petak, 10.06.2016.
Tata...
Tati sutra godišnjica smrti, pa razmišljam o njemu i životu.
Rat 92/93, Bosna
Kad razmišljam o njemu, a to je stalno, jer je bio izuzetan otac, muž i prijatelj, najčešće se sjetim njegovi budalaština koje je izvodio sa svima nama i volim misliti da bih meni bilo puno bolje u životu da je on živ. Sigurna sam da bih bar neke moje odluke koje sam donosila bile bolje, jer iz poštovanja i ljubavi prema njemu ne bih ih ni donijela. Život je to! Kako smo se nas dvoje samo voljeli, nikad nisam izišla vani, da on nije vidio što sam obukla, najčešće bi rekao, kćerko, znaš li ti koje je godišnje doba, ja u minici, a vani minus, ja ga onda poljubim u ćelavicu i odoh u disko.
Jednom sam mu iz Njemačke poštom poslala dva piva u konzervi i mama je platila toliku poštarinu, da je mogla uzeti mu cijelu gajbu, ljuta je bila, ali je zato tata bio presretan. Mama mu je govorila, e moj Ivo Bog ti pameti dao kad bismo nas dvoje dubili na glavi u dnevnom boravku ili radili kolut naprijed, kolut nazad, uvijek se ludirao i nikad mi ništa u životu nije ružno rekao.
Nikad ne plačem na njegovom grobu, jer nam je toliko lijepo bilo dok je bio živ, da nema žaljenja, zašto nisam ovo ili ono uradila, samo se smješkam i prisjećam te ljubavi.
- 13:34 -
