Bolesna sam, ali to mi neće pomoći da izbjegnem u Njemačku. Ma i s tim sam se već pomirila. Ustvari, i nisam više bolesna. Samo još kašljem, temperatura, glavobolja, grlobolja i šmrcanje su prošli.
U utorak nisam bila u školi, u srijedu jesam, a jučer i danas opet nisam bila. Da, znam, zvuči glupo, ali u utorak sam se našopala Lupocetima pa mi je temperatura pala, a kad sam se u srijedu vratila iz škole – bila je veća nego u utorak. Tak da mi je ćale savjetovao da ne idem u školu do kraja tjedna. Vjerovali ili ne, teško mi je to palo.
Napravit ću neki komplicirani kolač skroz sama! Jupiii!
Btw, filozofija možda i nije tak zakon.
Za oko mjesec dana ću imati 18. rođendan... Ne želim to...Jedina dobra strana je što ću moći normalno kupovati cigare i alkohol. Ne želim tolku odgovornost, bilo je baš dobro biti maloljetnica...! Kad napraviš sranje onda te uvijek opravdavaju – ma ajd, mlada si, mladost – ludost, imaš vremena naučiti, ma to je sad pubertet, adolescencija, svi su oni ludi u to doba... A sad!? Kad budem punoljetna, svi će se pozivati na moju «odgovornost, samosvjesnost, ozbiljnost» i slična sranja... Osjećam se staro .
Pusa Igoru... Vidimo se sutra...
winds of euphoria and lucid needs
a call, a desire deep inside of me
a hope yon all loss and broken dreams
an ephemeral walk in elysian fields
|