četvrtak, 29.10.2015.

Trideset je dobar broj

Ja samo mogu pisati o sebi i o sebi bliskim ljudima i to jednostavno i prosto.
Razumljivo meni i drugima.
Ne znam filozofirati, ne znam izmišljati, nema tu nikakve umjetnosti, samo isto onako kako razgovaram recimo sa majkom. Nema umotavanja istine, mogu se šaliti i tu istinu malo ublažiti, malo zasladiti, ali to je to.
Mogu jedino prešutiti i ne napisati, ali kad čovjek svoje misli stavi na papir, pa pročita par puta, onda uvidi gdje griješi, ili možda ne griješi.
Dobro je to napraviti, recimo prije donošenja neke velike odluke. Sve lijepo napišete, što na umu to na drumo, pa pročitate, korigujete sebe i svoje riječi i veće su nam šanse da nećemo zeznuti i sebe i druge.
To vam je isto kad sad pošaljete poruku namjerno ili ne namjerno, nema povratka i onda se molite Bogu da ta poruka ne napravi sranje veće nego ste htjeli.
Čak i kad pišem na blogu, trebala bi razmisliti koju minutu, prije nego to objavim. Pročitati, ispraviti pravopisne greške, da ne ispadate nepismeni, smiješni, kao ja.
Kad pišete o sebi, znaći da pišete o svom životu, a život je sam po sebi i tužan i smiješan, puna uspona, padova, grešaka, lijepih i ružnih stvari.
Na blogu smo svi na ti, a ja bi najrađe recimo Lastavicu, Dinaju, Sjedokosog, Dušu i mnoge druge persirala, vjerovatno zato što sam im vidjela fotografije, pa imam respekt Eura ne bi, on se samo šali, a tko zna možda je stari čiča. Moj naklon. Objavila sam trideset postova, meni nije malo. Nešto sam sama napisala, nešto sam prepisala, kopirala, ali i naučila sam čak nešto pravopisa i još učim. Pročitala dobrih priča, pjesama, vidjela divne fotografije. Ponovo se uvjerila u raznolikost ljudi. Sto ljudi sto čudi.
Ovaj blog ima smisla.

- 10:32 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

srijeda, 28.10.2015.

Izgubljeni sin

Studira u Zagrebu, druga godina, ali trebao biti treća, ma neka je živ i zdrav kažu.
Točno, neka je živ i zdrav, ali neka gospodin uči. Mama, hoću, zezno sam stvar, vjeruj mi mama.
Samo indeks kad vidim onda i vjerujem. Otišao 15. 09. 2015 i kaže nema me do Božića, ono samo škola, rad, red i disciplina, hahahahah.
Danas dolazi kuci, poželio se mame, tate, brata, sestre, aha , a ono s vrata baci torbu, poljubi me i u kafanu sa rajom. Neka je živ i zdrav!
Mama (ja) jutros u šest na noge lagane, pa sinu da skuha nešto na kašiku, ima želja sin, neka sve će mama želje ispuniti, a ti sine samo uči, uči rodi ga majka.
Teško mu je, znam, sam u Zagrebu, jadničak. Malo uči, malo u kino, malo raja, malo kafana, malo koncert, pa opet malo uči. Teško mu je, ali neka je živ i zrdav. Mama plati stan, plati račune, plati hranu, plati fitnes, mama sve može i nije joj teško, neka samo sin uči malo i naravno neka je živ i zdrav.

Dolazi za sat vremena, pa odoh mu servirati ručak, gladan je sigurno, jer je u gradu Zagrebu teško, rodi ga majka.

- 12:41 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

Kršenje pravila

Što znaći ovo?
Što sam to napravila?



Nije dozvoljeno slanje spama.
Vaš blog prijavljen je administratoru zbog kršenja pravila servisa.

- 09:44 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 27.10.2015.

S brda s dola

Kako se sat vratio unatrag budim se oko pet i oči ko filđani, samu sebe tjeram još jedan satić da drijemam i tako nekako u polusnu u mojoj glavi se odigravaju trileri, drame, sapunice, ne zna se tko koga tu ebe. Kad bi mogla nekako svoj mozag prikopčat na računar, svašta bih se čulo, vidjelo i pročitalo. Sreća moja pa ne mogu, jer bi samu sebe prepala. Zato je jutro najbolje započeti pjesmom.

Daleka Obala

Jutro mijenja sve


Ona gleda samo mene
ona prati svaki pokret moj
doci cu do nje
znam sve
(kako ide dalje)
doci cu do nje

Mami me njen osmijeh
gleda me u oci
znam bolje je sa njom
nego u samoci

Imat cu je ja
to znam
(kako ide dalje)
imat cu je ja

Novo jutro mijenja sve
znam jutro uvijek mijenja oblik njen
jutro mijenja sve
ja cu ici dalje
jutro mjenja sve

Jutro mijenja sve


- 09:52 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.10.2015.

Dobro jutro blogeri!

Dobro jutro blogeri
dobro jutro majstori
dal' ce da vas umori
ovaj bi-bap jutarnji
ovaj bi-bap jutarnji

Setite se blogeri
kad su bili Ameri
kad su crnci svirali
da li su folirali
setite se blogeri

Ref.
Sta bi rek'o Davis Miles
sta bi rekao Coltrane
u kafani sviras bas
with a bi-bop in your vein
with a bi-bop in your vein

Sta sad vredi tehnika
okreces tri akorda
sta sad vrede svetske zvake
kad svirate narodnjake
dobro jutro blogeri

Ref.

Bluza puni dzepovi
a na srcu stepovi
dole ispod Slavije
kada sina savije
kuci idu blogeri

- 08:44 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 23.10.2015.

Tijelo žene

Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra,
slična si svijetu kada se daješ.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskače iz dubine zemlje.

Bijah sam kao tunel. Ptice su od mene bježale.
I u meni započe noć svoju moćnu invaziju.
Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio
ko strijelu za svoj luk i kamen za svjoju pračku.

Ali stiže i čas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
Ah ruže pubisa ! Ah glas tvoj spor i tužan!

Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti.
Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni!
Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna..




Pablo Neruda


- 09:43 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.10.2015.

Mir sa vama

Majke

Teske boje

Moje srce tesko suzu pusta
i pumpa sa smijeskom
jer ja cu pjevati i evo pjevam
ja ne svijetlim, ja sijevam

Ref. 2x
U teske boje
njima ja sam obojen

Pokreni me, sa mnom plesi
tuge, tuge me rijesi
daj da budem onaj, koji tjesi
svakom onom, koji zna da grijesi

Ref. 2x

Reci mi, Boze, koje si boje koze
Boze, daj kazi, to o tebi da l' su lazi
ti znas sve, tako bar govore
mora da je super gore
kad se prozori raja otvore

Ref. 2x

Njima ja sam obojen
(2x)

- 12:28 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

Mislim da sam ateista

Profesorica Ruskog jezika, a on neko sitno mudo u firmi, oboje u savezu komunista, kažu nema Boga.
Njegova majka, divna žena, pismena za svoje vrijeme dolazi im na spavanje i želi ponijeti svoj križ, koji joj inaće visi poviš njenog kreveta, navikla tako spavati, pogleda gore , zahvali se Bogu i utone u miran san. Ne, ne dolazi u obzir. U moju kuću neće križ.
Starica, majka umrla, došao prokleti rat i odjednom isplivali veliki Hrvati i umjesto križa na zid se vješaju slike djeda ustaše i nauči se Oče naš i krstiše se dijeca u dvadesetim godinama i postadoše oni veći katolici od Pape.
Ustaše su otišle u Čile, Argentinu ili gdje već, ne mogu uopće shvatiti da se neko može ponositi time.
Sada ta ista profesorica ide svaki dan na misu, prosvijetlila se. Smiješno, licemjerno!

Nisu smjeli kažu, ja se nasmijala, kako su moji sve smjeli, slavili Božić, Uskrs, krstili nas kao bebe, pa ne možeš ne vjerovati u Boga od 8:00 do 16:00, pa malo vjerovati iza 16:00 h.
Biti u savezu komuniste, značilo je biti podoban, kao danas u HDZ-u ili u ZDP-u, isto sranje samo drugo pakovanje. Samo što su se oni zaklinjali u partiju i Tita, a ovi se zaklinju u Boga i ruše sve pred sobom. Cijeli tjedan griješe, ugrožavaju narod, a onda se Nedjejom pokaju u crkvi, daju deset kuna milostinje i opet Jovo na novo.

Mislim da sam ateista, nisam baš skroz sigurna, jer još ponekad prizivam Njegovo ime uzalud. Idem u crkvu dva puta godišnje i to kad je misa za tatu, jer je poginuo u ratu i kad je misa na groblju, opet zbog tate, a i zbog mame, jer nju to veseli. Kad ona umre, umrijeće i ono malo vjerovanja.

Ja se volim družiti isključivo sa LJUDIMA, bez obzira na vjeru, naciju, status u društvu.

- 09:20 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

utorak, 20.10.2015.

Miriše na nevjeru

Njen hod.
Njen pogled.
Njen osmijeh.
Njeno bedro.
Njene ruke.
Njena kosa.
Njena usta.
Njen govor.
Miriše na nevjeru.

- 08:54 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.10.2015.

Gumene čizmice.

Kiše ne odustaje.
Što ja više rondam na nju, ona mi se ruga svojom jačinom,
ali ne dam se ja. Otišla sam u trgovinu, i namjerno kupila crvene gumene čizmice, a već prije sam na poklon dobila crvenu kabanicu i tako spakovana sam izašla u šetnju. Ja sa svojim gumenim čizmicama, a ona sa svojom kišnom pjesmom. Borile smo se, smokrila mi je koljena, nisam sam se dala, čak sam uveseljavala ljude u prolazu, jer su moje čizmice izazivale pažnju i na momenat im se lice razvuklo u osmijeh. Pobijedila sam! Vratila sam se kući raspoložena, ona i dalje pada, ali sad ja uživam, jer imam lijek protiv nje, crvene gumene čizmice.

- 10:17 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.10.2015.

Pogledaj dom svoj, anđele.

Pogledaj dom svoj, andjele
i skini paucinu s' ociju
videces prizore potresne
videces nesrecne i bolesne
videces cemer, smrt i jad

Pogledaj stado, andjele
sve samo bogalji i prosjaci
slepi tumaraju u gomili
svima su kicmu polomili
od tebe ocekuju spas

Pogledaj bagru, andjele
njihova dusa je prokleta
svima su stavili amove
sebi sagradili hramove
ruke im ogrezle u krv

Ref.
Andjele, andjele, andjele
ruke im ogrezle u krv

Podigni mac svoj, andjele
seti se krstaskih ratova
seti se preklanih vratova
kad dodjes Bogu na istinu
nek' ti u dusi vlada mir

Uslisi molitve, andjele
dabogda pocrkali dusmani
pa budi andjeo osvete
neka na svojoj kozi osete
sta znaci beda, strah, i bol

Ref.
Andjele, andjele, andjele
sta znaci beda, strah, i bol

Ref.
Andjele, andjele, andjele
videces cemer, smrt i jad

- 13:11 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

Fališ mi!

Ležim u krevetu,
vrtim misli po glavi,
neki čudan osjećaj prožima mi tijelo.
Samoća, teška li je.
Fališ mi!
Fali mi dodir tvog tijela,
tvoja ruka preko mog bedra,
tvoj dah na mojoj ključnoj kosti, namjerni dodir tvojih usana
dok se meškoljiš u krevetu.
Fali mi dodir tvog palca na mojoj dojci, tvoje koljeno, koje se gnijezdi sa mojim.
Fali mi i osjećaj pripadnosti, zajedništva.
Fali mi tvoj gladni pogled, tvoj miris.
Fali mi ta tvoja predigra koju vješto vodiš do kraja ispunjenja mojih želja.
Fali mi dim tvoje cigarete.
Jednostavno fališ mi.

- 08:52 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 09.10.2015.

Danas slavim!

...........................................................................................................................................................................................................................
..............................................................................................................................................................................................................
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
yyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy
oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo
eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii

- 11:00 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 07.10.2015.

Približavanje oluje

Pogledaj one oblake, Vera, zašto šutiš
Nisam, zaboga, životinja, ali evo kiše
Kako je naglo zahladnjelo
Daleko smo od grada

U redu, Vera, nikad neću zaboraviti što si mi darovala
Mi smo sada jedno i čemu govoriti
Žuti oblaci obično donesu tuču
Sve je već nijemo, zrikavci i žito

Ako ti želiš, možemo i ostati
Bojim se za tebe, za mene je svejedno
Gromovi su opasni u poljima
A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami)

Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem prosutim iz klasja
Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o mijenama
Ne plači, Vera, to su samo živci
I oni slute oluju

Kažem ti, život je u svemu mnogo jednostavniji
Evo i prvih kapi, sad će početi urnebes
Zakopčaj haljinu, gle i cvijeće se zatvara
Ne bih sebi oprostio da ti se nešto dogodi

Dakako, ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati sveto
Moilim te brže koračaj i nemoj se osvrtati.

Slavko Mihalić

- 11:16 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 06.10.2015.

Znam da ništa ne znam!

Za par dana će mi rođendan, pa previše razmišljam ovih dana što sam mogla drugačije napraviti, bolje ili možda gore.
Ja bih za sebe rekla da sam rođena u pogrešno vrijeme. Moje idealno vrijeme bi bilo, recimo sedamdesete, odnosno da sam tada imala dvadeset godina, pa da sam bila na Woodstock (1969), obožavam film "Kosa". Volim i danas slušati : ZZ TOP, JAMES BROWN, KISS, AEROSMITH, QUEEN, zamolila sam sina da mi sve to nasnima na MP4, kad idem u šetnju a najviše volim pjesmu" Stayin alive" od BEE GEES, odmah u meni sve oživi , znam plesati o kući, pa mi se dijeca smiju, navikli su da je to moja izduvna terapija. Ja sama u kući i slušam BONEY M, pjesma "Daddy cool" i plešem, vrtim se u ritmu glazbe, ulazi moj suprug u sobu i pita dali sam normalna, hoću li ja ikada ostariti i da jedva čeka da imam pedeset godina, pa da prestanem divljati po kući, a on ne zna da ću ja sa godinama samo postati gora i da što sam starija to sve sam više slobodnija i da mi krila rastu iz godine u godinu i da ću vjerovatno sa šezdeset odletjetiti iz kaveza, jer je sloboda u glavi, a moja glava jeste mala, ali moj mozak, kažu da je mišić i da ga treba svakodnevno vježbati i ja radim na tome, plešem, pjevam, riješavam križaljke, svake godine upišem novi kurs stranog jezika( engleski, talijanski, prije dvdeset godina njemački), sad ne bi bilo loše upisati ruski, vidjeću kako budem raspoložena. Malo mjesto, mali ljudi, mali mozgovi i sad bi ja trebala se prilagoditi njima, samo zato što imam neke godine. Ja se držim one, dama na ulici, domačica u kući, kurva u krevetu i šta fali tome, nekad mi se sve pomiješa, pa nisam baš ni dama uvijek kad bi trebala biti. Godinama druge usrečujemo, prvo roditelje, pa dečka, muža, pa djecu i naravno moramo paziti što će susjedi reći itd, itd. Ja sam shvatila nedavno, da je najbitnije da sam ja sretna i da radim samo ono što se meni radi, uljudno pitam, želiš li sa mnom u šetnju, a ne hoćemo li u šetnju i nisam ni završila rečenicu, a odgovor je ne. Ja idem sigurno, a ti ako želiš. Vjerovatno puno puta mu se i ne ide, ali vrag odnio šalu, ako neću ja, hoće neko drugi misli on. Puno toga sam krivo napravila, ali ne žalim, sve je to ostavilo traga na meni, svaka bora nešto znaći. Na čelu su od briga, oko usana su smijalice, ali sve su moje i ja ih volim, slažemo se, nema prigovaranja. Poklon za rođendan kupujem sama sebi, ja najbolje znam što volim, a ako dobijem još koji odlično, a ako ne nisam razočarana. Moje tijelo se mijenja, ali moja duša ne stari i moje oći se još sjaje, moj osmijeh razoružava i imam snage, volje, htjenja za puno toga. Ponekad samu sebe uplašim, jer imam osjećaj da tek sad sve mogu, jer sam svjesna svoga ne znanja, jer točno znam što ne želim i ne bojim se naglas to izgovoriti. Volim svoje godine. Volim to što volim te godine. Za rođendan izvodim sestre na ručak, to je tradicija, a uveče sam sa kumama na pivi. Sutradan je dan za obitelj. Blago meni!

- 09:19 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.10.2015.

Vaginalna manipulacija

Koliko se god trudile dokazati da smo pametne, pametnije ili najpametnije, ništa to ne znaći njima, ako ne znamo mudrovati, manipulisati, dobro kuhati i dobre u krevetu biti.
Možda malo imaju respekt prema obrazovanim ženama, ali ako ta žena ima sise bar trojku, onda joj se klanjaju. Oni ne vide diplomu, njima ispred očiju samo titraju dvije zrele kruške, jabuke ili lubenice, kako oni to od milja vole zvati. Nema u tome po meni ništa loše i onako mi smo te koje imamo tajno oružje, samo je stvar kako ćemo je iskoristiti. Neke je koriste za radanje i to je lijepo, neke u dobrotvorne svrhe, neke njome sebi kupuju stanove i auta, sve je stvar prioriteta u životu. Muškarci su neodlučni kad su žene u pitanju. Jedan dan bi bespomoćnu i nježnu, a već drugi dan bi snažnu. Što se mene tiće, njima njihova razmišljanja , a nama naša. Moja prijateljica rasna crnka, gdje god da pogledaš, imaš što za vidjeti, a i pametna je. Ima žena dva butika kvalitetne odjeće za žene i ubija se od posla, zaposlila još tri žene, osigurala ih, plaća obaveze državi za njih
i svi sretni, ali muškarci kazu da je kurva, žene ljubomorne, a ona samo pići po svom. 35 godina, nije udana i ne može ona biti pametna, vrijedna kao takva, mora sigurno imati bogatog ljubavnika, pa ima sve to. Za mene je ona osobno izuzetno dobra osoba, hoće pomoći kad može, ne prelazi preko mrtvih da bi došla do cilja, živi svoj život i ne mješa se u tuđi. Volim ju! Kad živite u maloj sredini, kažu sve se zna, ja bih prije rekla da se puno toga izmišlja. Ipak neki dan pijemo nas dvije kavu i ona će meni, najmočnija stvar na svijetu je "ona stvar", objasni kažem ja njoj. Ima ona tog nekog lika, veza traje godinam, svijet priča, nagađa, ja sumnjam, ali neću da pitam direkt, njena stvar, njen život. Priča poćinje ovako, pita on nju kakav sam u krevetu, ona kaže iskreno , imala sam i bolji sex i molim te nemoj se vezati za mene, ono kao veza bez obaveze, ona će njemu. Naravno gdje češ to reći muškarcu, mi možemo biti drvene Marije u krevetu, ali oni ne. Njima se uvijek diže i svaki je najbolji i ako ne daj bože nije prvi, onda se tješi da je drugi, a sve drugo ne mogu ni podnijeti. To je bilo na početku veze, dok nije shvatila da ima vaginu sa kojom može manipulisati i dobiti što želi, samo treba bi ti nježna , nemoćna i svaki dan mu slati poruku i tri puta, kako je on najbolji jbč i da ga voli i da ne može bez njega. Žena napravila čudo, on lebdi, pleše oko nje, pomaže joj po svim pitanjima, a ona uživa ko carica. Sve mi imamu "onu stvar", ali ja je osobno nisam dobro iskoristila, tjeram inat, niti se redovno sexam, niti vozim mercedesa, ja bih rekla da sam glupa i ogranićena ko balkon. Čak i naše bake su znale za "Vaginalnu manipulaciju", samo što su one to zvala pravim imenom, pa su govorila, što može ona stvar napraviti, popraviti, ni novac ne može. Stare treba slušati, znaju oni više od nas. Moj dragi, bivši dragi bi mi u šali znao reći, da si bila pametna mogla si zaraditi mercedes i to je istina, ali to je pored moje djece još jedino što mogu sa sigurnošću reći da je moje, pa ću ja sa njom odlučivati kad, kako i kome. Ljuta sam na samu sebe, nikad pameti doći, imam oružje, a ne znam ga koristiti.

- 10:24 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se