ponedjeljak, 30.11.2015.

Samo predigra

Stjerana uza zid,dijeli nas samo vreo zrak.
Osjećam , a ne vidim tvoj pogled životinje.
Niz leđa mi se spusti kap znoja.
Tvoj dah mi je sve bliži i bliži.
Ne dotičeš me, poigravaš se sa mnom. Tišinu kvare otkucaji naših srca.
Napet si!
Koljenom mi lagano razmičeš noge, stavi ruke oko mog vrata, naređuješ mi!
Ne gledam te, bojim se nestat ćeš. Boli me dodir spavačice, smeta mi, sve u meni vrišti, skini je.
Ne čuješ moje misli, mučiš me.
Rukom istražuješ, otkrivaš, nalaziš. Drhtim!
Napadaš me, hvataš, lagano spuštaš na krevet.
Dio po dio osvajaš, uvlačiš u sebe. Nestajem, gubim se.
Budim se!

- 08:55 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

petak, 27.11.2015.

Kako me spasio Werther?

Uzvišeni, plaši me rutina života. I neka, s razlogom isčekujemo dane dostojne sebe, ali bismo morali znati da je sva kolotečina itekako potrebna,
nasušna za naš spori razvoj. U njoj mi živimo onaj bezimeni, tihi život bilja koje se mukotrpno probija kroz tamu ka svjetlosti.
Ako u te prisilne pokrete unesemo svu našu čežnju za obasjanošću, ona mora doći, mi je moramo dosegnuti. Čovjek mora procvasti, dati plodove.

I kad jednom drugi budu uživali u našoj zrelosti, mirisu, slasti, mudrosti, vjeri, u njihovoj radosti bit će i naša radost, kao što je u svakoj našoj radosti- Tvoja sreća!

- 10:37 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.11.2015.

Ne možeš mi ništa

Tvoja mržnja, prezir, se odbija od moje tijelo,
godinama sam gradila zaštitni oklop, strpljivo kocku po kocku bez žurbe, bez ishitrenih poteza.
Bila sam arhitekta svojoj duši, svom tijelu, svom srcu.
Crtala, dorađivala, zamišljala, oblikovala, brisala, razgovarala, savjetovala i na kraju ukrasila, obojila u dugine boje.
Divan je to oklop, bez prigovaranja, sažaljenja, suza, kajanja, nekako je sa godinama postao mekan, blag, nježan kao đemper od kašmira.
Ponosna sam na svoje djelo, stanem ispred ogledala i jasno vidim svaku promjenu koja se dešavala godinama, sve sam to ja, bolja, drugačija, ali svoja.
Ne možeš mi ništa, ja sam nepobjediva, ja sam napokon sretna.



- 09:38 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.11.2015.

Mujo i Fata

Mujo se nesretno zaljubio u Fatu koja ga ne šljivi ni pet posto, pa je jednog dana zaustavi na čaršiji i skrušeno upita:

- Fato, bona, rec' mi iskreno, imam li ja kak'e šanse kod tebe?

Fata ga pogleda ispod oka i odbrusi:

- Eto, pravo da t' kažem, ti si mi drugi na pop'su!

Mujo se poveseli:

- Super, bona, a 'ko je prvi?

Fata hladno uzvrati:

- Bilo tko!

- 10:59 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 17.11.2015.

Nevjerna žena

I povedoh je do rijeke,
misleći da djevojka je,
no, udata ona bješe.

Zbilo se na Svetog Jaga,
i skoro po dogovoru
Fenjeri se pogasiše
a zrikavci oglasiše.
Na izmaku krajnjih kuća
dodirnuh joj grudi snene,
što se odmah rascvjetaše
k’o zumbula kite jedre.
I šuštali nabori su
uštirkane suknje njene
k’o da šušti komad svile
od oštrica deset sječen.
Krošnje drveća bez sjaja
postajale sve su veće,
dok lajaše čopor pasa
u daljini, preko rijeke.

Kad prođosmo kraj kupina
trnja i trske zelene,
od njezine punđe osta
na tlu blatnom udubljenje.
Ja na to kravatu skidoh,
ona haljinu sa sebe,
ja – opasač s revolverom,
ona – prsluk sav izvezen.
Ni smilje ni školjke morske
nisu takve puti nježne,
ni kristali mjesečevi
takvim sjajem ne trepere.
Bedra njena bježahu mi
kao ribe uplašene,
do pola – studeni pune
a od pola – užarene.
Po najljepšem putu ja sam
jahao te noći cijele,
na kobili sedefastoj
bez dizgina i bez uzde.
Ja ne mogu ponoviti
stvari koje ona reče,
pamet zdrava nalaže mi
da se time ne razmećem.
Od poljubaca i od pjeska
blatnu je ponesoh s rijeke,
dok se s vjetrom mačevahu
ljiljanove sablje bijele.
Kao pravi ciganin sam
Vladao se cijelo veče.
Darovah joj košaricu
Svu od trske ispletenu,
al‘ u nju se ne zaljubih,
jer udata ona bješe.

Reče mi da djevojka je
kad povedoh je do rijeke.

Federiko Garsija Lorka

- 10:23 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.11.2015.

Tužna, ljuta, nemoćna.....

Ulazim u kafić,
sjedam za svoj stol i njih dvoje odmah spika biće Treći svjetski rat.
Imam ja svoj rat prvi, drugi, treći, nije uopće bitno koji.
Pustite me da danas pijem kavu u uživam, ali zbog te njihove izjave,
non stop mi se mota po glavi misao kako da uljepšam sebi i ljudima oko sebe život.
Mislim prvenstveno na male stvari koje nemaju veze sa novcom, ,razgovor, zagrljaj, kolaći, igranje remija, ni sama ne znam kako, jer bez obzira što malo pratim vijesti, dobijam informacije koje me samo nasikiraju i sad sam tužna i ljuta i nemoćna i nesretna i sebična. Ne razmišljam ja pri tome o Trećem svjetskom ratu, ako bude biće. Sebično razmišljam o sebi, o današnjem danu, kako da ga uljepšam, kako da ga poboljšam. Hoću li danas u dvanaest ustati kad zazvone sirene i ako sam sama u uredu ili ću nastaviti raditi posao uz glasno slušanje muzike i praviti se da to nema veze sa mnom. Odoh nazvati kumu i predložiti joj ispijanje pelinkovca, jer me boli stomak od ovoga svega.
Moram danas prvenstveno sebe spasiti.

- 10:12 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 13.11.2015.

Biće s druge planete

Blijeda je,
guši se, zraka, zraka.
Grebu je prljavim noktima,
guraju, pada na koljena.
Oči pune prezira su na njoj,
uplašene oči.
Gleda u nebo,moli.
Nema pomoći,
kažnjena je.
Previše je različita,
odudara.
Sama, ostavljena, pregažena.
Strah od nepoznatog.
Bojim se, boje se,
da ću postati njima slična.

- 08:45 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.11.2015.

EKATARINA VELIKA

Par godina za nas

Prijatelj i ja sedimo na klupi
gledamo zvezde
slusamo vesti sto su upravo stigle
kazu da imamo
jos samo par godina za nas

Imali smo igracke i ziveli smo sve
sve one igre na srecu
one igre za ljude
sto je smislio neko
pre samo par godina za nas

Ref.
Da li znas kako zelim da te nadjem
da li znam sta treba da znam
voli me kako nikad nisi volela

Zivimo i pricamo, branimo se, hodamo
i slavimo neke bezvezne stvari
neke bezvezne price
sto je smislio neko
u samo par godina za nas

Nisu dovoljne reci, samo obicne reci
da me vrate u zivot
nije dovoljan dodir
ni da znam da te imam
jos samo par godina za nas

Ref.

Raste kao nada
kao more, kao govor, kao pokret
kao zora, kao dete, kao krv
kao zelja medju nama, raste kao bol
i grize sve pred nasim ocima

Voli me onako kako nikad nisi volela
voli me onako kako nikad nisi volela


- 11:24 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

Pismo -nastavak

Imaš cvijeće koje prekrasno izgleda, ali mirisa nema. Dok sa druge strane imaš cvijet koji nije lijep, ali ima miris izuzetno jak koji opija, a da bi znali da je to tako moramo pomirisati i jedan i drugi. Normalno da ubiremo onaj koji ima jaći miris. To rade oni koji znaju izabrati pravi cvijet, a koji ne znaju trgaju najljepši misleći da je i sva druga ljepota u njemu i najčešće se prevare. Tako ti je i sa ljudima. Draga D dali si ikad razmišljala zbog čega tebi tvoji roditelji savjetuju da pokušaš sa mnom, nije zbog para, nije zbog onog što imama to su sporedne stvari , oni su uporni zato što su u meni vidjeli dobrotu i unutarnju ljepotu koja bi i tebe jednostavno preplavila. Preskočiću jedan dio pisma, jer on nju pokušava nagovoriti da ide sa njim u Rim. Sa osamnaest je bila dovoljno pametna da ga odbije i ako joj je rekao, draga D vjeruj mi ništa se dogoditi nemože, ako to istinski nebudeš željela. Ako ne bude ljubavi dovoljno u tebi za mene (ona bila brutalno iskrena i odbila ga već) neću te povrijediti, bit ćeš mi kao sestra, to ti ja garantiram. Znam da možeš ako hočeš donjeti odluku da idemo. U svakom slučaju to bi bilo nezapamćeno iskustvo i za mene i za tebe., bez obzira na ishod. Čitam pismo i ne mogu vjerovati što čovjek sve piše da bi došao do cilja i kakvim se sredstvima služi. Neću prepisivati, hvala Bogu, pa je i ako mlada i gurana od roditelja nije nasjela na ove gluposti. Ne sumnjam da nije bio dobar čovjek. U ovim pismima nema ni LJ od ljubavi što bi rekao Euro. Dikan je naletio na pogrešno janje, janje koje htjelo samo livadu punu cvijeća, slobodu bez ograde, društvo sebi istih. Vuk je ipak našao drugo janje i odveo ga u Rim, poslije i oženio. Janje je izraslo u ovcu. Ovca je ojanjila dvoje(cure), neka su žive i zdrave.
Smijem se dok čitam, čak joj je napisao da ostavi ova pisma, pa da ponekad pročita u životu i ostavila ih je u crvenu torbu uspomena i bar je sad sigurna sa ovoliko godina da je ispravno postupila.

- 08:55 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.11.2015.

Pismo iz Ljubljane 13.03.1988. god. II dio

Znaj da mi stvarno nije žao što je to tako, a ja pišem, jer danas sutra ka se sjetim na koliko mugući naćina sam pokušao da ti otvorim oči, a ipak da su one ostale zatvorene, onda stvarno neću moći imati sažaljenja prema bilo ćemu. Meni je potpuno jasno tvoje trenutno stanje, a odavno mi je jasno kakav temeljni stav imaš prema meni. Međutim, zapamti koliko sam se god oko tebe trudio zbog tebe same, toliko i zbog tvojih roditelja, jer imali su težak životni put. U tebi je prkos, ti češ se svim silama truditi da im doneseš sreću, ali bježat će od tebe kao sjena od čovjeka, jer sreću nije dovoljno samo željeti i o njoj sanjati, za sreću treba znanja, volje, ustrajanosti, upornosti, odvažnosti, a toga kod tebe malo je budnoga, te osobine kod tebe spavaju. Tebi je bitno da oko tebe trće momci, da ti non stop imaš momka, da stalno imaš o ćemu pričati, misleći da si bolja od onih koji ga nemaju. Sve je to zabluda, sve je to put koji 100% vodi u nesreću.Moja sestra u Rimu za ove dvije godine nije krenula ni sa jednim talijanom, a zgodna je ima iskustva, ima obožavaoca, da bi svaku noć mogla imati drugog, ali ona je jaka nije dozvolila da njom vladaju strasti i nagoni, a toj joj je donjelo toliki ugled i gledaju je kao Gospu(njoj oko 28 god.), a ti stičeš svoj ugled tako što sebi nečeš dozvoliti da ostaneš ni jedan tren slobodna.( njoj 18 god. nevina). Zapamti ja sam tvojim roditeljima rekao da te puste da se zabavljaš sa Branom (njemu 23 god.), da se nauživaš u njegovom zagrljaju, jer neka prođe to, neka ideš do svake krajnosti do koje želiš, jer imačeš vremena za tugu. bol i sl. Ti si prkosna, pa nečeš priznati da je ovo što ti pišem točno. Ja sam ti rekao svoje interese i sad se povlaćim i kada budem potpuno oslobođen tih interesa, onda ću krenuti sa drugom i znaj kad me vidiš sa nekom djevojkom znaj da je svaka ovisnost o tebi prestala, ali i dalje možeš u meni imati pouzdanog prijatelja koji će ti pomoći u nevolji. Zašto sam volio da si išla na ovaj put ( Rim Nova Godina), jednostavno da naučiš mnogo toga i da vidiš kako ljudi žive i izvan ovih granica, da vidiš kako Jugosloveni žive izvan Jugoslavije i da nije sve med i mlijeko. Puno bi naučila na ovome putu, više nego što češ imati prilike ikada u životu, jer ovakog vodića kao mene nečeš sigurno imati.

- 08:58 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 06.11.2015.

Pismo iz Ljubljane 13.03.1988. god.

Zdravo!

Rijetke su mi ovakve prilike da mogu imati mira i tišine za pisanje. Ovo vrijeme ću iskoristiti da se javim sesstri u Italiji kojoj itekako dobro dođu moja pisma, na osnovu kojih vodi sebe kroz život i postiže skoro sve što poželi. Iz istog razkoga pokušat ću ponešto i tebi napisat i ako je kap prakse vrednija od mora teorije, a ti ako hoćeš to pretvori u praks,
a ako ne nikom ništa.Na samom početku ću ti pokušati objasniti da moje interesovanje za tebe kao sexualni objekat uopće nije osnovica svega dok ti misliš da jeste. Sex i ljubav nemaju skoro ništa zajedničko, sex i strast imaju sve životinje i redovito to rade u periodu kad im se javi potreba. Čovjek živi u zabludi, pa misli ako uživa sa nekim u sexualnom ćinu i ako probudi požudu za nekim i uzbudi svoje strasti da je to ljubav i na osnovu takvih iskustava govori kako voli ovoga ili onoga ili mu je lijepo sa ovim ili onim i sl. ali sve je to zabluda, jer svi ti sitni nagoni ne mogu se svrstati u riječ ljubav. Ljubav je nešto više, nešto za 95% stanovništva neuhvatljivo. Ljubav je poput vlastite sjenke, pokušaš da je uhvatiš, ali ona izmiće. Njoj osamnaest godina, a njemu četrdeset. Fizičkim putem je nemoguće sjenku uhvatiti, a ni ljubav. Fizički oblik ljubavi ti si prošla i imala si sve te dodire i ako nisi imala odnos, ali i sam odnos je slićan tim dodirima s tim što te sve nadražaje dovede do određenog vrhunca koji traje kratko da bi nakon toga došlo do hlađenja. Sve su to fizičke radnje kojima čovjek robuje od onog dana od kada ih upozna. Međutim sve je to daleko od stvarnosti i od prave ljubavi. Sada sve što ovo pišem i što sam prije pisao neće ti puno koristiti jer ti ne želiš o ovome razmišljati, jer u tvom mozgu nema prostora za nešto više od kafića, te momaka sa bujnom maštom, koja nema veze sa stvarnošću, koji izmišljaju raznorazne gluposti misleći da je to život. Ja ne osuđujem tebe i tvoju generaciju, ne znate za bolje, mislite da je to najbolje što radite. Ti i slični tebi ne znate što je ljubav, te ne možete znati i vrijednost toga. Znam, osjećam dok ovo čitaš da ne vjeruješ, jer nemaš snage za to. Prvi put mi se događa da nekome pišem, a da nije oduševljen mojim pisanjem i da ga posebno ne interesira....

- 10:18 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 03.11.2015.

Namjerno

Sa dvadeset si lijep, zgodan, pametan.
Sa trideset si lijep ,zgodan, pametan.
Sa četrdeset si lijep, zgodan i pametan, ali u tim godinama ne radiš stvari namjerno. Ja to više ne radim.
Ne tjeram inat, nisam tvrdoglava kao u tridesetim, nisam prepametna kao u dvadesetem, sad sam mirna.
Mirna u toj mjeri da nikome ne tjeram inat. Sve što radim, radim onako kako mislim da treba. Griješim naravno, ali ne namjerno.
Nisu to neke velike greške, presolila grah, kruh mi neslan, pizza nije dovoljno okrugla, kiflice su preslatke, šnicle tvrde, ima toga još i kao ja to sve namjerno radim.
Eto kakva sam, pored svih problema u životu ja namjerno svaki dan kuham i stojim uz šporet sat, dva i onda od nas petero ili trenutno četvero kojima je to sve odlično, jedno se nađe da zanovjeta.
To nema veze sa hranom, nešto je drugo u pitanju, manjak ljubavi, manjak sexa, manjak para, tko bi to znao. Reci naglas, ja ne mogu čitati misli.
Smiješno i ujedno tužno.

Da mogu namjerno bih otišla u pm i ne bih se vratila, ali to je nemoguča misija.
Da mogu namjerno bih otišla na put oko svijeta, ali....
Da mogu namjerno bih svojoj djeci osigurala sretnu budučnost
Da mogu namjerno bih bila savršena, ali nisam.
Namjerno radim ne namjerne greške u svom životu.
Namjerno sam ovo zamotala u celofan, da bih ispala pristojana, a najrađe bi opet po stoti put otišla u neku stvar.


- 10:55 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se