Fuj... Gadi mi se moje glupo odlučivanje, vaganje što je bolje za mene i ostale, a što lošije, gadi mi se što tako lako padnem pod utjecaj retardiranih, zlih i sebičnih ljudi koji hodaju okolo s pričama koje se totalno protive njihovom stvarnom ponašanju...
Pizdim što ne idem na maturalac. Da nije bilo one glupe svađe oko toga kamo idemo koju sam ja vjerojatno više od svih osjetila na svojoj koži, znam da bi sve bilo drugačije.
Zašt nikad ne mogu misliti svojom glavom? Zašto se uvijek osjećam kao da sam dugujem vlastiti život svima koju mrdnu malim prstom da mi pomognu? Ne mogu vjerovati da ću za mjesec i pol imati 18, a osjećam se kao da mi je 14.
Blago Igoru. Da nisam slušala one koju su mi srali o životnim prioritetima, nekoj imaginarnoj lojalnosti i ostalim šitovima, sad bi s njim uživala u Španjolskoj. Sad je, naravno, prekasno. Obojima nam je grozno što će nešto što se pamti cijeli život biti upropaštenojer ja slušam kretene.
Jedino mi je drago što sam posljednjih 7 dana prije Igorovog odlaska u Španjolsku provela stvarno zakon, svaki dan vani i tak... Bilo mi je zbilja lijepo, posebno jučer. Stvarno lijepo.
Da bar ne moram u glupu Njemačku u rujnu. Oće se tko mijenat? Mijenjala bih deset putovanja u Njemačku za tih 7-8 dana na maturalcu.
Loyalty? Well I say fuck that.
Say one more word, I double dare you.
It's my world, you're in it, it'll take you down in a minute.
You can alter your look, diversify your age.
But the truth seems like a bitch slap in your face.
|