam upamtila jednu misao, a glasi: Od svih tužnih rečenica na ovome svijetu najtužnija je: Moglo je biti.I kada dođemo do trenutka da više ne može biti možemo se prepustiti očaju i dopustiti tuzi da nas zauvijek zaustavi u vremenu i pokretu. Možemo razviti vlastitu bol do tolike mjere da od nje više ne prepoznajemo ni sreću ni nadu u nove početke. Možemo do kraja života živjeti svoju bol ili je možemo dostojanstveno nositi svjesni da smo upravo zbog te boli postali boljom osobom. Ja sam izabrala ovo drugo. Nisam izbrisala sjećanja. Nisam zaboravila osjećaje. I pustim suzama da teku kad god one to požele, jer isprana suzama tuga postaje manja. Ipak, nisu me ni moja tuga ni moja bol zbog onoga što je moglo biti zaustavile u vremenu i prostoru. Spoznala sam i svoju hrabrost i svoj snagu upravo iz boli koja me je lomila. Zahvalna boli što sam postala boljom osobom. Moja bol me naučila strpljenju, iako je, priznajem, zaista teško biti strpljiv i kada znaš da ćeš nešto dočekati. S tim se definitivno slažem. Jer nekada davno, a čini mi se kao da to i nije bio moj život, željela sam sve odmah, pa čak i onda kada nisam bila sigurna da to zaista želim. Još uvijek vjerujem da ima mnogo smijeha kojeg moram odraditi u svome životu. Još beskrajno mnogo sreće i ljubavi koje zaslužujem i koje mogu pružiti. I zbog svega toga, a i zbog obećanja koja sam dala, neću ostati zaustavljena svojom boli. Ostajem ponosna na uspomenu i na ono vrijeme koje mi je poklonjeno, ali idem dalje. Onako, kako sam jednom i napisala, dok je on još bio živ, umijećem malih koraka. I kada je ponekad zaista teško znam da se samo moram sjetiti svih predivnih trenutaka i znati da više nikada neću izreći:Moglo je biti. Jer bilo je i završilo je, upravo je tako trebalo biti. Za razliku od mog prijatelja, ja sam se stigla oprostiti i obećati da ću biti sretna. Vrijeme ne mogu vratiti, ali mogu ispuniti obećanje i znam da će mi on s neba namignuti dva i pol puta. A poznavajući ga vjerovatno će i zapjevati. Znam čak i koju će pjesmu izabrati. Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve. Zato, dragi moji, ako vam se jednog dana učini da čujete nekoga kako, bez imalo sluha, pjeva ove Oliverove stihove, a ne možete utvrditi odakle dolaze, znat ćete...Lagana je beskrajno sretna žena, koja je ispunila obećanje. Pusa i smajl...s njim je sve počelo:) |
- 13:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #
srijeda, 09.07.2008.
Skoro će godina...
|
Opet ti pišem. Ne znam koliko je prošlo da ti nisam pisala ali to ne znači da nisam mislila na tebe. Gotovo 365 dana sad će a da nije prošao niti jedan da nisi bio u mislima. Da te večerima nisam pozivala u snove da te pitam za neki savjet ili samo da mi se nasmiješiš i namigneš dva i pol puta. Mislila sam da sam zaboravila sve one naše trenutke, ali nisam. Samo sam ih potisnula i oni su odjednom, baš nedavno izbili na površinu. Svi oni predivni dani koje smo imali. Sve one izgovorene riječi i pogledi koji su govorili jednako kao i naše šutnje. Pozivi na koje nismo odgovarali jer smo bili jedno pored drugog i to nam je bilo dovoljno. Pamtiš li kada si me prvi put nazvao svojom curom? Kada si me upoznao sa svim svojim kolegama iz susjednog grada koji su te došli vidjeti, a ti si poveo i mene, iako tada nismo bili zajedno dugo, tek par tjedana. Bila sam nenašminkana i raščupana, onakva kakva sam ti bila najljepša:). Bila sam nesigurna kako će me oni prihvatiti, ali tvoja ljubav, tvoja ruka u mojoj ruci i nakon nekoliko trenutaka bila sam s njima na ti i razgovarala kao da se znamo godinama. Pamtiš li kako si mi rekao, kada smo sjeli u auto iza toga, da sam divna? Pamtiš li kako si njima rekao da te je Bog eto ipak pogledao i poslao ti mene da te volim i da me voliš? Pamtiš li da su mi tada gotovo krenule suze? A oni su me na rastanku poljubili i rekli mi da te čuvam. Pitali su se vjerovatno mnogi što si mi ti trebao? I moji najbliži. Ponekad čak i ti sam. Pamtiš li kada sam ti rekla da sam s tobom postala bolja osoba? Rekao si mi da sam već došla predivna. Samo s tobom sam se rijetko šminkala jer si me volio baš takvu. Kada sam urlala da ne mogu izaći vani raščupana i bez imalo šminke zagrlio bi me i rekao mi:Meni si najljepša žena na Baloti. Odgovorila bi ti da si baš budala, ali budala koju volim:). Kako samo nisi imao sluha ali si mi obožavao pjevati:). Bilo je i teških dana. Bilo ih je puno. dana kada smo jedno drugome obećavali da nećemo plakati, a plakali smo, sakriveni. Plakala sam i onim noćima kada sam te držala za ruku dok si buncao i nismo znali da li ćeš doživjeti jutro. Tada si mi izgovarao ime u bunilu i pozdravljao se samnom, a ja sam samo ponavljala: Ne ideš ti nikuda, ne dam te lubavi moja. I dugo sam se borila i zadržavala te da još budeš tu. Da budeš dobro. Bilo ti je sve teže. Sve si manje snage imao, a ja sam te sebično pokušavala zadržati. Bila sam tvoja Princeza, tvoja Skockana, tvoja Ljubav...a ponekad čak i tvoja Kraljica:). Pamtiš li kada si mi prvi put rekao da sam tvoja Princeza? Ja pamtim. Dok smo zagrljeni šetali po onoj našoj obali, na koju poslije tebe više nikad nisam otišla, pogledao si me u oči, pomilovao po obrazu i rekao: Nikada nitko nije bio ovako moj, ti si moja Princeza. Želiš li biti? Rekla sam da ću ti biti što god poželiš. Nasmijao si se i rekao: Budalo moja...samo želim da budeš ti, ovakva kakva jesi i kakvu sam te zavolio:). To je bilo lako:).Pitao si me što ja želim da budeš ti. Moj odgovor je bio, pamtiš li? Budi živ, rekla sam ti. Samo to. Uh, puno tražiš, ali trudim se,nasmijao si se. Znaš kako me je nervirao tvoj crni humor! Ali ti si volio kad ja zakolutam očima i kažem:Glupane jedan,Tjerao si me da ti puno toga obećam da ću biti kada te više ne bude. I ja sam obećavala. Neka je obećanja zaista teško ispuniti ali ti me čuvaš pa znaš i da se trudim. Znaš ti da sam ja hrabra. To si mi rekao mnogo puta. Zapravo si rekao da je hrabrost voljeti te. I ti si bio hrabar jer si volio mene. Znao si da su moje rane zarasle, ali friži su ostali i ponekad su boljeli. Znao si kako me voljeti baš te dane. I friži su zaista prestajali boljeti. Ljubavlju si poništio svako mi naneseno zlo. Volio si me i ja sam voljela tebe. Znam to. A ja ću ti sad opet obećati. Bit ću sretna, bit ću hrabra i bit ću ja. E i da ne zaboravim, neću završiti s nekim prkanom i papkom, ali neću ni sa onim doktorom za kojeg si ti navijao:). Glupane jedan:). Znaš tu mi je lijepo, a Švicarska mi je hladna:). I bit ću sretna! Kako sam ti i obećala. A ti me čuvaj kako si obećao. Kad god poželiš dođi mi u snove i slobodno možeš i zapjevati:). Tvoja Princeza Lagana |
- 10:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Kad se poželim smijati...blogam. Kad mi se plače...blogam. Kad mi se vrišti...blogam. Po ovome ispada da bi trebala blogati cijeli život:). A tko sam ja? Ja sam Žena. Ja sam Mama. Ja sam Voljena. Ja sam nekad sretna. Ja sam nekad tužna. Ja ponekad plačem. Ja se ponekad smijem. Ja volim. I sve to za samo 36 godina...  moj mailić:)sicum@net.hr  Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega. Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod". Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba. Nauči me umijeću malih koraka. Antoine de Saint-Exupery Meni dragi: Mamina Mudrica Njegova je ljubav moja vodilja a želja rukohvat Neponovljiva i nikad nedorečena Draga cura koja ne voli čaj s limunom Ona...moja jedina...Ona prava Sanjar sa toplih mora zemljopisno mi je jako bliska:) onaj zbog kojega pravopisne i stilske greške u jednim dnevnim novinama možete pripisati samo tiskarskoj pogrešci:) Jedna od onih divnih žena onaj koji mi je ukazao povjerenje i dodijelio mi ministarsku fotelju-ma Medo jebote:) Moja jibica chrissy s njim bi voljela siditi na spitskoj rivi i razgovarati o životu kaže da je velika fizički:), a ja kažem VELIKA je dušom opaka lajavica:) prekrasne duše Moja Bridge Još jedna od žena sa velikim Ž Njene riječi dugo odzvanjaju bitan predivan par zbunio me naslov, ali ipak je 100% žena:) davno je potonula ali on još uvijek živi i divno piše mislim da bi s njim bija ludi dernek do jutra uz pivo i čevape:) moj dragi braco:) i njegovi jebivjetri ajme koliko vas još ima...naj te mi se idit:)...sve vas čitan a linkanje je u tijeku DARE TO BELIEVE! Once you make a decision, the universe conspires to make it happen. Ralph Waldo Emerson VEDRINA UMA Ono što nas najneposrednije usrećuje jest vedrina uma- ova je dobra osobina sama sebi nagrada. Stoga bi razvijanje vedrine u sebi, valjalo staviti ispred svih drugih težnji. Artur Schopenhauer DARE TO BELIEVE! Perseverance is a great element of success: If you only knock long enough and loud enough at the gate, you are sure to wake up somebody. Henry W. Longfellow SASTOJCI SREĆE Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu. Artur Schopenhauer DARE TO BELIEVE! Make a true estimate of your own ability, then raise it 10 per cent. Norman V. Peale SANJARENJE Ništa na svijetu ne čini tako sretnim kao sanjarenje. Auguste Rodin DARE TO BELIEVE! The unseen energy that was once in Shakespeare or Picasso or Galileo, or any human form, is also available to all of us. That is because the spirit energy does not die, it simply changes form. Wayne W. Dyer SREĆA Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše drugih ljudi. DARE TO BELIEVE! There is only one real sin and thet is to presuade oneself that the second best is anything but second best. Doris Lessing DOBAR SAVJET Nije sreća u tome da se čini ono što se želi činiti, već u tome da se voli ono što se mora činiti. Sahtya Sai Baba VESELJAK Veseo čovjek je kao sunce; kud god ide osvjetljava. Turska poslovica CHANCES From the stones someone laid in our path a staircase could be built. PROTIV Blaženstvo se nalazi u ukusu, a ne u stvarima, i čovjek je sretan kad dobije ono što voli, a ne kad dobije ono što drugi smatraju da treba voljeti. F. La Rochefoucauld DARE TO BELIEVE!! Chance is the pseudonym God uses when He does not want to sign His name. Anatole France OVISNA SREĆA Ako tvoja sreća zavisi od postupaka drugih osoba onda zaista ne možeš biti sretna osoba. Richard Bach SREĆA Drži sreću kao pticu: što nježnije i lakše! Bude li se osjećala slobodnom, ostat će ti rado u ruci. Fridrich Hebbel SREĆA Živjeti za druge nije samo zakon dužnosti već i zakon sreće. Auguste Comte ENTHUSIASM Nothing important was ever achieved without enthusiasm. SREĆA Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje. Ivo Andrić DARE TO BELIEVE!! Sometimes when I consider what tremendous consequences come from little things... I am tempted to think... there are no little things. Bruce Barton SREĆA I RAZUM Tko ima sreću nije mu potreban razum, tko ima razum potrebna mu je sreća. Njemačka poslovica SREĆA Što je sreća? Znati što se hoće i to strastveno željeti. Felicien Marceau SREĆA I MJERA Najsigurniji način da ne postaneš vrlo nesretan jest taj da ne zahtijevaš da budeš vrlo sretan. Artur Schopenhauer DARE TO BELIEVE! You have to leave the city of your comfort and go into the wilderness of your intuition. What you`ll discover will bw wonderfull. What you`ll discover will be yourself. Alan Alda TRENUTAK SREĆE Ne misli da je trenutak sreće nešto maleno. Sreća i postoji samo u kratkim trenucima. DARE TO BELIEVE! Follow your bliss and don`t be afraid, and doors will open where you didn`t know they were going to be. Joseph Campbell PITANJE - Jer kakva mi je to velika stvar pokazati zanos u vrijeme obilja? Istinska je veličina u tome da se čovjek predaje radosti kad voda oko njega raste. Isac B. Singer DARE TO BELIEVE! Angels fly because they take themselves lightly. G. K. Chesterton KAKO KAŽE IZREKA: Ako ne možeš preko prijeći, a ti prijeđi ispod. SINGER PERSPEKTIVA Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu. Helen Keller DARE TO BELIEVE! Courage is doing what you`re afraid to do. There can be no courage unless you`re scared! Eddi Rickenbacker ZNANJE O SEBI Poznavanje samoga sebe bitno je važan uvod u mijenjanje samoga sebe. Aldons Huwley DARE TO BELIEVE! Even if you`re on the right track, You`ll get run over if you just sit there. Will Rogers VLADANJE SOBOM Samo onaj koji se naučio vladati nad samim sobom, može biti gospodar vanjskim stvarima. Quedini DARE TO BELIEVE! You have to have emptiness before it can be filled. You have to exale before you can inhale. Tom Yeomans SREĆA Prava je tajna sreće u tome da mnogo zahtijevamo od sebe, a malo od drugih. Albert Guinon DARE TO BELIEVE! If every day is awakening, you will never grow old. You will just keep growing. Gail Sheehy |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||